Početna Gostujuće kolumne Mala škola Vlade Kobešćaka
Mala škola Vlade Kobešćaka PDF Ispis
(9 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Gostujuće kolumne
Autor Marko   
Petak, 05 Svibnja 2017 18:13

Iako postoji mnogo stvari koje bi se o Vladi mogle napisati, vaterpolo je definitivno prva stvar  po kojoj ga pamtimo i uspjeh koji mu nikad nitko neće moći oduzeti.

 

Ovo je svojevrsni omaž čovjeku koji je, po mom mišljenju, jedan od najvećih sportskih djelatnika u povijesti Hrvatske. Fenomenu koji je zaslužan za stvaranje Mladosti, koja je u njegovo vrijeme bila strah i trepet svakoj ekipi. Čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom vaterpolu, zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi koju je osjećao prema Mladosti i prema ovoj “glupoj” igri koju iz mazohističkih pobuda toliko volim.

 


Sreća u nesreći omogućila mi je da 13 godina (tijekom 90-ih) odrastam uz Vladu Kobešćaka i iz prve ruke promatram stvaranje velikog sportskog kluba HAVK Mladost. Kluba koji je bio institucija, posložena u svim segmentima.

 

Iako svi koji ga bolje poznaju znaju da je Vlado rijetko javno verbalizirao tu ljubav (pokazao bi ju tek u trenucima velikih pobjeda i slavlja), on je jednostavno živio za Mladost i reprezentaciju. Postavio je standarde koji su bili garancija uspjeha, standarde koje nije bilo lako održati.

 

Danas je teško pronaći ljude koji ustaju prije budilice. Vladi je 6:00 ujutro bio prirodan sat, čak ni vikendi to nisu mogli promijeniti. Brijanje, odijelo ili Lacoste polo majica, “taškica” pod ruku i prva jutarnja kava s nezamjenjivim Ivom Markovićem. Nakon tog mirnog rituala slijedio je dan pun aktivnosti i brige oko kluba, posao koji bi gotovo uvijek završavao tek u večernjim satima. Njegov tempo su rijetki mogli pratiti. Upravo mu je ta nepresušna energija dala mogućnost da istovremeno vodi brigu o svim segmentima koji su potrebni za pobjedu. Kobac jednostavno ništa nije prepuštao slučaju. To je često živciralo njegove “protivnike”, iako sam siguran da danas mogu biti sretni što su imali tako dostojanstvenog konkurenta.

 

Kada se prisjećam svega, u oči mi upada jedan važan detalj. Vlado gotovo nikad nije pričao o igri, o taktici, o tome što i kako bi to trebalo izgledati u bazenu na utakmici… To nije bilo nešto u što se miješao, znao je da njegov najveći doprinos leži negdje drugdje. U tom pogledu nije imao ega. Mislim da je baš zbog toga uspijevao tako dobro raditi svoj posao: iznad svega mu je bilo važno da su svi sretni i zadovoljni. “Hranio se” time da može pomoći i riješiti problem. Bio je vrhunski manager. Brinuo je o zaposlenicima, igračima, trenerima, sponzorima i naravno sucima Smile Plaće, automobili, obrazovanje, zdravlje, putovanja… Mreža poznanstava koju je stvorio je bila nemjerljivo bogatstvo i itekako ju je znao koristiti. Zbog svega toga je Mladost bila veliki klub. Zbog toga je danas Jug danas velik klub. Jednostavno u sportu to tako funkcionira.

 

Energija i ljubav koju je Vlado imao donosila je trofeje u vitrine i dovodila publiku na tribine. Danas je, nažalost, broj gledatelja i novih trofeja podjednak. I ne, ne prihvaćam izgovor “tada su bila druga vremena, bilo je lakše”, danas jednostavno nema Vlade da riješi problem.

Nadam se da si na nekom boljem mjestu i da s užitkom stvaraš neku novu Mladost. Hvala ti na svemu.

 

Marko

Posljednja izmjena Petak, 05 Svibnja 2017 19:17
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo