Početna Pogled s desna Brojevi, selo ili ljudi, tko laže?
Brojevi, selo ili ljudi, tko laže? PDF Ispis
(13 ocjena, prosjek: 4.69 od 5)
Pogled s desna
Autor b/a   
Srijeda, 20 Ožujka 2019 23:29

 

Možda i u desetak intervjua kroz godine, a zadnji put prije 10 dana za Pericu Bukića, napisano je „S osvojenih 40 trofeja, najtrofejniji je svjetski vaterpolist u povijesti.“ Jednom prilikom sam bio počašćen dobivši listu istih na mail, tako da nije problem izbrojati sve te medalje od 2 olimpijska zlata, preko 2 zlata na Svjetskim prvenstvima, 4 naslova prvaka Europe s klubom, pa sve do Igara dobre volje, Mediteranskih kupova i Univerzijada.

 

Prva nedoumica koja se nameće je zašto se u reprezentativnoj kapici pod trofeje broje i srebra i bronce, a u klupskoj samo zlata? A druga sumnja, kad sam taj spisak još jednom pročitao, pa zar je 40 brojka koju nije prešao još neki svjetski vaterpolist u povijesti. Prvog sam se sjetio Andrije Prlainovića. Malo sam, malo uz pomoć drugih, došao sam do brojke 69. Raritet je svakako podatak da je od prve seniorske sezone 2002/03 u Jadranu iz Herceg Novog nanizao 15 sezona u kojima je uvijek bio prvak države: 4 puta Jadran HN, 5 Partizan, 3 Pro Recco, 2 Crvena Zvezda i 1 Szolnoki. Uz to je jedne sezone osvojio plus i brazilsko prvenstvo sa Fluminenseom. Tek prošle sezone, 2017/18 po prvi put u karijeri nije bio prvak države, izgubio je finalnu seriju sa Szolnokom od Ferencvarosa sa 3:2. Uz 5 naslova klupskog prvaka Europe (također rekord da je to ostvario sa 4 različita kluba), brojne kupove, superkupove, Jadransku ligu, Interligu dodao je još i 29 reprezentativnih medalja.

Drugi koji mi je pao na pamet je Filip Filipović. Možda jer je samo 4 dana mlađi od kolege pa sam očekivao slične brojeve. Filipović ima 3 reprezentativna trofeja više od Prlainovića, a ima i službenu stranicu na kojoj se može vidjeti i koliko je utakmica odigrao u reprezentaciji, Partizanu, Pro Reccu i Radničkom te koliko je golova zabio u svakoj od ekipa.  Jasno spomenuti su i trofeji, i došao sam do brojke 62.

Na prvu nisam više razmišljao o srpskim vaterpolistima, ali sam naknadno još malo preletio po Nikićevim rezultatima i kod njega imamo 44 trofeja. Duško Pjetlović je na 50, a Gocić, Aleksić vjerojatno još tkogod su najvjerojatnije preko magične brojke od 40 trofeja.

 

 

Bukićevih 40


Jasno, na red su došli i hrvatski igrači pa da vidimo može li se rečenica iz Bukićeve biografije izmjeniti u „S osvojenih 40 trofeja, najtrofejniji je hrvatski vaterpolist u povijesti.“ Nakon 20-ak sekundi razmišljanja hoću li krenuti brojanje s Jokovićem ili Bušljom, logika nešto bolje klupske karijere odvela me u smjeru još jednog igrača rođenog 1987. Očito je to bila jako plodna godina, Maro je 5 mjeseci mlađi od gore spomenutih. U reprezentaciji 17 trofeja (zlatne medalje na OI, SP, EP, EK, SL, MI itd...) plus još 33 s Jugom i Pro Reccom (12x PH, 10x kupRH, 4x JVL, 3x LP, 2x Superkup, 1x tal prv i 1x tal kup... u drugoj sezoni u Reccu igrao je samo europska natjecanja) što nam daje ukupno 50 trofeja. Dakle, Maro Joković je najtrofejniji hrvatski vaterpolist u povijesti.

Andro Bušlje je trenutno na 42 trofeja (19 reprezentacija + 23 klub). Sandro Sukno je na 39 trofeja. Xavi Garcia dio trofeja osvajao je kao Španjolac, dio kao Hrvat i Španjolac. Ako se ne varam ukupno je na 48 trofeja, 38 u klubovima i još 10 u reprezentaciji.

 

Stefano Tempesti je također poprilično očit izbor za provjerit je li preko 40. Ima sa Italijom 13 medalja, a u Pro Reccu 38 kao i još jedan trofej s Florentijom. Dakle, ukupno 52 trofeja. Mađarska zlatna generacija koja je osvojila 3 Olimpijade u nizu donosi još dvojicu s preko 40: Tibor Benedek 55 i Tamas Kasas 49 trofeja. Gergely Kis i Peter Biros s 38 su jako blizu. Ako bi im netko još jednom pročešljao karijeru možda bi našao kakav kup, prvenstvo Malte ili nešto. Od ostalih igrača spomenimo još Aleksandra Ivovića koji je s nedavnim kupom Italije došao do 39 trofeja i uskoro bi mogao i on ispred Bukića.

 

Svaka čast Perici Bukiću na kompletnoj igračkoj karijeri, ali jednoj takvoj igračkoj veličini ne priliči bit lažno proglašavan najtrofejnijim kad to nije. Čak nije ni blizu, ni u poretku, ni u broju. Sama činjenica da se godinama šire netočne informacije je problematična, a ako tome i dodamo da se to radi kako bi se stvarao kult najboljeg, nezamjenjivog i onoga koji jedini sve zna i može, dodatni je problem. U sličnom tonu je i ovaj nedavni intervju, a dodatni..., ne znam kako bi nazvao ovakvu količinu ulizivanja, dao mu je komentar na Facebooku suca Periša zbog kojega je u vaterpolskim krugovima nedavni zahtjev srpskog vaterpolskog saveza da ne žele u Split u okolicu od 200 km parafraziran u „nestalo je vazelina u Splitu i u krugu od 200 km“.

Identičan je razlog zašto se i taj netočni podatak o najtrofejnijem na svijetu u povijesti, godinama nekritički prenosi kroz medije. Na takav način ne samo da se omalovažavaju drugi, nego i sam Bukić koji bi trebao biti zadovoljan i ponosan s činjenicom kakvu je fenomenalnu karijeru imao. A ne dodavati ili da mu se dodaju lažni podaci u biografiju.

 

p.s. Ako sam koga zakinuo za koji trofej, nije bilo namjerno. Vodio sam se s mišlju da nikome nešto slučano ne nadodam.

Posljednja izmjena Četvrtak, 21 Ožujka 2019 00:16
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo