Početna Gostujuće kolumne [BRIDGE] A liga - Belfast izborio opstanak
[BRIDGE] A liga - Belfast izborio opstanak PDF Ispis
(1 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Gostujuće kolumne
Autor Administrator   
Nedjelja, 10 Ožujka 2019 19:34

Izvještaj s A lige kao i lani piše Ante Mijić, najmlađi ali i najuspješniji član tima Bridge kluba Dubrovnik, Celtic bar Belfast, koji je nastupio u A ligi, najjačem bridž natjecanju u Hrvatskoj.

Nekad u ovo vrijeme prošle godine sam pisao o iskustvima s timom Danče u A ligi. Svi već znamo završetak te priče, a kako sam i ove godine imao tu čast predstavljati Bridge klub Dubrovnik u A ligi, red je da se napiše koji redak i o tomu.

 

 

Priča počinje krajem rujna, kada me je iz subotnjeg sna trgnula zvonjava mobitela. Iznenađujuće, poziv je došao od Zdenka Stankovića, kapetana tima koji se prošle sezone iz pakla B lige probio do plasmana u A. Prije nego što krenem dalje, dajte da vam nešto objasnim.

Prosječnom čitatelju se poduhvat plasmana u A ligu ne čini kao nešto preteško, ali iz osobnog iskustva mogu reći da je B liga jedno od najokrutnijih natjecanja koje sam ikad igrao. I nisam jedini – karijere su nerijetko završavale na finalima tog natjecanja. Šest godina sam se, skupa s Joškom, u raznoraznim sastavima pokušavao probiti do A, ali nije išlo. Za one kojima sustav natjecanja nije poznat, tadašnji format B lige se sastojao od regionalnih kvalifikacija (Zagreb, Rijeka,  Split, Dubrovnik), polufinala u Zadru (12 timova)  i finala u Zagrebu (6 timova). Dva najbolja tima ulaze direktno u A, a treći razigrava majstoricu s desetim timom iz A lige. Prije dvije godine smo u petom mjesecu ostali drugi na Kupu Hrvatske, te smo u istom sastavu krenuli igrati kvalifikacije za B ligu pola godine kasnije. Od sedam prijavljenih timova, tri prolaze. Što može poći po zlu? Ispostavilo se - puno toga. Na kraju smo ostali četvrti, a ja sam već polako počeo sumnjati je li se u sve to umiješala neka viša sila.

„Hoćete li Joško i ti igrati za Belfast A ligu?“, pitao me Zdenko.

Kako da ga odbijemo – u tom trenutku smo mogli igrati B ligu u tko zna kakvom sastavu i prepustiti se božici Fortuni i sedmi put, ili se ponovno okušati u A ligi s kapetanom kakvog se ni daleko bolji timovi ne bi postidjeli. Dileme nije bilo, poziv smo prihvatili praktički u sekundi. Osim nas i već spomenutog kapetana, u timu su bili Andrija Martić, Gjivo Tikvica, Ivica Obad i Velibor Puzović. Andrija je igrao sa Zdenkom, a Gjivo, Ivica i Velibor su se međusobno mijenjali.

Da ste me u tom trenutku pitali kakva su očekivanja za tu sezonu, rekao bih vam da ni sam ne znam čemu se možemo nadati. Doduše, ako sam išta naučio igrajući bridž, onda je to da ne možete biti negativni. Zato sam bez problema rekao: „Ovom timu cilj ne može biti samo ostanak – mi moramo željeti Ligu za prvaka!“ Dosta suludo za očekivati od tima čiji su članovi prije dvije godine zapeli u dubrovačkim kvalifikacijama za B ligu, pomislit ćete. Ne mogu vas kriviti, ali opet, ne možete biti negativni.

Ako vam format A lige nije poznat, dopustite da vam i to objasnim. 12 timova igraju svaki međusobno kroz dva vikenda (6+5 mečeva). Nakon toga, prvih 6 timova ide u Ligu za prvaka, dok zadnjih 6 timova igra Ligu za ostanak.  Liga za ostanak igra još 5 kola međusobno, dok Liga za prvaka igra još 10 kola. Od ove godine, samo dva zadnja tima iz A ispadaju (treći ne razigrava majstoricu, nego ostaje).

Prvi vikend je počeo dobro i završio razočaravajuće. U prva četiri meča smo upisali dvije pobjede protiv dva tima koja su prošle godine A ligu završili na prvom i drugom mjestu, te dva poraza protiv timova s kojima smo trebali u najmanju ruku biti u egalu. Peti meč je donio poraz protiv, pokazat će se, najlošijeg tima u A ligi ove godine. Šesti meč smo naletjeli na Opatiju (u trenutku pisanja ovog teksta vodećeg tima u A ligi) i pretrpjeli težak poraz.

Kada bih morao taj vikend opisati s jednom riječju, onda bi to bilo neiskustvo. No dobro, što je tu je. Prvi vikend smo završili na desetom mjestu, zadnjem koji osigurava opstanak u A.

Drugi vikend je donio nešto lakši ždrijeb, barem po imenima. Ali, prvi dan tog vikenda je bio moj i Joškov daleko najgori bridžistički dan ove sezone, a možda i od onog već spomenutog ispadanja u kvalifikacijama B lige. Sve što smo mogli napraviti krivo, napravili smo. A kad sami dosta toga pogriješite, onda se čini kao da su vam i karte okrenule leđa, pa odjednom vama ne ide ništa, a protivnicima sve, što posljedično dovodi do letargije i osjećaja bespomoćnosti. Defetizmu je kraj došao tek u nedjelju, ali tad je bilo prekasno za bilo što osim odlazak u Ligu za ostanak sa devetog mjesta.

Treći vikend i borba za ostanak je pokazala da ipak nisam bio lud kad sam rekao da ovaj tim tu ne pripada. Četiri prva meča, četiri pobjede i matematički osiguran ostanak u A ligi prije zadnjeg meča. Zadnji meč smo doživjeli poraz, ali nikomu nije bilo bitno.

Kako sada dalje? Isto ovako. Jednu smo godinu pametniji i iskusniji, što je sve samo ne nebitno. Moramo nastaviti igrati gotovo svakodnevno, jer samo tako mogu doći dobri rezultati. Ipak, uz sve to, naglasak se mora staviti i na još nešto. Može nam se zamjeriti svašta, ali pristup prema igri i timu je bio baš onakav kakav treba biti. Primjerice, uz iznimku zadnjeg meča, svaki član tima je pogledao svaki meč kojega i nije igrao. Velibor prvi vikend uopće nije igrao, ali je svaki meč gledao.

A što tek reći za kapetana? Svjestan je koliko može donijeti za stolom i nije mu bio problem podrediti sebe timu. Na vrijeme je shvatio da Gjivo i Ivica trebaju rotaciju i uveo Velibora kao trećeg. Kad je vidio da nam ne ide, i nas je bez problema sjeo na klupu, a svaki nagovještaj nonšalancije je srezao u startu. Tim i igra su na prvom mjestu, a osobne želje i problemi su se stavili sa strane. Kad tako napravi kapetan, onda to naprave svi. Osigurao je i sponzora, čime smo postali jedini tim u A ligi koji ima tu privilegiju. Nemali broj bridžista me pitao otkud nam to i kakvu smo magiju upotrijebili, a ja se samo smijem i kažem im da ga pitaju, pa će im objasniti. On bi vam rekao da se radi o obrazu i vjerojatno je u pravu.

Za kraj, dobra atmosfera se prenijela i van stola, pa smo tako nakon turnira i kratke analize igrali Citadels. Ako sam nešto živaca izgubio za stolom, onda sam na ovoj igri ostavio još triput toliko. Ne zbog igre, nego zbog igrača. Jednog pogotovo. Ne bih se čudio da Andrija  i dan danas čita pravila igre koju je već igrao i pita pitanja koja je već pitao. Ne znam radi li to zbog provokacije ili ponavljanja gradiva, ali oboje je jednako frustrirajuće. Doduše, moram mu se zahvaliti – poslao sam mail proizvođačima da u buduća pakiranja stave mali pješčani sat, kako bi svaki igrač imao vremenski određeno trajanje poteza.

Do iduće A lige i borbe za prvaka, srdačan pozdrav!

Posljednja izmjena Nedjelja, 10 Ožujka 2019 19:47
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo