Početkom jeseni počinje sezona ribolova na lignje ili kako ih ovdje zovemo olignje. Tada se kupuju novi peškafondi i deve i kreće lova na jednu od najboljih morskih delicija. Olignji se najčešće love ponoći do kraja zime i to s kraja ili iz barke, osobito dobro grizu u sumrak i u zoru.

S kraja se love na način da se deva (varalica) baca štapom ili rukom 20-ak metara od obale i pušta se da potone nekih 3-4 metra ( zavisi o dubini dna gdje ribate) i lagano se poteže prema kraju. Obično se na ovakav način lovi sa mula u uvalama ili na mjestima gdje ima svijetla i gdje se olignji skupljaju.

Iz barke se lovi na način da se par deva vežu kao bulentin, spuštaju se na dubine od 20 do 50 metara i onda se skosaju po dnu, kad ih nađete vaši su.

Olignji su glavonošci i ovi naši iz Jadranskog mora iznimne su kvalitete i ukusa. Za razliku od olignja njihov rođak totanj nije uopće tako kvalitetan, ima okus po divljači i meni se nimalo ne sviđa.

Dosta je lako uočit razliku između olignja i totnja, oliganj ima leđne peraje koje se pružaju preko 2/3 tijela, a totanj ima na kraju repa kao manju srcoliku peraju.

Totanj također ima dosta jače krakove i veću glavu i ima malo tamniju kafenkastu boju. Dva lovna kraka su mu kratka, dok su u olignja duga kao pola tijela.

Prigani olignji:

Kad se vratimo sa ribanja sa uhvaćenim kojim olignjom najbolje ga je odmah onako freškog i prozirnog isprigati u prosuji na malo maslinovog ulja.

Tako freške olignje nije potrebno uopće čistiti ali ja ih samo malo otvorim pri dnu i skinem im samo malo iznutrice, crnilo i sve ostalo ostaje. Skinete im i oči (da ne prsnu u vrelom ulju) i kratko ih poprigamo na jakoj vatri sa obje strane tako da dobiju laganu zlatnu boju, a da unutra ostanu polu gotovi.

To je jako važno kod ovog načina spravljanja, oliganj mora ostati polu prigan i tako imaju nevjerovatan okus. Malo ih poškropimo sa limunom i maslinovim uljem, kad ih režemo crnilo se prolije i to daje još ljepšu aromu, sve u svemu ovakav oliganj je pravi okus mora.

Važno je da se oliganj soli kad se ispriga jer tako ostaje mekši.

Možemo ih skroz očistiti i izrezati na tanke 1 cm kolutiće ili prutiće pa ih uvaljamo u brašno i prigano ih u vrelom ulju. Pri priganju treba paziti jer olignji pucaju pa vas vrelo ulje lako može ispeći. Ovako spravljeni su također odlični i imaju neki odlični slatki okus.

Punjeni olignji:

potrebno nam je :

70 dkg oliganja

3-4 pice česna

2 vel. ožice isjeckanog petrusina

sol, papar

1 dcl. maslinovog ulja, 1 dcl. bijelog vina

2 šake prezle (krušne mrvice)

Olignjima skinemo glavu i iznutrice, te ih očistimo i operemo.

Očišćene glave i krakove sitno isjeckamo i stavimo ih u jednu posudu, dodamo isjeckani česan, petrusin, prezlu, maslinovo ulje, sol, papar i vino i sve dobro izmiješamo.

Sa tom smjesom punimo olignje ne baš da ih prenabijemo da ne puknu pri pečenju i tako napunjene vrh im zatvorimo čačkalicom. Ako vam ostane smjese od nje napravite kuglu i stavite je peć kraj oliganja i ona će bit odlična.

Olignje stavljamo u posudu za peć sa patatama koje posolimo, dolijemo malo maslinovog ulja i dec bijelog vina, sve skupa poklopimo ili pokrijemo aluminijskom folijom koju malo izbušimo nožem i stavimo u peć na 180 stupnjeva da se peče jedan sat.

Zatim pogledamo jeli gotovo, otklopimo i pečemo na 200-220 stupnjeva oko 15-ak min. da oligni dobiju lijepu zapečenu boju. Uživajte u ovom specijalitetu i lovite olignje.

Do sljedećeg recepta,

Nikola