Početna Pogled s desna Povratak Vrlića u kapicu Hrvatske
Povratak Vrlića u kapicu Hrvatske PDF Ispis
(5 ocjena, prosjek: 4.40 od 5)
Pogled s desna
Autor b/a   
Četvrtak, 31 Kolovoza 2017 22:46

 

 

Već je neko vrijeme poznato, točnije skoro odmah nakon završetka Olimpijskih igara u Riju prije godinu dana, da se brazilski vaterpolski projekt ugasio. Perrone se vraća u Španjolsku, a Vrlić u hrvatsku kapicu.

 

HVS je prije dva dana i službeno objavio da je iz FINA-e stigla potvrda da je Josip Vrlić stekao pravo nastupa za Hrvatsku, a danas je u Sportskim novostima izašao članak na ovu temu. U njemu između ostalog stoji:

 

„Za sastav koji je tada vodio Ratko Rudić nastupio je jer ga u Hrvatsku baš i nisu zvali. Ako ćemo do kraja iskreno, nije ga zvao baš – Ratko Rudić. Doduše bilo je to doba kad su na 2 metra konkurirali još i Mile Smodlaka, Igor Hinić, Nikša Dobud, ali opet...“

 

Podsjetimo se što je sam Vrlić kazao u intervju za danče.hr prije dvije godine:

„Što se Hrvatske reprezentacije tiče, odlučujući moment je bio poslije Final4 u Beogradu kojeg sam odigrao na jednoj zavidnoj razini i poslije kojega sam naravno očekivao poziv Hrvatske reprezentacije. Do njega nije došlo i onda sam se okrenuo drugim opcijama. Baš sam u to vrijeme pričao sa Perroneom o mogućnosti dolaska u Brazil, jer se on vraćao doma zbog projekta Olimpijade u Riju. I pričao je da treba angažirat jednog centra koji će mu držat napad... Tako se otvorila ta opcija, i u pregovorima sa predsjednikom Vaterpolo saveza Brazila uspjeli smo se dogovoriti. I evo nakon skoro 2 godine uspio sam dobiti sve potrebne dokumente i zaigrati od ovog ljeta za Brazil.“

Na pitanje je li ga tko pokušao zaustavit u tome i nekako privolit za Hrvatsku, barem ga kontaktirati u tim trenucima Vrlić je kazao:

„Pa moram reći da me nikada nitko iz Hrvatske reprezentacije nije kontaktirao. Jednostavno nisam imao druge opcije nego otići.“

 

Čak i površnim čitanjem, čak i ako ne pratite vaterpolo nego reprezentaciju kad dolazi u polufinala ili finala, primjećujete neke nelogičnosti. Naime Final4 u Beogradu koji Vrlić spominje je završni turnir Lige prvaka 2013-te godine. Inače, na njemu je Vrlić briljirao iako je i prije toga bilo jasno da kvalitetom zaslužuje biti dio reprezentacije. Imao je tada 27 godina, što je nedavno u jednom intervju izbornik Tucak naveo kao napon snage igrača. Tada izbornik nije bio od Bauera danas prozvani Rudić, nego Ivica Tucak. Te godine bilo je Svjetsko prvenstvo baš u „Vrlićevoj Barceloni“.

Ipak, izbornik Tucak nije pozvao Smodlaku (prestao igrati za reprezentaciju čak 5 godina ranije), pa ni Hinića (prestao igrati za reprezentaciju 3 godine ranije pa se vratio još za OI u Londonu jer je situacija sa sidrunima, s izuzetkom Dobuda, bila katastrofalna u tom trenutku) na pripreme kako bi se iz članka u SN moglo shvatiti. Nego su uz neprikosnovenog Dobuda na pripremama bili Paškvalin i Krapić koji su se borili za poziciju drugog sidruna. Na kraju je na SP išao Paškva koji je u iole ozbiljnim utakmicama sjedao na klupi, a na njegovo mjesto, onoga koji odmara Dobuda, uskakao je Lončar koji je putovao na SP kao treći bek.

 

Vrlić nije ni smatrao da bi trebao dobiti priliku prije Smodlake ili Hinića, ali koji su 10 godina stariji od njega pa je očekivao da njegovo vrijeme dolazi. Posebice kada se Smodlaka dosta rano, zbog čestih ozljeda, s 32 godine povukao iz reprezentacije. Ali, nije izbornik birao Tucak najbolje, već sinove čak i ako su puno lošiji od konkurencije. To je ono na što često upozoravamo s ovih stranica. I ne samo to, Vrlića se nikad nije pozvalo čak ni na pripreme, uvrstilo na širi spisak. Nejasno je kako ili zašto čak ni Savez ili stručni savjet koji ima ovlasti staviti igrača na širi spisak, nije kontaktirao igrača koji odlazi na poziv jednog Perronea.

 

Kako sam Vrlić danas kaže je li ikad odigrao bar jednu utakmicu za reprezentaciju:

„Ne, ne. Nijednu nikad. Samo sam bio na pripremama, i to s nekih 19-20 godina. Bile su to neke pripreme na kojima je bilo više nas juniora tada, poneki senior.“

I tada, 23.svibnja 2013. ukazivali smo (LINK):

„A i zašto bi pozvao recimo Markovića, Kunca, Vrlića ili Macana, možda Antonijevića. Zašto bi se dugoročno razmišljalo pa Eleza i Jelaču, ranije i Premuša vratilo pod okrilje hrvatske reprezentacije kad imamo ovako bogatstvo.“

 

A bilo je to pravo vrijeme, nakon što je završio jedan veliki ciklus s Olimpijskim zlatom u Londonu, nakon što se Rudić povukao s mjesta izbornika i nakon što se Hinić definitivno umirovio te što nam je na poziciji sidruna ostala ogromna rupa koju je sam Dobud popunjavao, a i on je trebao barem jednu do jednu i po četvrtinu odmora obzirom na činjenicu što i kako se igra na dva metra.

Čak ni u svim tim okolnostima Tucak, a ne Rudić, nije pozvao Vrlića čak ni na pripreme. Valjda da na treninzima ne ispadne osjetno bolji od konkurencije pa da se ostali reprezentativci ne iznerviraju kad otpadne sa spiska. I nije to bilo samo 2013-te jer se još i iduće 2 godine rješavala papirologija prije nego je Vrlić stekao pravo nastupa za Brazil za koji je zaigrao tek 2015-te. Prava je šteta što nam je oduzeta prilika saznati bi li Hrvatska osvojila još koje zlato u protekle 4 godine s Vrlićem u sastavu.

Nedavno je i izbornik Srbije Savić izjavio kako će Hrvatska u narednom periodu biti još jača. Nije spominjao imena, ali nekako se usudimo pretpostaviti da nije mislio na povratak Luke, već na dolazak Vrlića pod stijeg.

 

p.s. Iz svega navedenog vidljivo je da je kvalificirani sportski novinar Sportskih novosti neprofesionalno odradio posao i netočno informirao javnost.

 

 

Kliknite za pregled!


Posljednja izmjena Četvrtak, 31 Kolovoza 2017 23:12
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo