Početna Istina boli Jugaš od glave do pete
Jugaš od glave do pete PDF Ispis
(549 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Zambatin kutak
Autor ZB   
Petak, 26 Ožujka 2010 17:30
 
    Donosimo vam razgovor sa Damirom Krajišnikom (37), ekonomom Juga koji  potiho odrađuje 13. sezonu sa prvom ekipom.

1.    Od kada si povezan sa Jugom?
Juga pratim od 1980. g, a razlog je prvenstveno taj što je moj pokojni otac bio sportski novinar. Što se tiče svakodnevne povezanosti sa prvom ekipom Juga, to je od 1998. g.

2.    Ajde nam pričaj o pokojnom ocu Enveru.
 On je bio sportski novinar 35 godina, pisao je za Dubrovački Vjesnik, a bio je i povremeni dopisnik za druge novine. Također je bio predsjednik SOFK-e (današnjeg Saveza sportova Dubrovačko - neretvanske županije), predsjednik nogometnih sudaca SR Hrvatske, te član skupštine Fudbalskog saveza Jugoslavije (FSJ). Ja sam s njim išao po svim sportskim događajima, čak sam znao biti i na sjednicama sportskih saveza. Cijela naša obitelj ima sport u krvi, pokojna majka je šila dresove, a sestra mi i danas zna pravila svih sportova. Bio sam jako vezan uz oca, i žalim što danas ne mogu s njim popiti kavu, popričati s njim, ne kao otac i sin već kao dva prijatelja.

3.    Par sjećanja sa mnogobrojnih utakmica na kojima si bio.
Doma imam jednu dragu košarkašku uspomenu iz 1988. g. Tada se u sklopu priprema za EP u Ateni, u Dubrovniku odigrala utakmica između reprezentacije Jugoslavije i sveučilišta Notre Dame, a pokojni Dražen Petrović mi je poklonio privjesak od Notre Damea. Svi prijatelji su odmah znatiželjno zapitkivali „Što ti je dao Dražen, što ti je poklonio?“.
     Sjećam se i 1990. g. kada se ovdje igrao Final four košarkaškog kupa. Šetali smo Stradunom, kada su se pojavili Kukoč i Rađa i odmah je nastao stampedo jer su svi htjeli autograme zvijezda aktualnih prvaka Europe. Moji prijatelji su zavikali „Stanite, gurnut će te njega !“ a Rađa se okrenuo i rekao „Ma sve je u redu, on je sa nama“.

4.    Što je s nogometom ?  
Ne pada mi nikakva anegdota na pamet, što se tiče nogometa kvaliteta mu je puno pala.

5.    Hajduk ili Dinamo?
Mala prednost za Hajduka.
 

 
6.    Idemo na vaterpolo naj utakmice koje si gledao uživo?
Broj jedan utakmica Jug – Vasas iz 1980. g. nakon koje je Jug po prvi put postao prvak Europe. To je moja prva osobna uspomena, finalna utakmica, ona mala „kutija“ u Kuparima ispunjena do posljednjeg mjesta, ustvari i preko stvarnog kapaciteta tadašnjeg bazena jer se naguralo više od 1000 ljudi. Tada su Dančari, Belvijaši i ostali navijači napravili jedan poseban ambijent koji je na mene, kao dijete od 7 godina, ostavio dubok dojam.  
     Zatim cijeli Final four 2001. Važnost utakmica, ondašnja Torcida koja je disala kao jedan, u kojoj se točno znalo tko što radi, i kada to radi. Onaj prvi dojam kada se ulazilo na bazen, sve popunjeno, svi u Jugovoj bijeloj boji, to je davalo posebnu snagu igračima. Jug je igrao dva finala, finale prije finala se igralo sa Bečejem, koji je tada imao 13 reprezentativaca Srbije i Mađarske te još dvojicu reprezentativaca za koje nije bilo mjesta u ekipi. Ali Jug tada jednostavno nije mogao izgubiti te dvije utakmice, imali su jednu od najjačih ekipa u svojoj modernoj povijesti sa jednim A. Boškovićem, Fatovićem, Kržićem, Smodlakom, plus to okruženje, onaj huk sa tribina koji svima ledi krv u žilama, neponovljivo.  
     Zatim nedavno odigrani Final four kupa u Zadru. Činjenica je da je Zadar košarkaški grad, i kada u takvom gradu doživiš da publika navija za tebe, i da na kraju svi skupa pjevaju „Igraj Zadre volim te“, evo pričam s vama o tome i naježio sam se. A kako je utakmica išla, to je jedna od najdražih pobjeda, najslađih. U toj utakmici je pobijedilo jugaško srce, dešpet.
     U sjećanju mi je ostao i uzvrat finala LEN kupa 2000. g. protiv Pescare, prvi euro trofej nakon 20 godina. Igralo se 8.4. na otvorenom bazenu, dan prije je puhala strašna bura i nije se znalo hoće li se uopće moći normalno igrati.
     Zatim utakmica iz 1993. g. protiv aktualnog prvaka Europe Jadrana. Nevjerojatno, prepune tribine, čovjek na čovjeku, ljudi su stajali na krovu banke, poviše bazena na putu za Montovjernu. E moraš staviti i utakmicu iz 1994. g. kada je osvojen prvi trofej u Hrvatskoj. Finale kupa pod vodstvom Nevena Kovačevića, pomoćnik mu je bio Tomo Udovičić. Jug je prvu utakmicu doma dobio 3 razlike, evo jedan detalj iz uzvrata. Prva četvrtina 3:0 za Mladost, Jug skoro da nije prešao centar kakav je čvrsti presing igrala Mladost. Ali opet, ono što krasi sve generacije Juga, proradio je dešpet  i osvojen je trofej, jedan od ključnih trofeja s obzirom na tadašnje uvjete života i rada.
     Moram spomenuti Toma. On je bio legendarni ne samo trener nego sve živo u klubu. Gospar Tomo je u klub utkao cijelog sebe i odgojio puno generacija igrača.

7.    Naj gol ?
Bilo ih je jako puno, svakako Fatovićev gol Bečeju u posljednjim trenucima utakmice. Asistencija Alena Boškovića, vrhunska realizacija Elvisa, erupcija oduševljenja na starom gruškom bazenu. Gol Dobuda u finalnoj seriji 2006. g. kada je Pavić izletio, a on ga je napravio smiješnim. Cijela ta serija je bila luda, Jug je dobivao gore, a gubio doma. Spomenut ću i stari bazen koji je imao dušu, na kojeg se dolazilo puno prije nego što se trebalo, i ostajalo se poslije treninga gledati kako pucaju Đuho, Fatović i ostali. Današnja djeca odrade trening, i bježe s bazena na facebook i playstation. Petneska, brojevi, nogotenis toga danas više nema.

8.    Ideš li na sva gostovanja?
Pa ne baš na sva, ali idem na sva najvažnija.

9.    Kad si zadnji put propustio važno gostovanje?
Nikad, pa ja propustim možda dva treninga godišnje.

10.    Ajde onda nam reci gdje je najbolje navijanje van Dubrovnika?
Jugove navijače bih stavio van kategorije, osim njih svakako moram spomenuti Beštije, zatim se sjećam  vatrenog gostovanja u Herceg Novom kada smo 2005. g. dočekani „na nož“, u Grčkoj ne može biti nego vatreno. Lani smo igrali četvrtfinale u Beogradu gdje je Jug svojom dobrom igrom neutralizirao očekivano neugodnu atmosferu koju su napravili nogometni navijači koji su se odmah nakon nogometnog derbija sa Zvezdom spustili na Banjicu. Imam i poseban respekt prema privrženim navijačima Vasasa, lijepo ih je vidjeti kako prate ekipu na gostovanjima, zanemarit ćemo ovo posljednje gostovanje u izdanju „žene i cure“.
 

 
11.    Aktualna sezona?
Pa dosadašnji dio sezone je više nego uspješno odrađen, kup je osvojen, za sada smo vodeći u Jadranskoj ligi, a u Euroligi je Juga nakon dugo godina pomazio ždrijeb.

12.    Prognoza prve utakmice u Barceloni.
Jug svugdje ide na pobjedu pa i u ovoj utakmici. Pobjeda, neriješeno ili minimalni poraz od jedan razlike su dobri rezultati pred uzvrat u Dubrovniku.

13.    Stanje u ekipi?
Svi su zdravi i konkuriraju za nastup.

14.    Šanse Juga na Final Fouru?
Prvo se treba plasirati na Final four, svašta može biti u četvrtfinalu. A ako se plasiramo, tamo što bude, daj Bože i prvaci Europe!!

15.    Od trenutne ekipe Juga, u kojem igraču vidiš „ono nešto“ i koji bi trebao biti vođa kluba i reprezentacije?
Ja vidim četvoricu: Boškovića, Dobuda, S. Sukna i Jokovića.

16.    Bio si na juniorskom kupu. Tko bi od mladih snaga mogao napraviti najbolju seniorsku karijeru? 
Pa, svi ovi koji su članovi mlade reprezentacije imaju šanse napraviti dobru karijeru.

17.    Jug je dobio Mladost 9 puta u nizu, pa kad će ih ovi uspjet dobit?
Kako sada stvari stoje ja to ne vidim, evo ni uz najbolju volju ne vidim kad će nas Mladost uspjeti dobiti.
 
 
18.    Opiši nam svoju ulogu u klubu?
Moje obaveze su da pripremim sve za trening -energetske napitke, vitamine. Tu su i pripreme za utakmicu – kapice, lopte, led, flasteri, elastični zavoji, izolir trake. U ovom poslu pronalazim ravnotežu između želje i mogućnosti bavljenja sportom, pa se zato i dobro snalazim u ovom sportskom okruženju, pogotovo jer je to u svim segmentima vrhunski sportski kolektiv, usudio bih se reći kao Barcelona u nogometu. Da sam dječak u današnje vrijeme sigurno bih se bavio nekim sportom, ali za vrijeme mog djetinjstva to nažalost nije bilo moguće za osobe za cerebralnom paralizom. Ali svejedno mogu reći da sam imao lijepo djetinjstvo. Želio bih se zahvaliti svim predsjednicima, direktorima, upravama, tajništvu koji su mi omogućili da budem dio jedne lijepe sportske priče, te trenerima i igračima koji su uvijek uz mene te ih smatram dijelom obitelji i puno mi znači njihova podrška u svemu i svakodnevno druženje s njima. Ako sam nekog zaboravio neka se ne uvrijedi.

19.    Za koga navijaš u Divljoj ligi?
Za moje prijatelje i susjede iz Palacea.

20.    Jesu li te iznenadili sa naslovom iz 2006. g.?

Ne samo mene, mislim da su iznenadili i sami sebe. Ali s obzirom na prikazanu igru, zasluženo su osvojili naslov. Još bih spomenuo 2002. g. koja mi je draga zbog Mara Marušića koji je na svoj osebujan način pridonio naslovu Špilje 94. Maro i ja smo obiteljski vezani, njegov otac Mario je bio nogometaš GOŠK-a,  kasnije nogometni sudac te je bio jako dobar sa mojim roditeljima. Još se sjećam Mara kada je vodio finale u košulji sa kravatom od Hajduka.

21.    Tko ti je najbolji u Palacea?
Hrvoje Puh, on je tamo najškolovaniji igrač koji je igrao prvu ligu, i on je spiritus movens Palacea.

22.    Kada promisliš na Divlju ligu, koji ti igrač prvo padne na pamet?
Olaf John, on je stalno u najboljoj sedmorci prvenstva, a radi ozbiljan posao pa nema previše vremena za pripreme.

Damir Krajišnik i dva nepoznata novinara dance.hr-a koje svi znaju
 
23.    Čitaš li dance.hr?
Čitam, i znam da je čitaju i neki igrači, ne samo jugovi.

24.    I što kažeš na naš dosadašnji rad?
Čuješ, uvijek će biti zadovoljnih i nezadovoljnih, tko prati vaterpolo naći će na stranici nešto za sebe.

Razgovor se bližio kraju, Damiru je zazvonio mobitel, na njemu zasviralo a što drugo nego „Tre tre trese se..“
 
Posljednja izmjena Petak, 16 Travnja 2010 16:55
 

Komentari

avatar b/a
0
 
 
odličan intervju. drago mi je da je spomenut tomo udovičić, a i zanimljivo je da su prvo najglasniji bili dančari i belvijaši, pa torcida, danas ultrasi...
avatar pero79
0
 
 
svaka čast. odličan intervju.
avatar vjever
0
 
 
odličan intervju sa sjajnim sugovornikom, ponovit ću b/a Tomo se mora spomenut u svakom ovakvom razgovoru
avatar Joshua
0
 
 
šteta da nije spomenuto više kurioziteta, dogodovština iz svlačionice, makar i bez navođenja imena....
inače, ok interview
avatar dbk
+1
 
 
Pokusali smo izvući pikanterije,ali Krajina je tu bio pretvrd orah :)
avatar Joshua
+1
 
 
http://www.jutarnji.hr/damiru-medalja-za-zivotnu-hrabrost/150655/
avatar dbk
0
 
 
evo dodana je slika iz 1980 na kojoj su Damir i jugov kapetan Savinović
avatar lala
+1
 
 
Super intervju, prvi s aktualnim Jugašem!
Svaka čast ovim tajnim novinarima koji pomno čuvaju svoj identitet i niko živ ih ne zna, osim dragoga Boga, žene u butizi, babe na placi, poštara, cijelog čitateljstva ove stranice i svih u hrvatskom govornom području
avatar Marin
+1
 
 
Slazem se, ova zadnja slika je katastrofa. Izgleda da su glave "novinara" dance.hr-a na visokoj cijeni kad ih se skriva na stranici.
avatar dbk
0
 
 
zna ih i Krajina, njega si zaboravio
avatar pero79
0
 
 
pa valjda je i on obuhvaćen onim: "i svih u hrvatskom govornom području"
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo