Čestitke ekipi Solituda koji su sasvim zasluženo drugu godinu za redom prvaci. Nakon 8 godina branitelji naslova su uspjeli spojit dvije titule, a osim Solituda to je uspijelo i KIKS-u 2X i Dančama. A i potrefilo se da otkad Periš sudi finala Solitudo osvaja (bez insinuacija o pomaganju). Najbolji igrač, ili što bi Amerikanci, najveći stručnjaci za sportski marketing i statistiku rekli, MVP finala bio je Bruno Pavleković. Zabio je dva gola i iznudio 2 izbačaja (od 4 svoje ekipe).

    Počelo se vrlo oprezno, vidjelo se da je finale i da je velik ulog. U prvoj četvrtini nije bilo golova, niti previše udaraca. Čingrija je tek jednom pogodila okvir gola, imali su dva puta igrača više. S druge strane Olaf je skupio 3 obrane. U drugoj četvrtini prvi zabija Brkić. Bila je polukontra i igrači Solituda su logično pustili desno krilo, ali je Mario lukavo parabolom prevario Ivanovića. To je bilo najbolje razdoblje u igri Brkića koji se osim golom još istakao i s dvije odlične reakcije na bekovskoj poziciji. Međutim, što je utakmica odmicala kraju nestajalo je snage i potezi su postajali lošiji. Tek 14 sekundi do kraja druge četvrtine prvi gol Solituda. Uz očigledni kontrafaul s pozicije sidruna, mlađi Šandić, Josip zabija za 1:1. U prvom dijelu obrana Čingrije je odlično funkcionirala, međutim ni Solitudo nije zaostajao u tom aspektu igre.
    U trećoj četvrtini opet vodstvo Čingrije. Buconića je neko potegao u kontri (već blizu protivničkog gola) i četvrti igrač više kojeg je Bender lakoćom realizirao jer je bila situacija 2:1 gdje je Bender bio sam ispred golmana. Iako se tada nije činilo, bilo je to sve što se Čingrije tiče. Sredinom treće četvrtine izjednačio je Pavleković. Opet gol s dva metra s Bupićem na leđima. Zatim igrač više za Solitudo (Pavleković izborio izbačaj Bašice) kojeg su  lijepo realizirali. Karač je navokao obranu cimanjem na lijevom vanjskom i zatim dodao do Jerka Šandića koji iz prve s lijevog krila zabija za prvo vodstvo. Tada se Čingrija raspala i počela radit velike greške. Tako je u situaciji plivanja u napad, ali bez kontre (4 na 4) Pavleković ostao potpuno sam (2 igrača Čingrije ušla skroz na dva metra i pokrivali istog igrača, pogreška Deda) i nakon 2-3 cima sa samo 4 metra lakoćom zabio za 4:2, 9 sekundi do kraj 3. četvrtine.
    Dominacija Solituda se nastavila i zadnju četvrtinu. Cijelu utakmicu su odigrali bez iti jedne pogreške. Prvo je Olaf obranio čistu situaciju Pavlekoviću koji je ostao sam u kontri 1 na 0, ali je morao odma pucat, ali su slijedeću kontru realizirali. Bila je situacija s lijeve strane 2 na 1 gdje je Karač dobio pravodobnu loptu i zabio iz prve u bliži za konačnih 5:2. Do kraja je Ivanović obranio četverac Brkiću.

    Iako je Solitudo igrao s 8 (7 + golman) igrača, a Čingrija s 11 što je utakmica odmicala kraju to je bilo vidljivo da su branitelji naslova spremniji i da imaju više snage i plivačke moći. Najimpresivnije je bilo za primjetit da nisu u cijeloj utakmici napravili niti jednu jedinu pogrešku. U obrani su non stop igrali zonu na desnog vanjskog, a niti jednom nije uslijedio opasan udarac Čingrije s te, a skoro ni sa jedne druge pozicije. Do polovice zadnje četvrtine Čingija je imala samo 4 udarca u okvir gola jer im je veliki broj udaraca prohujao pored gola. U napadu su se tri igrača rotirala na dva metra, ali su non stop bili u igri. Procijenili bi koga od njih trojice (Pavleković i braća Šandić) čuva najlošiji bek i taj bi igrač ušao u dva metra. Bez da su se iti jednom zbunili, da su ostali bez sidruna predugo ili da bi dva krenula ulazit. Sidrun im gotovo uvijek igra na granici kontrafaula tj. rade ih često, ali se vode mišlju da nekad sudac i neće vidit i sudit. Tako su i zabili prvi gol, a sigurno je Periš sudio 4-5 kontrafaulova Solitudu.
    Čingrija je igrala dobro i disciplinirano do prvog vodstva Solituda. Tada su se raspali. U zadnjih 7-8 minuta su primili 4 gola, a do tada samo 1. I tako su 4 godine za redom stigli do Porta, ali nikako do naslova (2. poraz u finalu u zadnje 3 godine).

FINALE 26. Divlje lige
Sotitudo – Čingrija    5:2 (0:0, 1:1, 3:1, 1:0)
Porat, gledalište dupkom ispunjeno
Sudac: Neno Periš (Split)
Solitudo: Antonio Ivanović, Nikša Karač 1, Orsat Pavlović, Vlaho Primorac, Piter Radić, Ivo Besjedica, Ivan Lovrić, Bruno Pavleković 2, Josip Šandić 1, Jerko Šandić 1, Baldo Miloglav, Toni Lulić, Dubravko Pavlović, Miro Ovčina. Trener: Pavo Marković. Pomoćni treneri: Nikša Dobud  i Bruno Vranješ.
Čingrija: Olaf John, Aljoša Lončarić, Ruben Legaz, Maroje Bupić, Ivan Knežević, Orsat John, Josip Dedo, Mario Brkić 1(0), Lukša Buconić, Toni Bašica, Ivo Ucović, Juraj Potrebica, Robert Bender 1, Toni Brailo, Tiho Aveić, Ervin Hasanović

Igrač više: Solitudo (0/1+0/1+1/1+0/1) 1/4 25%, Čingrija (0/2+0/1+1/1+0/1) 1/5 20%
Peterci: Solitudo - , Čingrija 0/1
Obrane: Ivanović (1+1+0+3) 5/7 71%, John (3+0+1+3) 7/12 58%