Početna Ispod kapice br.10 VATERPOLO – KAKO I ZAŠTO
VATERPOLO – KAKO I ZAŠTO PDF Ispis
(14 ocjena, prosjek: 4.71 od 5)
Ispod kapice br.10
Autor Boško Perić   
Srijeda, 27 Svibnja 2009 18:37
Sve je počelo na Dančama, kako za veliku i važnu instituciju kakva je Jug, tako, što je naravno puno manje važno, i za mene.

Krajem 60-tih sam proveo par ljetnih dana na Pilama, kod rođaka i vršnjaka, sina poznatog vaterpoliste i trenera Lovra (Renka) Štakule.  Pošli smo se okupat, naravno, na Danče. Netko je donio vaterpolo loptu i taj dan sam je prvi put uhvatio u ruku. Sjećam se da smo pucali, a gol je bila rupa u stijeni.

Ovaj, za mene novi sport, me kratkoročno oduševio, ali nekoliko godina nakon toga bavio sam se drugim sportovima za koje mi se pružala prilika.

Početkom ljeta 1972. sreo sam gosp. Pera Ivelju koji je bio dio uprave reaktiviranog VK Gusar. Treninzi su već bili počeli, ali je vježbala samo prva ekipa. Gospar Pero me zamolio da okupim vršnjake, što sam sa zadovoljstvom prihvatio.

Na prvom treningu tadašnjih pionira bilo nas je svega četvorica, ali smo u slijedećih 10 dan uspjeli skupiti 10-15 dječaka. Tako je došlo vrijeme i za prvu utakmicu.

Dobro se sjećam da smo igrali na glavi mula u Mlinima, sa dva sidrana gola, bez polja. Nismo imali golmane, pa su branili stariji igrači. Utakmica je završila 2:0 za moju ekipu, a ja sam postigao oba gola.

Kako sam se puno bavio sportom, ali u drugim sportskim igrama sam bio samo  solidan ili prosječan, ova utakmica me potpuno okrenula vaterpolu  i zadržala me u njemu ovih 37 godina.

Slijedilo je nekoliko godina juniorskog staža, brojne utakmice, uglavnom sa Cavtatom, Jugom i Bellevueom, a od 1975. i nastupi za prvu ekipu na poziciji centra. Tadašnja pravila su mi omogućavala da tu poziciju igram sa nepunih 70 kg, naime svaki dodir se svirao, pa su mi spretnost i kvalitetan pas bilo dovoljni.

Neovisno o poziciju koju sam igrao, idol mi je bio Mađar Tamas Farago, koji je danas trener ženske reprezentacije Mađarske. Još od tih vremena vrlo rijetko sam igrao u kapici sa nekim drugim brojem osim desetke koju je i on nosio.

Gusar je nastupao u drugoj ligi jug koju su činile po 4 ekipe iz Hrvatske i Crne Gore. Još pamtim neke utakmice u Kumboru ili Bijeloj, gdje je igrati bilo prilično opasno, ali niti upola, koliko je opasno bilo suditi. Znalo je biti gađanja kamenjima kako suca, tako i igrača u bazenu, vrlo grube igre bez sankcioniranja od strane sudaca, itd. Jednom sam kroz stare hodnike na bazenu Juga trčao za dvostruko većim i jačim sucem, koji je bježao k'o zec, nakon što je na centru u zadnjoj sekundi sudio četverac protiv nas i tako nam oduzeo pobjedu protiv Bijele koja je te godine bila prvak.

Početkom 1982. godine otišao sam u vojsku. Iz te, sportski potpuno izgubljene godine, ostala mi je u sjećanju pobjeda u utrci 50 m u odijelu s puškom, kako pojedinačno tako i u štafeti. Ova disciplina nikako nije odgovarala plivačima, i obično su u njoj pobjeđivali vaterpolisti, kojima oprema nije toliko smetala jer su navikli da ih se ometa u plivanju.

Nakon  izlaska iz vojske slijedila je serija upala uha, tako da sam praktički propustio još jednu sezonu. U međuvremenu su se pravila izmijenila, na centru se više bez 100 kg nije moglo igrati tako da sam još 2 sezone pomalo igrao za VK Gusar na krilu ili vanjskom, te zaključio svoje nastupe u kvalifikacijama za prvu ligu bivše države u ljeto 1984.   

Osnivanje divlje lige te kasnije Dubrovačkih veterana omogućilo mi je nastavka igranja vaterpola sa velikim zadovoljstvom, evo sve do danas. Kao jedan od osnivača FUN H20 te Mlini 76'ersa igrao sam 12 sjajnih sezona divlju ligu, a od 1998. sam član VK „Dubrovački veterani“ s kojim sam nastupao na državnim, europskim i svjetskim prvenstvima.   

Kad danas razmislim, pomalo mi je čudno, da se netko praktički bez pravih fizičkih predispozicija za vaterpolo, sa osrednjim plivanjem, određenim lošim životnim navikama i netko tko baš nije bio ljubitelj plivačkih treninga, ovako dugo zadržao u vaterpolu. Ipak mislim da je jedini odgovor na ovo pitanje srčanost i ljubav prema ovom sportu.
 
BAVLJENJE VATERPOLOM - S. W. O. T.  ANALIZA
Nakon 37 godina igranja vaterpola, pokušao sam poluozbiljno spojiti svoje iskustvo u sportu i svoju struku, te napraviti kratku SWOT analizu. Naravno, ovo nije nešto nepromjenjivo, svatko može oduzimati i dodavati po svom nahođenju.
 
SNAGA SLABOST
 - raditi nešto što jako voliš
 - naporni treninzi (posebno plivački, te teretana)
 - izuzetno zdrav sport
 - malo slobodnog vremena za druge aktivnosti

 - zadovoljavanje prirodne potrebe za

   igrom i nadigravanjem

 - nemogućnost izlazaka vikendom (kako tko)
 - izbacivanje negativne energije
 - naporna putovanja
 - stjecanje radnih navika
 - česte nepravde, veliki utjecaj sudaca na rezultate
 
 
PRILIKA PRIJETNJA

 - popularnost kod ženske populacije

   (u zadnje vrijeme nešto manje)

 - razne povrede (ekstremiteti, oči, itd.)

 - dobar temelj za karijeru nakon

   prestanka (afirmiranost, radne navike)

 - zdravstvene poteškoće prilikom prestanka

   sa igranjem

 - putovanja

 - određene bolesti koje su češće kod vaterpolista

   (bolesti uha, srca, itd.)

 - afirmacija u lokalnoj sredini
 - frustriranost zbog neuspjeha

 - mogućnost nastavka igranja u raznim

   kategorijama (Divlja liga, veterani)

 - mogućnost da slučajna povreda poremeti igrački

   razvoj

 
 
Posljednja izmjena Srijeda, 03 Lipnja 2009 08:39
 

Komentari

avatar zekohonda
+2
 
 
massive respect za SWOT analizu vaterpola!
avatar b/a
0
 
 
odličan tekst. znači sve počinje na dančama.
avatar Joshua
-1
 
 
pohvala ovome gosparu za tekst...bravo

ono sto me (posebno) zaintrigiralo kao tema za dalje prouciti jest:
- zdravstvene poteškoće prilikom prestanka sa igranjem
- određene bolesti koje su češće kod vaterpolista
(bolesti uha, srca, itd.)

znam da je bilo slucajeva da su bas vaterpolistima otkrivane teze bolesti, ono, tko bi rekao, nakon cijele mladosti u sportu, zdravome zivljenju itd.

mozda bi neki dr.med. blizak udruzi mogao napisati kvalitetan tekst bas o ovoj temi
avatar Braco
-1
 
 
To ti moze Selmanovic napisati, meni je pricao da je profesionalni sport ustvari nezdrav zbog prevelikih naprezanja (pogotovo srca), rekreacija je dosta zdravija.
avatar rg
+3
 
 
zato se ja rekreiram, najdraži mi je džepni biljar
avatar pop
+3
 
 
majmune
avatar Marin
+2
 
 
Samo bi potvrdio ovo sto je Braco napisao, istina je da je profesionalno bavljenje sportom nezdravo. Isto tako bi se slozio s popovim komplimentom za Radu
avatar Hrvoje
+4
 
 
E, to je vecini rekreacija, al u tvom slucaju tezak fizicki rad. Moras imat jaku desnicu, a i mozes lako ozlijedit zglob ako se bestija otme kontroli. Tako da mozemo smatrati da ti nastupas u "Premier ligi" dzepnog biljara
avatar b/a
+2
 
 
samo da ne bude zabune, osim navijača primorca i radin piton se često naziva beštija :)
avatar Braco
0
 
 
Nakon desetak godina bavljenja sportom na najvišem nivou vrlo lako ces zavrsiti sa šumom srca, sjebanim leđima, koljenima i sl...
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo