Početna Vijesti [RUDI REŠ] 4.grupa glasača
[RUDI REŠ] 4.grupa glasača PDF Ispis
(4 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Vijesti i obavijesti
Autor Administrator   
Utorak, 31 Siječnja 2017 23:29

Danas donosimo glasove tri člana žirija koji su najboljeg dva puta proglasili Bijača, a jednom i Jokovića:

 

Prvo idemo sa odabirom b/a:

10 – Bijač

Vićan je postao najbolji golman na svijetu 2007. s 31 godinom, Pavić 2012. s 30 godina, a Bijač 2016. sa samo 25 godina. Zanimljivo sva trojica su rođeni u siječnju. Znao sam pisati prethodnih godina o golovima s krila kroz ruke ili nekom drugom kiksu, ali svake godine je bivao sve bolji i bolji dok nije dosegao vrhunac 2016. Golmani su specifični, njihove greške više upadaju u oči tako da i treba nešto više vremena da sazriju do kraja. Bijač je bio fenomenalan kroz cijelu sezonu, najbolji kad je to najviše trebalo, pa iako je Perrone dobio nagradu za MVP-a Final6-a, po meni je to bio Marko. I prije nego što je to i sam Pavić, a i izbornik očekivao, već tijekom Olimpijade izgurao kapetana s gola reprezentacije.

 

6 – Garcia

Iako sam i dalje stubokom protiv mogućnosti mijenjanja reprezentacija pa i samim time mogućnošću da Garcia bude dio ovog izbora, njegova kvaliteta koju se doživi u punom izražaju tek kad ga se ima prilike gledati u kontinuitetu u živo, me iznenadila. Jasno, znao sam da je dobar, čak i odličan, ali potpuno dojam fenomenalnog igrača doživio sam prošle godine. Imamo cijeli niz igrača koji zabija dva gola i asistiraju recimo i tako doprinesu momčadi s 3 gola, ili kiksaju koji put u obrani pa skrive gol i onda taj +2.5 ili +3 postane +1 ili čak i 0. A Garcia pridonosi u igri u toliko segmenata igre da i kad ni ne zabije, što je rijetko, uvijek je barem na+3 jer je spriječio golove, razvio kontru, presjekao loptu s igračem manje itd... Osim toga, 4 godine Tucak nije uspio riješiti problem desnog vanjskog nakon povlačenja Boškovića, pa je Xavi dodatni plus u tom segmentu.

 

4 – Obradović

Jedini nereprezentativac na mojoj listi, Tucak ga ne želi. Igrač koji daje kvalitetu više u svim segmentima igre. Dovoljno snažan da se kao jedan od rijetkih može u direktnom hrvanju nositi s igračima ala Pijetlović, Harai ili Kis; jedan od najbolji bekova uopće. Šuterski još bolji. Kad treba potegnuti, kad treba prevariti blok, ili „polušutem“ iznenaditi golmana,sve to ima u svom repertoaru kojega smo lani gledali. Kad treba ući na dva jer sidrunu treba pomoć, tu je opet Medo.

 

2 – Lončar

Odlična sezona u kojoj je ravnopravno igrao s Vrlićem u klubu, a u reprezentaciji praktički sam držao najvažniju poziciju u vaterpolu. Lakše se istaknuti i u pozitivnim i u negativnom smislu sidrunu jer je pod paskom javnosti puno više od vanjskog igrača, ali je daleko teže igrati tu poziciju. Lončar i nije u grupi fizički dominantnijih igrača tako da sve one dobre stvari koje radi postiže vrhunskom spremom i velikom borbenosti. Možda je zaslužio i koji bod više.

 

1 – Vrlić

Iako se čini je 5 igrača koje moramo poredati na ovu listu puno ili dovoljno, opet se na kraju teško odlučiti za redoslijed ili koga izostaviti. Lakše bi bilo da imamo 3-4 jaka kluba, pa da u svakom od njih igraju po 2 – 3 odlična igrača. Pa bi onda rezultat i igra u međusobnim okršajima bili jezičci na vagi koji presuđuju. Vrlića sam stavio skalin niže od Lončara jer je tijekom godine znao promašivati zicere sa stative ili nakon što bi se fenomenalno oslobodio beka, onaj lakši dio, pospremanje lopte u gol znalo je tu i tamo zaštekati. Igrao je izvrsno i za Brazil na Olimpijadi.

 

Nisam našao mjesta za Jokovića koji je zajedno s Garciom činio vrhunski tandem. Možda mu je minus što duže tu pa je dojam da je Garcia jače bljesnuo prošle godine. Nema ni Sukna koji je svojim prezentacijama sigurno zaslužio drugo ili treće mjesto, ali kad se sjetim nekih prošlih godina čini mi se da je znao igrati barem 20% bolje. Promašio je i ključni peterac na final6-u. Onaj kojega sam najteže preskočio je Fatović, ali očekujem da će ove i idućih godina bit još bolji tako da vrijeme radi za njega.

 

 

Slijedi uvijek pomalo ekstravagantni Ogs:

1) Marko Bijač

Kažu da golmani kasnije sazrijevaju, i da najbolje daju iza 30-e. Marko je nevjerojatno zreo za svoje godine, već je najbolji na svijetu, a teško je i zamisliti kakav će biti kad talentu pridoda i iskustvo

 

2) Luka Lončar

Izuzetno borben, a pri tome i visoke igračke inteligencije, prvi hrvatski centar trenutno (ne znam u kakvoj je Dobud formi, vidit ćemo u Divljoj ligi).

 

3) Xavi Garcia

Izvrstan u napadu, a i možda najbolji obrambeni igrač Hrvatske.

 

4) Sandro Sukno

O igračkim kvalitetama - šta reć'. Al da je simpatičniji, dobio bi i koji bod više.

 

5) Pero Sjekavica

Donio prijeko potrebnu dozu profinjenosti u Turčina. Svaku utakmicu se pojavi, (bez isprika tako čestih kod igrača Turčina „moro sam odspavat iza ručka“, „imao sam obiteljski ručak“, „pas mi je pojeo vozačku“) i daje sve od sebe. Ne libi se šutnuti kad je stani-pani. Pravi lider.

 

 

I treći na redu je mk

1. Maro Joković

Povratnik u Jug odigrao je sezonu za pamćenje, te dao krucijalan doprinos najtrofejnijoj sezoni u povijesti kluba. Opet se istinitim pokazao njegov moto „Ako vjeruješ u sebe, pobijedit ćeš i najtežeg protivnika“. Nastavak slijedi – mnogi su preuzeli moto te ne popuštaju.

 

2. Marko Bijač

Uz Maru najbolji igrač Juga i najzaslužniji za silne trofeje.

 

3. Luka Lončar

Nakon Jugovih problema na poziciji centra u prošloj godini, ova je bila čista suprotnost po tom pitanju. Nakon Dobuda opet imamo svjetsku klasu na centru.

 

4. Josip Vrlić

Važi isto što i pod točkom 3. Lošiji plasman od Lončara samo zbog Olimpijade na kojoj je Hrvatska pobijedila njegov (nadamo se ne više dugo) Brazil.

5. Sandro Sukno

Kakav bi to izbor bio bez Sukna u prvih 5.

Posljednja izmjena Srijeda, 01 Veljače 2017 17:02
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo