INTERVJU: VJEKOSLAV KOBEŠČAK, TRENER VATERPOLISTA MLADOSTI I POMOĆNI TRENER HRVATSKE REPREZENTACIJE

Vaterpolo klub Mladost jedan su od sinonima za hrvatski sport. Popularni ‘Žapci’ su, zajedno s beogradskim Partizanom, najuspješniji europski klub po broju osvojenih naslova prvaka Europe, a zajedno s dubrovačkim Jugom predvodnici su hrvatskog vaterpola.
Iako se i dalje nalaze pri vrhu europskog vaterpola, Mladost posljednjih godina ipak nije imala status favorita čak ni u nacionalnom prvenstvu, a u ovu sezonu su ušli i s potpuno izmijenjenom politikom kluba u odnosu na prethodno razdoblje. Naime, uz velike zvijezde poput Igora Hinića, Vanje Udovičića, Josipa Pavića, pa i Cosmina Radua, zagrebački klub se od ove godine u malo većem obimu okrenuo svojoj djeci. Momčad popunjavanju mladi igrači ponikli u klubu i na taj način Mladost vraća ‘zagrebački štih’ koji su s godinama ipak izgubili. U takvoj situaciji logično je da i na klupi sjedi ‘domaći dečko’. Vjekoslav Kobeščak je u travnju ove godine zamijenio Emila Nikolića i tako već s 37 godina dobio priliku voditi Mladost.
-Mislio dam kako će proći još godina-dvije dok neću sjesti za kormilo prve momčadi. Bilo je planirano da još neko vrijeme budem pomoćnik Nikoliću koji je dobro vodio momčad, ali u sportu općenito, a pogotovo u Mladosti se ne oprašta poneki loš rezultat pa sam umjesto Emila uskočio i prije nego sam očekivao. Daleko od toga da se nisam osjećao spremnim, ali mislio sam da će Emil voditi momčad još neko vrijeme.
Kobeščak je na klupu sjeo nešto manje od četiri sezone nakon igračkog umirovljenja. Između igračke i trenerske karijere obavljao je i dužnost sportskog direktora Mladosti.
-Ne mogu se trenerski usporediti s igračkim danima. Osjećaj je potpuno drugačiji. Moram reći kako nisam osjećao pritisak kada sam postao glavni trener, a trema je bila veća kada sam bio igrač.
Iako smo već istaknuli kako se Mladost ove godine odlučila na pomlađivanje momčadi i dugoročni rad, to ne znači da su Zagrepčani odustali od ambicija u natjecanjima u kojima nastupaju.
-Mladost uvijek ide na sve. Mi smo krenuli s nekim za nas novim putem i na neki način okrenuli kormilo što je za budućnost kluba jako dobra. Do toga smo došli i nakon što smo reorganizirali rad u mlađim kategorijama koje su i do sada povremeno izbacivale dobre igrače, ali u tome nije bilo kontinuiteta, nije postojao klupski plan. Sada se trudimo da iz svake generacije izvučemo po jednog igrača koji bi u budućnosti mogao biti nositelj igre. Uz to se rezultat ne stavlja u drugi plan, svaka izgubljena utakmica nosi analize, ali se ne stvaraju panične situacije. Jednostavno, Mladost uvijek mora ići na pobjede, a mislim da je i bolje za sazrijevanje igrača da imaju svojevrstan imperativ, da su svjesni pritiska koji će ih u nastavku karijere sigurno očekivati. Nama nije samo cilj da razvijamo igrače za Mladost već i one koji bi mogli konkurirati za reprezentaciju Hrvatske.
Dok s jedne strane mladi igrači Mladosti traže svoju priliku, momčad predvodi jedna od najvećih svjetskih vaterpolskih zvijezda, srpski reprezentativac Vanja Udovičić.
-Sjajno je za Mladost da u svojim redovima ima takvu zvijezdu, a Vanja svojim igrama i ponašanjem sigurno pridonosi popularizaciji sporta. Gdje god se on pojavi, djeca se žele slikati s njim, a Mladost je i ranije imala zvučna pojačanja iz inozemstva, pa i Vanja nastavlja s tim trendom.
Udovičić bi Mladost trebao voditi i u borbi za ovosezonske trofeje, a tu Žapce čeka veliki zadatak jer je konkurencija u domaćim bazenima iznimno snažna.
-Uz tradicionalno jak Jug, posljednje dvije godine jako se pojačalo i riječko Primorje. Bolji nego lani su i Mornar te Medveščak, a općenito se kvaliteta hrvatskog vaterpola digla. Odlična je stvar za mlade igrače da igraju što više snažnih utakmica, a to im razvoj sve većeg broja klubova svakako omogućava. Mladost će se, bez obzira na sve, boriti za trofeje iako sada možda nije u statusu favorita.
Vaterpolo pod hitno treba pronaći način kako povećati dinamiku i privući gledatelje
Hrvatski klubovi su se osnažili, a jake utakmice garantira regionalna Jadranska liga koja je ove godine i dodatno pojačana nastupom talijanske super momčadi Pro Recco. No, bez obzira na činjenicu da na domaćim bazenima iz tjedna u tjedan gledamo praktično najbolje što vaterpolo može ponuditi ovaj sport se i dalje nalazi u zapećku medijskog praćenja.
-Nije to problem samo Jadranske lige nego vaterpola općenito. Treba napraviti nešto da se vaterpolo približi običnom navijaču koji prati više sportova, a ne samo vaterpolskim zaljubljenicima. Mišljenja sam kako zadnju riječ u promociji ne bi trebali imati vaterpolski djelatnici nego marketinški stručnjaci koji bi trebali naći rješenje kako ovaj sport ‘prodati’ gledateljima pogotovo onima ispred malih ekrana. Vaterpolo nije televizičan sport. On je zanimljiv za gledati ga uživo, ali na televiziji vaterpolo gubi svoju dinamiku i treba vidjeti na koji način se on može prilagoditi televiziji da se ta dinamika ne gubi.
Kobeščak se ne ustručava govoriti kakve bi se promjene trebale dogoditi kako bi se vaterpolo popularizirao.
-Sudački kriterij je bitna stvar. Ne svaljujem ja krivcu za nepopularnost na sudce, ali je činjenica kako je vaterpolo sport u kojem su sudački kriteriji najnejasniji običnom gledatelju i to treba nekako promijeniti. Ima još dosta nelogičnih pravila, ništa se ne radi kako bi se igra ubrzala, a možda je jedno od rješenja da se i skrati plivalište kako bi igra bila uzbudljivija. Ja bih svakako stavio kućicu za isključene igrače pored terena, a ne iza njega. To je mala promjena, ali sam siguran da bi ubrzala igru.
I trener Mladosti poput i velikog broja drugih vaterpolskih djelatnika misli kako bi se dosta toga promijenilo izmjenom termina odigravanja klupskih natjecanja.
–Vaterpolo je ljetni sport i kada bi se klupska natjecanja igrala ritmom proljeće-jesen, automatski bi imali i veću šansu za populariziranje sporta. Ljeti drugi sportovi nemaju nikakva klupska natjecanja ili su tek u njihovim začetcima pa bi se i vaterpolo bolje pratio. S druge strane, bilo bi i dosta atraktivnije igrati utakmice u otvorenim bazenima. Tada bi se u zimskim mjesecima otvorila mogućnost za reprezentativna natjecanja, a u godinama kada se igraju Olimpijske igre kalendar bi se lako promijenio.

Iako će i sam Kobeščak priznati kako ovo mišljenje dijeli veliki broj vaterpolskih radnika, takvog mišljenja nisu FINA i LEN, svjetska i europska krovna vaterpolska organizacija, a upravo mnogi u njihovim redovima vide krivca za pad vaterpola u drugi plan. Jedini novitet koji su ove organizacije uvele je odigravanje reprezentativne Svjetske lige u terminima ‘usred’ sezone.
-Niti jedan klupski trener neće reći kako je sretan što mu igrači odlaze na reprezentativne akcije kada se pred njim nalaze jake obaveze, ali treba biti iskren i reći kako je Svjetska liga povećala popularnost vaterpola. Iako to natjecanje nema važnost kao EP, SP ili OI, ono je omogućilo da nacionalne reprezentacije igraju redovito u domaćim bazenima. To se nije do sada često događalo pa su znale proći godine prije nego reprezentacija odigra neku utakmicu pred svojom publikom. Sada na tim utakmicama budu ispunjene tribine.
Vjekoslav Kobeščak je i jedan od pomoćnika hrvatskog izbornika Ratka Rudića pa je pozvan i odgovoriti može li reprezentacija zadržati kontinuitet dobrih igara i medalja kakvog imamo posljednje tri godine.
-Mislim da možemo. U reprezentaciji je sve dobro posloženo i dobro se radi tako da uvjeti za kontinuitet postoje. Naravno da ćemo morati pomalo mijenjati sastav reprezentacije, pogotovo nakon Londona i Olimpijskih igara, ali mladih igrača imamo i oni se već lagano nameću za nasljednike sadašnjih igrača. Na nekim pozicijama smo bolje pokriveni, na nekim slabije, ali bunar iz kojeg crpimo igrače još uvijek je dovoljno velik da bi se kontinuitet reprezentacije mogao nastaviti.
Trener Mladosti će vjerojatno biti u Londonu kao Rudićev pomoćnik, a kao svaki trener vjerojatno ima ambiciju i preuzeti najbolju domaću vrstu. Zbog toga smo i pitali Kobeščaka kada ćemo njegovo ime vidjeti nakon titule ‘izbornik hrvatske reprezentacije’.
-Mislim da se to neće skoro dogoditi. Za sada je dovoljno da moje ime stoji iza ‘pomoćnik izbornika’.

O kućici pored terena nisam do sad nikad čuo niti razmišljo, pitanje je što je Kobeščak točno mislio, tj. gdje točno staviti kućicu. Moglo bi se jurnut u kontru ako se obrani sa igračem manje, ako bi se malo pomakla kućica
Dobro priča Kobeščak, samo puno toga bi se moglo promijeniti i bez LEN-e i FINA-e. Promjene se mogu napraviti i u okviru HVS-a i Jadranske lige. Svigdje su problem rukovodeći ljudi, gledaju samo vlastiti ili uglavnom vlastiti interes, a malo ili nimalo interes sporta.