Mađari svjetski prvaci, Hrvatska brončana Ispis

Iznenađujući epilog SP-a, Mađari su nakon 4 godine lošijih rezultata osvojili zlatnu medalju na SP-u, u trenutku kada su ostali bez iti jednog igrača velike generacije. Hrvatska je nastavila niz brončanih medalja sa prethodna dva SP-a, opet smo dobili Talijane u završnoj utakmici.

 

Utakmicu Hrvatske i Italije obilježilo je nevjerojatno dobro naše napadačko izdanje. Tempesti je izgledao kao tek jedan prosječan golman, onaj koji može obraniti samo kad mu obrana izgura šutere dalje do 7 metara i prisili ih na šut s istekom napada. Ali daleko od toga da je on imao neke kikseve, već mu je i obrana igrala znatno lošije od onoga što Talijani inače igraju, em su naši fantastično šutirali. Zabili smo im 8 golova do poluvremena, prednjačio je Sandro sa 3 gola. Ali ipak najveći osmjeh na lice izbornika izmamio je Luka Bukić kada je zabio sa lijevog krila na prebačaj sa igračem više. A da neće na dobro za Italiju nagovijestio je i izkorišteni zicer Paškvalina koji je na fenomenalnu asistenciju (tzv krivo oko) Sandra zabio sa prve stative sa igračem više.

Na poluvremenu smo vodili 8:3, a s druge strane Talijani su bili očajni u napadu. Podjećali su me na na Turčina ili neku sličnu momčadu kojoj većinu ekipe sačinjavaju ljudi koji nisu nikad trenirali vaterpolo. Imali su bezbroj netočnih dodavanja, a centaršeutevi na stativu sa igračem više bili su vrhunac katastrofalne igre. Na početku druge četvrtine jedan klinč Pereza i Sukna doveo je do isključenja s pravom zamjene. Nismo vidjeli što je bilo, ali sumnjam da je bilo šaketanja preko vode te da je maksimalno trebalo suditi obično obostrano isključenje. Jasno je kome je više nedostajao isključeni igrač, nama Sukno ili Italiji Kubanac Perez. Odmah je i Bušlje pod nerazjašnjenim okolnostima dobio s pravom zamjene tako da smo ionako tankog kadra ostali bez dva igrača. A i utakmica je dobila na žestini u tom trenutku.

U početku smo mi stalno imali igrača više, gotovo svaki napad što se kaže. I to smo odličnio koristili. U drugom dijelu sudački kriterij je bio takav da su to isto imali Talijani. Doduše na -5 i nije tako velika sigurnost u igri, a i do -5 su došli jer su već do tada loše igrali. I nastavili su tako i dalje, samo što smo mi u napadu bili puno manje opasni bez Sukna.

Do kraja smo još ostali i bez Milakovića, Lončara, Paškvalina i Jokovića zbog 3 osobne. Tako da smo imali samo Bijača na klupi. Imali su i Talijani Pereza, Figliolia i Giorgettija koji su prije vremena završili utakmicu. Osim odličnog Sukna, tu su bili Joković, Pavić i Dobud na maksimumu. A Obradović je postigao odlučujući gol kojim smo defiitivno riješili utakmicu.

Kod Talijana bolji od ostalih Giorgietti, a osim tih netočnih dodavanja i loših pokušaja prema stativama, još su se istakli i sa promašajima sa stativa kad bi tamo stigla lopta. Talijani koji nisu pomladili sastav doživjeli su dva debakla u posljednje dvije utakmice.

 

Utakmica za 3. mjesto

Hrvatska – Italija     10:8 (4:2, 4:1, 1:2, 1:3)

Suci: Stavridis (Grč) i Alexandrescu (Rum).

Hrvatska: Pavić, Lončar, Milakovć, Paškvalin 1, Joković 3, Bukić 1, Muslim, Bušlje, Sukno 3, Dobud 1, Šetka, Obradović 1, Bijač. Izbornik: Ivica Tucak

Italija: Tempesti, Perez 1, Gitto, Figlioli, Giorgetti 3, Felugo 2(1), Figari, Gallo, Presciutti 1, D. Fiorentini Jovanović, Aicardi, Napolitano 1, Del Lungo. Izbornik: Alessandro Campagna.

Peterci: Hrvatska -, Italija 1/1

Igrač više: Hrvatska 7/12, Italija 6/15.

 

Mađari osvojili Svjetsko prvenstvo

Mađari su po treći put postali svjetski prvaci u vaterpolu. Ove godine što završavaju na 3 su njihove, bili su prvaci na prvom SP-u u Beogradu 1973., pa isto u Barceloni 2003. i sada opet. Zanimljivo da '83. i '93 nije bilo SP-a.

Crnogorci su bili favoriti uoči ove utakmice. Pobjedili su Srbiju u četvrfinalu, deklasirali Italiju u polufinalu, a Mađari su objektivno lošiji od ta dva suparnika, i lošiji nego sami Mađari u posljednje vrijeme, a i ni tada nisu osvajali medalje. Ipak, presudilo je možda i to što su Mađari bili mirniji, njima su zlatne medalje u vaterpolu u krvi i iskoristili su tu nervozu u protivničkim redovima.

Bilo mi je fascinantno gledati kako Mađarska gotovo cijelu prvu četvrtinu ne može organizirati napad jer se sidrun pored Ivovića nije mogao sidrani ni na 5 metara. Toliko moćnog beka, kad je ovako spreman vjerojatno nije bilo nikada. A opet, pored svega toga Mađarska je vodila 2:0 nakon 8 minuta. Dva puta su pobjegli, jednom Denes Varga uplivavanjem, a drugi put Harai koje se možda malo odgurnuo od Ivovića, pa iako je je bio daleko od gola, pogodio odličnu šraubu.

I od početka je krenulo loše za Crnu Goru jer su u napadu bili malo brzopleti, a i Nagy je nakon polufinala protiv nas i danas imao svoj dan. Čovjek je inače poprilična rupa, a u ove dvije utakmice je skupio velikih obrana kao u svim utakmicama u karijeri uopće u kojima sam ga gledao, a gledo sam ga u jako puno utakmica i Vasasa i Mađarske. A i frustrirajuće je kad nekoga toliko izdominiraš da ti ni napad ne može postavit, a da gubiš 0:2.

Mađari su su onda atipično za njih igrali u napadu, na način da nisu ni šutirali ni iz faula, niti iz većih udaljenosti, čak ni iz doplivavanja u napad. Samo su bili strpljivi i čekali hoće li se još koji put ukazati slična prilika za uplivavanje, ili nešto slično. Uglavnom nije pa bi na siteku 30-te sekunde bacili loptu u kut.

I nikako se Crna Gora nije mogla upisati ni u drugoj četvrtini, već je Harai zabio još jednom s igračem više za 3:0. Ali tada jedan sretni gol Darka Brguljana koji sa leđa, iskosa i sa dva igrača na sebi u posljednjim sekundama zabija više nego sretno. Prvo se lopta nije odbila nego j samo kliznula po vodi, a i Nagy je jako loše reagirao s obzirom na situaciju iz koje je došao udarac. I onda su se Crnogorci probudili i vratili u utakmicu, stigli su na 3:3 početkom treće četvrtine.

Ali stalno su bili u zaostatku, nisu uspjevali povesti što bi im siguran sam prelomilo utakmicu. Mađari su stalno bježali, još dva puta na 2 razlike, a Crna Gora je stizala. Ponajviše preko Ivovića koji je postigao 3 gola. 2 minute prije kraja Mađari su nakon time outa odigrali akciju na stativu, Madaras je uposlio Szivosa koji je postavio 8:7. Imala je i Crna Gora svojim prilika, a najnevjerojanija je situacija na samom kraju. Dobili su igrača više, Francuz Crousillat imao je loptu na desnom vanjskom 5 sekundi do kraja. I umjesto da doda samom Ivoviću na 5 metara nešto ulijevo od njega, on dodaje Drašku Brguljanu na desno krilo koji šutira iz teške situacije što Nagy lakoćom brani i Mađarska slavi novo zlato.

 

Finale

Mađarska – Crna Gora     8:7 (2:0; 1:2; 3:3; 2:2)

Suci: Borrell (Špa) i Margeta (Slo).

Mađarska: Nagy (12), Gor-Nagy, Madaras, Batori, Vamos 1, Hosnyanszky 1(0), Decker Adam, Szivos 2, Varga Daniel 1, Varga Denes 1, Bedo, Harai 2, Decker Attila. Izbornik: Benedek.

Crna Gora: Šćepanović (9), Draško Brguljan, Pasković, Petrović 1, Darko Brguljan 1, Crousillat 1, Mlađan Janović, Nikola Janović, Ivović 3, Mišić, Klikovac 1, Jokić, Radić. Izbornik: Perović.

Peterci: Mađ 0/1, CG-

Igrač više: Mađ 4/8, CG 5/10

 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo