Po?etkom jeseni po?inje sezona ribolova na lignje ili kako ih ovdje zovemo olignje. Tada se kupuju novi pe�kafondi i deve i kre?e lova na jednu od najboljih morskih delicija. Olignji se naj?e�?e love pono?i do kraja zime i to s kraja ili iz barke, osobito dobro grizu u sumrak i u zoru.

S kraja se love na na?in da se deva (varalica) baca �tapom ili rukom 20-ak metara od obale i pu�ta se da potone nekih 3-4 metra ( zavisi o dubini dna gdje ribate) i lagano se pote�e prema kraju. Obi?no se na ovakav na?in lovi sa mula u uvalama ili na mjestima gdje ima svijetla i gdje se olignji skupljaju.

Iz barke se lovi na na?in da se par deva ve�u kao bulentin, spu�taju se na dubine od 20 do 50 metara i onda se skosaju po dnu, kad ih na?ete va�i su.

Olignji su glavono�ci i ovi na�i iz Jadranskog mora iznimne su kvalitete i ukusa. Za razliku od olignja njihov ro?ak totanj nije uop?e tako kvalitetan, ima okus po divlja?i i meni se nimalo ne svi?a.

Dosta je lako uo?it razliku izme?u olignja i totnja, oliganj ima le?ne peraje koje se pru�aju preko 2/3 tijela, a totanj ima na kraju repa kao manju srcoliku peraju.

Totanj tako?er ima dosta ja?e krakove i ve?u glavu i ima malo tamniju kafenkastu boju. Dva lovna kraka su mu kratka, dok su u olignja duga kao pola tijela.

�

Prigani olignji:

�

Kad se vratimo sa ribanja sa uhva?enim kojim olignjom najbolje ga je odmah onako fre�kog i prozirnog isprigati u prosuji na malo maslinovog ulja.

Tako fre�ke olignje nije potrebno uop?e ?istiti ali ja ih samo malo otvorim pri dnu i skinem im samo malo iznutrice, crnilo i sve ostalo ostaje. Skinete im i o?i (da ne prsnu u vrelom ulju) i kratko ih poprigamo na jakoj vatri sa obje strane tako da dobiju laganu zlatnu boju, a da unutra ostanu polu gotovi.

To je jako va�no kod ovog na?ina spravljanja, oliganj mora ostati polu prigan i tako imaju nevjerovatan okus. Malo ih po�kropimo sa limunom i maslinovim uljem, kad ih re�emo crnilo se prolije i to daje jo� ljep�u aromu, sve u svemu ovakav oliganj je pravi okus mora.

Va�no je da se oliganj soli kad se ispriga jer tako ostaje mek�i.

Mo�emo ih skroz o?istiti i izrezati na tanke 1 cm koluti?e ili pruti?e pa ih uvaljamo u bra�no i prigano ih u vrelom ulju. Pri priganju treba paziti jer olignji pucaju pa vas vrelo ulje lako mo�e ispe?i. Ovako spravljeni su tako?er odli?ni i imaju neki odli?ni slatki okus.

�

Punjeni olignji:

�

potrebno nam je :

70 dkg oliganja

3-4 pice ?esna

2 vel. o�ice isjeckanog petrusina

sol, papar

1 dcl. maslinovog ulja, 1 dcl. bijelog vina

2 �ake prezle (kru�ne mrvice)

�

Olignjima skinemo glavu i iznutrice, te ih o?istimo i operemo.

O?i�?ene glave i krakove sitno isjeckamo i stavimo ih u jednu posudu, dodamo isjeckani ?esan, petrusin, prezlu, maslinovo ulje, sol, papar i vino i sve dobro izmije�amo.

Sa tom smjesom punimo olignje ne ba� da ih prenabijemo da ne puknu pri pe?enju i tako napunjene vrh im zatvorimo ?a?kalicom. Ako vam ostane smjese od nje napravite kuglu i stavite je pe? kraj oliganja i ona ?e bit odli?na.

Olignje stavljamo u posudu za pe? sa patatama koje posolimo, dolijemo malo maslinovog ulja i dec bijelog vina, sve skupa poklopimo ili pokrijemo aluminijskom folijom koju malo izbu�imo no�em i stavimo u pe? na 180 stupnjeva da se pe?e jedan sat.

Zatim pogledamo jeli gotovo, otklopimo i pe?emo na 200-220 stupnjeva oko 15-ak min. da oligni dobiju lijepu zape?enu boju. U�ivajte u ovom specijalitetu i lovite olignje.

�

�

Do sljede?eg recepta,

Nikola

�