Kava u Mostaru ili €uro u džepu Ispis
(9 ocjena, prosjek: 4.56 od 5)
Pogled s desna
Autor b/a   
Četvrtak, 04 Prosinca 2008 15:45

 

Često se kaže da je za uspjeh u sportu 20% zaslužan talent, a 80% ustrajan trening. Nekad, u kako ih danas vole zvat, romantična vremena, igralo se iz ljubavi i gušta. Pa se isto tako i treniralo. Nije bilo toliko para u sportu, niti se toliko puno treniralo i talent je puno više dolazio do izražaja. Danas ako nisi spreman ko njemački vojnik '39. možeš bit ne znam koliko talentiran, a sve zaludu. Sve više naglasak se stavlja na snagu i ostale fizičke karakteristike.
Za naše podneblje kažu da vrvi talentima za ponajprije momčadske sportove. Tako smo imali ili imamo sportaše koji su uspijeli svoj talent kapitalizirat kroz puno treninga i rada. Tako su: K. Ćosić, D. Petrović, T. Kukoč, Z. Boban, D. Šuker, G. Ivanišević, J. Kostelić i I. Balić postali ponajbolji igrači svoga vremena ili čak donijeli nešto novog, prije nikad viđenog, u sport kojim su se bavili.

Danas, kad se o sportu sve više govori kao o poslu, imamo dosta primjera kad su sportaši s manje ili uopće bez talenta uspijeli i zaradili puno više para od onih kojima se nije baš dalo trenirat. Tipičan primjer su D. Šimić, S. Tomas i M. Mamić. Uspijeli su postići zapažene karijere, osvojit brojne trofeje, zaradit veliku lovu, a sve to bez puno talenta. Trenirali su, pa čak i dodatno sa svojim osobnim trenerima. Suprotno od njih postoje brojni primjeri onih koji su bili jako talentirani, ali nisu uspijeli.
Najtipičniji primjer je Josip Sesar. Tražili su ga brojni europski klubovi, draftiro ga je Boston, ali nikad nije zaigro u nekim od tih klubova. Jednom je čak otišao u Avellino u Italiju, ali se nakon 15tak dana vratio u Zagreb. Nedavno je sam objasnio u čemu je bio problem. Naime, niko ne može platit taj gušt koji pruža ispijanje kave u Zagrebu ili Mostaru. Sad igra za Zrinjski iz Mostara i gušta. Ili Josip Balatinac koji je generacija s Juricom Vranješom. Skupa su se probili u seniorski sastav Osijeka, a iako je Balatinac bio veći talenat i tzv. fantazista kojih je manje i puno su traženiji, danas igra u osječkom trećeligašu Grafičaru, dok Vranješ zarađuje na stotine tisuća eura u bundesligašu Werderu. Slično Sesaru i Balatinac je pokušao igrati u Austriji, ali se isto zbog nostalgije za rodnom Baranjom nakon nešto više od mjesec dana vratio doma. Zanimljiv je i primjer Mikija Rapajića koji je ipak napravio neusporedivo veću karijeru i svugdje gdje je igro osto je zapamćen ko legenda. Ali s obzirom na predispozicije mogo je nastupat u puno većim klubovima od Perugie i Fenera, ali naprimjer kad su ga tražili iz Celtica i još nekih solidnih klubova on je izabro Anconu. Vjerojatno zbog činjenice da je u to doba po vlastitom priznanju, jeo barem jednu pizzu dnevno, a u Italiji su ipak najbolje.
Brojni su još primjeri propalih talenata koji su propali zbog razno raznih razloga. Ili ih treneri nisu voljeli ili nisu imali sreće ili nešto treće. Zanimljiva je u tom duhu bila i nedavna opservacija Miljenka Mumleka od najboljem treneru koji ga je treniro. To je bio Đalma Marković jer je taktika koju je on zagovaro bila da svi dodaju loptu Mumleku, a on će već nešto smislit. A s druge strane najgori trener mu je bio Bonačić jer je on njega tražio da bude agresivniji pa da i uklizava ko da je on običan igrač.

b/a
Posljednja izmjena Ponedjeljak, 08 Prosinca 2008 16:03
 

Komentari

avatar toma
0
 
 
bravo,bravo!!!ocekujemo jos ovakvih kolumna!!
avatar zeko
+1
 
 
ne bi meni niko igro, ako neće uklizavat!!!
zeko-malo rada, još manje talenta
avatar Braco
0
 
 
Ne znam zasto autor u inace odlicnom tekstu nije spomenuo jednoga Pejicu Bukica svojevremeno najboljeg igraca na svijetu....
avatar Braco
0
 
 
Evo citam da Olic ide u Juve za placu 3 mil eura godisnje. Jos jedan dokaz da je rad bar 80% uspjeha
avatar b/a
0
 
 
pejica nikad nije bio najbolji igrač svijeta. a u olinom slučaju mislim da je udio rada i preko 90%
avatar Braco
0
 
 
Jeli kolumnista ima nesto osobno protiv Pejice !?!
avatar goran
0
 
 
ja se slazem sa andrijom da bukic nikad nije bio najbolji igrac na svijetu. Bio je jedan od boljih ali tu je bio jedan estuarte ( valjda se tako pise ).
avatar rg
+1
 
 
A koliki je udio rada, a koliki prirodne predispozicije ili talenta kod ljevaka? Mislim da je to tema koju bi Zambata najkompetentnije obradio, recimo u prvoj svojoj kolumni.
avatar b/a
0
 
 
pejica nikad nije bio igrač koji je u kontinuitetu donosio pobjede, a o spektaklu da ne pričam. a i istina je,ne volim ga.

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo