Početna Glavni turnir BETULA NIKAD LAKŠE PROTIV ELITE
BETULA NIKAD LAKŠE PROTIV ELITE PDF Ispis
(6 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Glavni turnir
Autor Betula Danče team   
Ponedjeljak, 31 Srpnja 2017 17:20

 

Subota 29.7.2017 – najveći dan u povijesti Betule Danče – otvaranje Divlje lige na terenu u Mlinima protiv aktualnih prvaka Elite. Oslabljena odlaskom Popa, Ogsa i Maria, te neigranjem prvog i jedinog golmana Grbe, Betula se ipak uspijeva okupiti u pristojnom broju. Periša se pojavio unatoč zarukama i obavezi da posjeti babu, iz Zagreba se vratio Maroje, a i Miho se pojavio i dokazao da je od kapetana Turčina postao pravi vojnik Betule. Radilo se punom parom na regrutiranju preostalih golmana Turčina – Misle i Bileta, ali slatke riječi i suluda obećanja („Ako dođeš, imat ćemo šanse!“) nisu ih uspjela odvojiti od voljenog kluba.

 

 

Jedini neplanirani izostanak bio je Pavo (moguće je da smo malo pretjerali kada smo mu iz fore rekli da je sidrun Elite Rudinica bio u zatvoru, ali i rečenicama poputZadnjeg protivničkog beka je ranio, tebe bi mogo ubit!“). Čak je i navijačka skupina „Dora“ bila najbrojnija dosad s 3 člana: Eni, Jaxi i Bura. Situacija se činila odličnom dok se nismo sjetili da nam je protivnik Elita koja se u stilu Golden State Warriorsa u međuvremenu pojačala ne Durantom, već Goranom Milićem. Grba nam je nepojavljivanjem stvorio problem oko golmana, pa se pristupilo znanstvenoj metodi „Tko ima najduže ruke?“, a izbor između Periše i Maroja je riješio Maroje volontirajući da stane na baru.

Betula se standardno zagrijava predugo, Elita se ne zagrijava uopće, kapice se dijele i otprilike u predviđeno vrijeme utakmica počinje. Plan Betule da se igra dugi napad pao je u vodu jer su nam se igrači iz nekog razloga počeli utapati svaki put kada bi im protivnik prišao, što je Elita nemilosrdno kažnjavala, odlazeći na 6:0 u prvoj četvrtini. Navijačka skupina „Dora“ već lagano okreće glavu i pravi se da nas ne pozna. Druga četvrtina nešto bolja – Elita shvaća s kim imaju posla te igraju malo opreznije, primamo samo oko 3 gola, a Periša zabija Betulin povijesni prvi gol u glavnom turniru. Na poluvrijeme se odlazi sa solidnih 9:1.

Drugo poluvrijeme dosta uspješnije za Betulu. Vid staje na gol i upisuje rekordnu jednu obranu, gotovo svaki napad uspijevamo pucati, a i Periša zabija svoj drugi gol. Da ne bude sve u znaku Betule, i Elita je imala svojih momenata – pogotovo Rudinica koji je iskoristio Domov izlazak i u centrifugu stavio Perišu i jednog igrača kojeg još uvijek nismo uspjeli identificirati, nakon čega je zabio vjerojatno najljepši gol utakmice. To je bio najljepši sportski trenutak, ali najljepša ljudska priča dogodila se u zadnjoj četvrtini kada je Munja u trećoj godini nastupanja za Betulu napokon uspio postići pogodak i tako konačno izgubio titulu ultimativnog wingmana, igrača koji uvijek svima asistira, ali nikada sam ne zabija. Na službenoj stranici nema podataka, ali čini se da je zadnja četvrtina završila 1:1 za Betulu, što je samo po sebi gotovo ravno pobjedi i dokaz da smo u stanju držati egal s protivnicima kojima je igranje vaterpola postalo užasno dosadno. 15:3 je na koncu zadovoljavajući rezultat, s obzirom da je jaki Fun lani izgubio finale s 13:3.

 

Igrači Betule izlazili su iz terena s osmijehom, jer ostvarili su dva glavna cilja postavljena u motivacijskom govoru:

1)      Primiti manje od 20 golova

2)      Postići gol (s naglaskom na Munju)

 

Ukoliko se momčad bude ovoliko dobro držala zacrtanih planova, u budućim utakmicama može se očekivati čak i više zabijenih, a manje primljenih golova. Ostvareno je još značajnih uspjeha u momčadskom i individualnom smislu: Redovito je ulazilo jednako igrača koliko je izašlo iz igre, Domo je još jednom vrhunskom predstavom na beku izazivao pitanja poput „Domo, đe si spremio Rudinicu?“, Vid je na istoj utakmici zabilježio iznuđeno isključenje i obranu, a izvrsne all-around predstave svakog igrača zaslužuju sve pohvale. Nažalost, zagrijavanja još uvijek traju predugo i pridonose umoru igrača, pa se moraju skratiti na maksimalno 5 minuta.

 

 

U utorak se na Pasjači igra protiv Mrske Nam Lozice. Neki stari računi konačno dolaze na naplatu. Igrači koji su napustili Betulu iz želje za igranjem glavnog turnira (a sad žude za kvalifikacijama) nisu slutili da će nas u njemu tako skoro susresti, a kamoli u podređenom položaju – izgubili su od Kolorine s 8:3, dakle zabili su jednako golova kao Betula, ali mi smo ih zabili prvaku, a oni kvalifikantu – ostalo zaključite sami. U protivničkom taboru vlada strah da bi se među nama mogao pojaviti i koji njihov bivši igrač, ali glasine se ne usuđujemo potvrđivati. Atmosferu pred utakmicu dodatno je naložio čak i najbolji golman svih vremena Pena (privremeno u Kokotima), koji je izjavio „Poraz protiv Lozice bio bi neuspjeh“.

U idućoj epizodi Betulinih kronika čitajte: Koliko je igrača uopće uspjelo pronaći Pasjaču? Tko je najavljeni novi sidrun Lozice koji se rimuje sa „Pobud“? Hoće li Betula dovesti izvjesnog igrača koji se rimuje sa „Nožo“? Je li identificirano tijelo igrača koji je čuvao Rudinicu? Sve to i još više u u srijedu-četvrtak samo na dance.hr!

 

P.S. Posebne pohvale Fun-u za organizaciju utakmica, gledanja finala i vatrometa dostojnog otvaranja Ljetnih igara.

 

BETULA DANČE – ELITA 3:15

Betula: Maroje, Domo, Lučić, Munja (1), Sandro, Miho, Vid, Pero (2), Zec, Josip

Elita: Rudinica (2-3), Milić (12-13)

 

Posljednja izmjena Ponedjeljak, 31 Srpnja 2017 17:25
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo