10 godina od Špiljinog prvog naslova i Turčinovog premijernog nastupa Ispis

U netom završenoj godini proslavili smo desetogodišnjicu dva važna događaja u dančarskoj vaterpolo povijesti. Koji je važniji nemoguće je procijeniti.

Dakle godine 2002. po prvi puta je nastupio I.A.V.K Turčin trenutno četvrta medijski najpraćenija ekipa u Hrvatskoj. Prošlih godina je bila treća, ali u zadnje vrijeme je Primorje ojačalo pa je Turčin pao za jedno mjesto. Ako ne vjerujete pokušajte se sjetiti koja to ekipa nakon SVAKE utakmice ima izvještaj, fotogaleriju i video klipove... (HTV za sada još nije zainteresiran za izravne prijenose).

 

Ždrijeb se ove, 2002. godine održao u Polo klubu na Pilama, i po prvi puta u povijesti Divlje lige VK Danče nisu nastupile. Znači ove godine se dogodio i treći važni događaj jer Danče su nastupile u svih dotadašnjih 18 Divljih liga, osvojile su 2 naslova, a nakon toga su izgubili čak 7 finala. Kada su se izvukle kuglice Đuro Musladin je zadovoljno trljao rukama i rekao: „Izvukli smo neku Špilju, s njima ćemo lako!“.

Turčin je bio jedna od 37 ekipa, a premijerni nastup su imali protiv Boninovo Jumpersa. Prvi nastup je donio i prvu pobjedu i to preokretom u drugom poluvremenu. Na kraju je bilo 6:5 (1:2, 1:1, 2:1, 2:1), a strijelci su bili Kaciga 2, M. Martić 1, Žex 1, Đ. Lučić 1, M. Lučić 1. Pobjedu je zasjenila ozljeda Žexa čije je rame ozlijedio korpulentni Giljača i tako odmah na početku karijere Žexu ostavio posljedice koje on osjeća i dan danas. Turčin ne bi bio Turčin da iza svake utakmice ne bude kakva zanimljiva priča tako da je ovaj put golman Memed nakon utakmice pitao „Tko je dobio, mi ili oni?“. Druga zanimljiva priča je bio nastup legendarnog Vladimira Fonsece sa Zelenortskih otoka.

„Kada su Jumpersi s druge strane na zagrijavanju vidjeli tamnoputog Vladimira Fonsecu nastala je prava pomutnja. Najprije nisu znali je li riječ o šali organizatora ili im se priviđa. Kasnije je uspostavljeno da tamnoputi Portugalac ima sve uredne papire za Turčin.“

Slijedio je nastup protiv danas moćnog Solituda i poraz od 3:6. Strijelci su bili Jelavić 1, Kaciga 1, Fonseca 1. Tamnoputi Fonseca je dao spektakularan gol glavom, naime netko je opucao, a lopta se od prečke odbila u njegovu glavu i od glave u gol. Neki zlobnici kažu da lopta nije prešla gol liniju, ali u zapisniku lijepo piše „Fonseca, 1 pogodak“. Spomenimo da se Žexova ozljeda pokazala ozbiljnom i on je propustio ovu i sljedeću utakmicu.

Prva sezona je završena porazom u kvalifikacijama od Sovrnje Doli (prave, a ne tzv. Sovrnje) 7:3, a po jedan pogodak su postigli M. Martić, Lučić i Kaciga.

Što se tiče Špilje krenuli su sa laganom pobjedom protiv Solituda (17:2) i Štikovice, a zatim je slijedio derbi protiv Copacabane na njihovom terenu. Što se tiče utakmice pobjednik niti u jednom trenutku nije dolazio u pitanje, a ja se sjećam da sam tek nakon ove utakmice shvatio koliko su kvalitetne tada na tržištu relativno nove Turbo kupaće. Završilo je pobjedom Špilje 6:3 a kod rezultata 6:2 naš igrač je bio neozbiljan kada je bio potpuno sam ispred gola, promašio je, a Copa u zadnjim sekundama smanjuje na 6:3. Šteta jer bi 2:7 bio pravi debakl, ali ni ovo nije bilo loše. Strijelci su bili Andrija, Pavleka, Gjura, Milić, Pop i Franić; svi po 1 gol.

U četvrtfinalu lagana pobjeda protiv Ponte od Gradela 13:4 a strijelci su bili Bačić 4, Gjura 3, Milić 3, Braco 1, Pop 1, Kovaldo 1.

„Najviše pažnje privlači igra Špilje, mlade ekipe koja kako bi se kazalo šuti i radi svoj posao. Bez imalo pompe svladavaju svoje protivnike i kao što smo već najavljivali mogli bi se okruniti jednom od medalja. Tako su nakon Copacabane uspješno prošli i Pontu od Gradela koja je tijekom prvenstva bez imalo sumnje zaslužna za najbolje scenarije oko plivališta. Možda se i očekivalo upravo od Ponte da se nađe među prve četiri momčadi no ovo je za njih ipak prva godina, ali za dogodine su već sigurno jedni od glavnih favorita.“

U polufinalu je Špilju, kao i godinu ranije, čekala Elita. Ovaj put je nakon prave drame, u jako teškim uvjetima igranja, slavila Špilja. Završilo je 4:3 (0:1, 0:0, 3:1, 1:1) nakon što Špilja nije uspjela dati gol u prvom poluvremenu. Gjura je dao 2 gola, a Milić i Pavleka po 1.

Finale je bilo odgođeno za ponedjeljak, a protivnik je bio K.I.K.S. (u svom posljednjem nastupu) koji je na četverce pobijedio Bellevue 90.

„I dok je u susretu za treće mjesto Elita bez većih problema savladala Bellevue 90, finale je proteklo u pravoj neizvjesnosti koja je trajalo od prve do posljednje sekunde igre. Prije početka utakmice mišljenja o mogućem pobjedniku bila su podijeljena iako je bez imalo sumnje po iskustvu papirnati favorit bio K.I.K.S.

Prvo je povela Špilja golom Jovice Radulovića, a izjednačio je Branko Čučić. Moglo se odmah primijetiti da je pobjednička momčad bez imalo sumnje plivački najspremnija u Divljoj ligi. Upravo s tim faktorom brzine i eksplozivnosti zaustavljali su snagu i iskustvo igrača K.I.K.S.–a. Jednostavno nije bilo trenutka da je jedan igrač Špilje izostao pri vraćanju u obranu, a kad je trebalo povući u kontru tu su se također dobro iskazali.

K.I.K.S. je pokazao svoju dominaciju u drugoj četvrtini kada se pogocima Mara Šušića i Iva Bobića odvojio na 4:2. Mnogi su tada promislili da je Špilja gotova. Ipak Ivan Gjurašić smanjio je zaostatak na jedan pogodak da bi vrlo brzo nakon toga Špilja ponovo povela.

Finalni pobjednik odlučen je tek u produžetcima. Ivo Hrdalo bio je jedini strijelac u dodatku. Na kraju slavlje igrača Špilje bilo je ogromno, a igrači K.I.K.S- a nakon utakmice sportski i fer pružili su ruku najboljoj momčadi Divlje lige.“



Špilja 94 – K.I.K.S. 04 8:7 (1:1, 2:3, 3:1, 1:2 – 1:0, 0:0)
Plivalište Bellevue. Sudac: Luko Vuletić

K.I.K.S. 04: Davor Brkić, Goran Turajlić, Igor Muhoberac 2, Andro Čolović, Marko Kortizija, Loren Putica, Ivo Bobić 2, Robert Bender 1, Branko Čučić 1, Maro Šušić 1, Zoran Turajlić. Trener: Goran Turajlić.

Špilja 94: Željan Radulović, Ivo Hrdalo 1, Hrvoje Sambrailo, Andrija Martić, Ivan Gjurašić 1, Maro Kristić, Goran Milić 2 (1), Jovica Radulović 2, Srđan Pavlović 1, Višeslav Franić, Ivica Bačić, Tonći Popadić 1, Marin Kovačić, Nikola Biličić. Trener: Maro Marušić.

 

Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!

 

Komentari

avatar Bile
0
 
 
legendarna slika iz Šulića, tad su i digitalci bili rijetka pojava
avatar Mate
0
 
 
Zar je već prošlo 10 godina?!? Staaariiii se....
avatar pop
0
 
 
i deeebljaaa se..., ups ti si Mate smršavio
avatar Hrvoje
0
 
 
"Can a nigga catch a break...", a Mate?
avatar rg
0
 
 
e...e...xactly!
avatar administrator
0
 
 
hvala Zeku na fotografijama bolje kvalitete
avatar zekohonda
0
 
 
nisu moje slike, nego biletove. ;)
avatar Bile
0
 
 
vaistinu govoriš zeka :)
avatar b/a
0
 
 
zambi mi je najviše ostario u odnosu na ove slike turaka ;)
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo