Početna Vijesti [RUDI REŠ] Krećemo
[RUDI REŠ] Krećemo PDF Ispis
(3 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Vijesti i obavijesti
Autor Administrator   
Utorak, 24 Siječnja 2017 20:15

Od 2008. godine bira se najbolji hrvatski igrač za prestižni trofej „Rudi Reš“. Nakon što su se u prvih 5 godina izmijenjala petorica različitih pobjednika, zadnja tri izdanja imali smo prvo Dobuda pa dva puta Sukna koji su ponavljali titule. Je li vrijeme za šestog različitog osvajača ili će Sandro još jednom čuveni corpo morto pospremiti u virtualnu vitrinu.

 

 

Krećemo s prva dva člana žirija, za početak Davy:

Bijač (10 bodova) – najbolji golman olimpijskog turnira, jedan od najzaslužnijih za osvajanje Lige prvaka, glavni krivac što i najboljim šuterima u svijetu zadrhti ruka kada pucaju na njegov gol. Svi mi koji smo nekad igrali dobro znamo kakav je to osjećaj kada pucaš visoko, nisko, kroz uši, plisku, a golman sve skida, kada moliš Boga da šut okrzne nečiju ruku, pa makar srećom promijeni smjer i nekako uđe, kada u kontri 1 na 1 dolaziš pred Kineski zid i tražiš onaj svoj komadić prostora gdje ćeš ugurati loptu, kada cimaš i cimaš, a golman se kao kakav orao raširio rukama od stative do stative i nikako ne pada…, da sve je to Bijač bio prošle sezone i svaka ti čast Marko na tome. Priznajem da sam prije nekoliko sezona gledao na Marka kao na preplašenog dječaka koji ima dobre predispozicije, no nedostaje mu hrabrosti, srčanosti, sportske drskosti. U prošloj godini meni i ostalim skepticima dokazao je suprotno, on je bio vjetar u leđa svojoj momčadi, a vjerujem da još može napredovati i da tek čekamo njegov maksimum. I za kraj ono što mi je uz vaterpolske vještine izuzetno važno,  ljudske vrijednosti, maksimalno posvećen treningu, marljiv, pristojan, primjer ostalima i u bazenu i vanka. Za mene nema dvojbe o najboljem u 2016.

 

Sukno (6 bodova) – Dugi niz sezona igra u velikim klubovima, ostvaruje izuzetne rezultate i sa reprezentacijom, a u svemu nije samo prolazna figura, nego kotačić koji pokreće cijeli mehanizam. Unatoč činjenici da ga protivnici redovito čuvaju sa posebnom pažnjom, redovito preuzima odgovornost u završnici i traži loptu. Kada bi bio klupski manager, sigurno da bi tražio ovakav tip igrača sa znanjem, samopouzdanjem i hrabrosti. Nije ni čudo da je nakon onog incidenta u proljeće Tucak sam sebe opovrgnuo i vratio ga u momčad, to dovoljno govori koliko je bitan reprezentaciji.

 

Lončar (4 boda) – Gledaju li se statistike postignutih golova, ili asistencija, Luka možda i nije u vrhu, ali kada bi se ta statistika proširila i dodala sva zarađena isključenja / peterci, pa svi oni otvoreni šutevi vanjskim igračima koje je omogućio svojim postavljanjem i navlačenjem dva ili više obrambenih na sebe, situacija bi bila bitno drugačija. Po meni, bez centra njegove kvalitete, u modernom vaterpolu je teško uopće nešto ozbiljnije odigrati i on se u toj situaciji dobro snašao kako u Juga, tako i u reprezentaciji, pa iako ne očekujem od njega da bude igrač odluke, svakako očekujem da bude igrač prevage.

 

Šetka (2 boda) – Malo je smiješno da igrača koji igra Serie A2 jug netko uopće stavi na listu, ali eto. Nije da mu ide loše u Italiji,čak sam siguran da će odvesti Romu u prvu ligu, ali ova dva boda prvenstveno su nagrada za igre u Primorju i reprezentaciji prošle sezone i na Olimpijadi. U Primorju je uz Radua, Boškovića i Muslima dao ogroman doprinos, prvenstveno u Jadranskoj ligi, ali ni u Ligi prvaka se nisu baš osramotili. U reprezentaciji ga vidim kao čovjeka koji može potegnuti kada stisnu Sukna, vidim ga kao iskusnog igrača, koji se ne skriva i kada cima gleda prema golu, a ne kojem će suigraču uvaliti loptu, samo da on ne mora rješavati.

 

Garcia (1 bod) – Bio sam malo skeptičan kod odluke Tucka da uzme Garciu i odmah mu na Olimpijadi pripremi Krštenje. Pitao sam se „ok, kao igrač nije loš, ali zašto netko mijenja državu za koju igra, kakvi su mu motivi, koliko će mu trebati za adaptaciju…?“ Sve u svemu, mislim da smo dobili solidnu opciju na desnoj strani, kvalitetnih ljevaka, nikad dosta. Olimpijadu je odigrao solidno, bio je među top 3 napadačka rješenja Juga u prošloj sezoni, tako da sam ga teško mogao zaobići u odabiru.

 

 

 

Drugi je na redu Boško:

 

Moj izbor:

 

1.       Marko Bijač

2.       Maro Joković

3.       Luka Lončar

4.       Xavi Garcia

5.       Marko Macan

 

Kriteriji (ovim redom)

 

1.       Rezultati kluba (rekordnih jugovih 5 titula)

2.       Rezultati reprezentacije (olimpijsko srebro)

3.       Osobni doprinos tim rezultatima

4.       Službene nagrade

 

Neki odlični igrači nisu među 5, Obradović jer nije sudjelovao u srebru reprezentacije, a Sukno i Bušlje  jer su 2016 igrali u „krivom“ klubu.

 

Bijač 10 10 = 20
Lončar 4 4 = 8
Sukno 6 = 6
Joković 6 = 6
Garcia 1 2 = 3
Šetka 2 = 2
Macan 1 = 1
Posljednja izmjena Utorak, 24 Siječnja 2017 20:16
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo