Početna Pogled s desna [INTERVJU] Lugović donio prvi trofej u Mechelen
[INTERVJU] Lugović donio prvi trofej u Mechelen PDF Ispis
(6 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Pogled s desna
Autor b/a   
Srijeda, 11 Srpnja 2018 09:11

 

Još jedan intervju koji je vođen neposredno prije final8-a u Genovi, a evo tek danas je ugledao svjetlost dance.hr-a. Filip Lugović naš trener u Belgiji u Mechelenu s kojim je osvojio kup što je prvi trofej u povijesti tog kluba koji postoji već 97 godina pričao nam je o belgijskom vaterpolu i svojoj trenerskoj karijeri.


Vidimo da je ovih dana najvažnije dovesti hrvatskog trenera za osvariti željeni uspjeh pa je i Pro Recco vođen tom mišlju doveo Ratka Rudića.

 

 

Danče.hr: Za početak čestitke, osvojili ste kup Belgije prije koji dan.

Lugović: Ma lako za kup, pojavljivanje na dance.hr – e to je već dostignuće Smile.

Hvala svakako! U svakom slučaju velika stvar za mali grad poput Mechelena koji je dobio svoj prvi sportski trofej nakon skoro 30 godina. I lijepo je kad u tome odigraju ulogu 2 Hrvata.

Danče.hr: Nije nam baš poznat belgijski vaterpolo, možete li nam reći nešto, koliko ima klubova, kako se igra liga, kako kup koji ste osvojili?

Lugović: Prva liga se malo pretenciozno zove Superliga – i ove godine se u njoj natjecalo 9 momčadi. Do sada je ta brojka varirala izmedju 8 – 12, i uglavnom je rezultat uvjeta niželigaških momčadi (infrastruktura i trenutna kvaliteta momčadi). Neki ne mogu, a neki jednostavno odluče da ne žele igrati Superligu radi prevelike razlike u kvaliteti. Uz Superligu, postoje jos 3 niže lige, znači ukupno 4 seniorske lige s 37 momčadi.

Sezona traje oko 9 mjeseci i igra se 6 natjecanja: prvenstva (sve 4 lige) i 2 Kupa (A i B). Prvenstvo uglavnom završava s nekom vrstom Play offa, ali skoro svake godine je sistem drugačiji. Ove godine top 4 momčadi u Superligi su igrale Play off na način da svatko sa svakim odigra jednu utakmicu, u 3 vikenda, gdje su domaćini bile momčadi koje su zavrsili na prva 3 mjesta u regularnom djelu prvenstva.

Bodovi se prenose, ali se djele na pola (!). Znači, ako je neka momčad završila prvenstvo s 36 poena, u play off prenosi 18. Sve u svemu, kao i obično u vaterpolu, previše nepotrebnog kompliciranja.

Što se tiče Kupa tu su stvari već klasične, Kup A igraju momčadi prve 2 lige, Kup B momcadi 3 i 4 lige. Igra se jedna utakmica na ispadanje i domaćina odlučuje ždrijeb.

Postoji i žensko prvenstvo, ali to slabo pratim. Koliko sam upućen, ima jedna liga.

Danče.hr: Koje slovo više o vašem klubu koliko postoji, ustroj, koliko djece trenira i na koji način, kako se klub financira?

Lugović: Klub se zove RSCM (Racing Swimming Club Mechelen) i postoji već 97 godina. Ovo je bio prvi trofej u povijesti! Isto tako, postali smo prvi sportski kolektiv iz Mechelena koji je osvojio nešto na nacionalnom nivou jos od 1989. Tako da očekujemo prijem kod gradonačelnika Smile (op.a. u međuvremenu se taj prijem i dogodio). Osvajanjem ovoga kupa smo razbili dominaciju Tournai-a i Mouscrona koji su ga osvajali zadnjh 9 od 10 puta.

 

Prijem kod Gradonačelnika

 

Klub je financiran isključivo od članarina (oko 750-800 članova) i sponzora, kao i više manje svaki sportski klub u Belgiji. Broj članova naravno uključuje i plivače. Bazen je gradska infrastruktura i tu doslovno plaćamo svaku minutu korištenja.

Što se tiče mlađih uzrasta, u vaterpolo sekciji trenira oko 100 djece. S obzirom da se vaterpolo trenira 2-3 puta tjedno (kao više manje i bilo koji drugi sport u Belgiji, jer su djeca uglavnom uključena u više sportova, poput tenisa, nogometa, itd..). I naravno ovi koji imaju ambicije igrati za prvu momčad moraju komplementirati to s plivačkim treninzima, odnosno uz vaterpolo se usporedno natječu i u plivanju. Bez minimalno 5 puta tjedno u bazenu se ne može postati vaterpolo igrač, čak ni u Belgiji.

U Belgiji generalno postoje 2 pravca za bilo koji klub. Investirati u strance koji donose instant uspjeh ili investirati u mlade. Mechelen se još davno odlučio za ovaj drugi put s ciljanim dovođenjem stranaca (tako sam i ja završio u klubu prije 9 godina). I to ovaj uspjeh čini još slađim, s obzirom da su svi igrači (osim Ive Antunovića iz Makarske, koji radi u Europskom Parlamentu pa nam se pridruzio prošle godine) doslovno odrasli zajedno.

 

Ovi klinci su baza momčadi koja je osvojila kup prošli vikend.


Danče.hr: Belgijski vaterpolo u nekoj perspektivi, bilo reprezentetivni bilo klupski, bilo da izbace nekog igrača kao što npr. vidimo da Argentina izbaci Echeniquea, Češka Fameru ili čak Brazil Perronea. Jasno, svi su oni mladi otišli u vaterpolski jače zemlje, ali su ipak u razvojnim godinama, primjerice Perrone do 17-te godine u Botofagu, igrali u tim vaterpolskim manje razvijenim državama.

Lugović: Da, u principu nema igrača koji je ostavio neki trag na vrhunskom nivou. U novijoj povijesti iskaču imena poput Tom van Hoosta koji je igrao u Nizozemskoj i Australiji (kao i za Nizozemsku reprezentaciju) i Jurgen de Wulf koji je bio prvi strijelac Francuskog prvenstva. Također potoje igrači koji su svojevremeno obećavali, ali na kraju nisu realizirali svoj potencijal na međunarodnom nivou, poput Sammy Claes (koji je inače naš domaći dečko) koji je nastupao za PSV i igrao s njima LP sa samo 19 godna ili Thomas Delorge, centar koji godinama dominirao u Belgiji, ali nikad se nije odlučio za odlazak, makar je svojevremeno imao jako puno mogućnosti u vaterpolo puno razvijenijim ligama.

Od mlađih generacija, istaknuo bih Steven Vitranta koji sa svojih 19 godina već igra prvu ligu u Francuskoj i ima ambicije nastupanja za njihovu reprezentaciju i Vlady Dulina (rodjen u Belgiji, porijeklo Ukrajina), našeg mladoga igrača, od kojeg očekujem uspješnu međunarodnu karijeru.

Danče.hr: Ima li stranaca u tamošnjem prvenstvu, ima li profesionalaca, odnosno može li se zaraditi igrajući vaterpolo u Belgiji?

Lugović: Od samoga igranja vaterpola teško se može živjeti u Belgiji, ali vaterpolo moze osigurati život, u smislu da će klubovi koji dovode strane igrače pokušati osigurati im i posao kako bi komplementirali primanja od vaterpola i mogli imati normalan život. Taj posao često zna biti i treniranje mlađih kategorija.

Momčadi koje su dominirale zadnjih 10ak godina, poput Mouscrona i Tournaia-a, a prije Kortrijka, su se uglavnom oslanjali na strane igrače, posebno Francuze, Slovake, Rumunje  pa čak i Mađare. U principu, u tim momčadima ima jako malo baš Belgijanaca. Bilo je i Hrvata koji su ostavili svoj pečat, poput Ade Doroševa (koji je bio igrač i onda trener reprezentacije) i Bore Rončevića. I sada naravno Ive koji je odigrao bitnu ulogu u osvajanju Kupa.

Kao što rekoh to ovu sezonu čini jos zanimljivijom, jer 2 ekipe s „našom dicom“: Mechelen i Antwerpen su uzele kup, odnosno prvenstvo.

 

Čeka se posljednji zvižduk za prvi trofej u povijesti


Danče.hr: Koja rečenica o Vašoj trenerskoj karijeri, kako ste uopće stigli do Belgije odnosno Mechelena?

Lugović: Poslje studiranja i igranja na sveučilistu u Americi u Belgiju sam stigao prvo na magisterij i onda ostao iz profesionalnih razloga (nevezanih za vaterpolo). Vaterpolo je uvijek išao paralelno, nastupao sam za nekoliko momčadi (Royal Bruxelles Poseidon i Antwerpen) dok prije 9 godina nisam došao u Mechelen koji je tada tek ušao u prvu ligu. Tad smo uglavnom bili kanta za napucavanje, ali malo po malo smo se dizali i zadnjih godina imali nekoliko Top 3 finisha u prvenstvu i ovaj kup sada kao šlag na tortu.

Prvo sam bio samo igrač, poslje trener/igrač, a  od ove sezone samo trener (stigle godine).

Danče.hr: Gdje ste Vi vaterpolski odrastali, kroz koje ste klubove prošli?

Lugović: Nakon 3 godine plivanja na Mladosti 1994. s obitelji sam se preselio u Rusiju, i tu prešao na vaterpolo, tako da sam ja u biti ruska škola. Ali opet većinu mladosti sam po 3 mjeseca ljeti provodio trenirajući u tadašnjem Solarisu, s trenerima poput Perice Šiška, Grge Renje i naravno legenedarnog Doktora (Danka Jerkovića). Sa 16 sam završio u Americi u zadnjem razredu srednje škole i onda ostao na studirati zahvaljujući sportskoj stipendiji.

Poslije Amerike je bila Belgija, a preko ljeta bi igrao 3. ligu iz zabave, najviše u Primoštenu s mojim rođacima Ivanom (dugo godina igrač Medvešćaka, poslije Italija) i Nikolom. Od prošle godine nastupam za Vodice, s nekim velikim imenima šibenskog vaterpola poput Komadine, Zeljka i Brkića.

Sa svim tim selidbama može se reći da je vaterpolo bila više manje jedina konstanta u mom životu.

Danče.hr: Igrali se s našim danačarom Goranom (kojega smo privremeno tranferirali u Elitu Wink) u Americi na sveučilištu.

Lugović: Tako je, Goran je napravio ime u Americi zahvaljujući mojim asistencijama Smile. Igrali smo zajedno za Calfornia Baptist University kao i za klub CHAWP i u procesu imali puno nezaboravnih trenutaka koje smo okrunili i kumstvom 2013. Ima dosta pikanterija iz tog doba, ali nećemo sad Goranu narušavati image uglednog obiteljskog čovjeka kakav je izgradio posljednih godina Smile.

Danče.hr: Kakvi su Vam budući vaterpolski planovi?

Lugović: Teško mi je reći, nakon 9 godina u momčadi s ovim kupom sam nekako zaokružio priču. Uz vođenje vlastite firme, koje je samo po sebi jako zahtjevno, vaterpolo uzima jako puno vremena, ali još bitnije energije i emocija. Jer budimo iskreni, posao je posao, ali vaterpolo je ipak ta prva ljubav.

Kad se tome doda dvoje djece i supruga (koja mora živjeti sa mnom i poslije poraza, a to i nije baš ugodno), onda čovjek počinje razmišljati o nekom mirnijem životu. U Mechelenu bi željeli da ostanem barem još jednu godinu pa da probamo uzeti i prvenstvo, ali još nista nisam sigurno odlučio (op.a. u međuvremenu su čelnici kluba uspjeli u naumu da produže ugovor na još jednu sezonu).

Danče.hr: Hvala puno

 

Posljednja izmjena Srijeda, 11 Srpnja 2018 09:13
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo