Početna Pogled s desna Zar i „sudija“ nije pedagog također?
Zar i „sudija“ nije pedagog također? PDF Ispis
(6 ocjena, prosjek: 4.50 od 5)
Pogled s desna
Autor Administrator   
Srijeda, 01 Svibnja 2019 11:40

Opet pokralo Hajduka! Vidija san na fejsu neki video clip, di si je neki junior iz Dinama sam sebi podapea nogu. Igron slučaja naša se tu i jedan Hajdukov junior. Sudac svira faul. Još je da malome i žuti. Opet pokralo Hajduka. Znate onu priču o dječaku koji je vikao vuk? Ali jebemumater ovdi se i u usporenoj snimci vidi da je sudac imao direktan pogled na spornu situaciju. Cila ta situacija me prisjetila na moje „prvo gostovanje“, tj. na moju prvu utakmicu odigranu van moga grada. Ima skoro 20 godina. Taj dan mi je baš osta u pamćenju. Kao krali su nas suci cilu utakmicu. I prolaze prve dvi četvrtine. Gubimo, ali ono jedva nešto. Gol, dva. Ništa tragično, međutin i ka malo dite vidiš i kužiš da nešto nije u redu. Da nešto nije pošteno ovdi. I treća četvrtina mi nekako okrenemo to i onda san vidia nešto prema čemu nisan ima pojma kako se točno osjećati. Moj igrač je bia dva metra udaljen od najbližeg protivničkog igrača, i odjednom ga sudac isključi. …  Pobijedili smo na kraju. 10:9. Sićan se toga dana.

 

Često uzdižemo trenere zbog njihovih osobnosti i karaktera i „personality-a“, te ih nerijetko držimo na istom nivou kao i učiteljice i učitelje u školama. Pridodajemo im i neke pedagoške atribute. Kasnije ih navodimo kao mentore. To činimo jer treneri imaju sve te uloge. Treneri jesu sve to šta im pripisujemo. Međutim, da li bi iste kvalitete trebali očekivati i od sudaca? Zar i „sudija“ nije pedagog također?

Vratimo se nazad na onaj clip. Iz osobnog iskustva mislin da svi suci nekako mahinalno „više viruju“ igračima iz boljih klubova. Ka ono, znaš da čim Ivović malo potone i pusti balun, da će dobiti faul. Naravno da Ivović zna primit faul i da zna koje kretnje tijela mora učiniti da dobije faul. I sudac to zna. Obično igrači sa iskustvom učine male „short cut-ove“ u pokretima koji su točno na granici sa pravilima. I suci to „toleriraju“. Da mu brzi faul i nastavlja se igra. No, da je obrnuta situacija, igrač kojeg napada Ivović će morati proći kroz sve kretnje tijela i biti u suglasnosti sa svim pravilima običnoga faula ako želi mogućnost primanja faula. A zašto to? Moje mišljenje je da sudac podsvijesno zna da Ivović može vrlo lako uzeti balun protivničkome igraču koji traži faul. Tj. sudac će više vjerovati Ivoviću da može primiti faul i da može protivniku uzeti balun, nego obrnuto. Iz iskustva mi se pari da se suci moralno ravnaju po boljem igraču. Tj. bolji igrač po sudačkom uvjerenju se uzima za neku sredinu ili startnu točku.

 

Jebiga mlad je isto oni sudac sta sudi ove juniore. Boji se i on pogreške i rađe će igrati na sigurno. Neželin ga braniti, ali mislin da će se danas rijetko koji sudac usuditi blamirati na takav način. Možda sam i falia, možda ga stvarno ima biti sram, samo mislin da i juniorska liga sa pojavom ovih instagrama i fejsbukova privlače veću količinu pozornosti i video pokrivanja. Kada stasaju suci koji se mogu nositi sa takvim medijskim pritiskom jednog, budimo realni, „Event-a“? Imaš medije, imaš marketing, imaš ulaznice, organizatore, one narukvice ka šta ih dile na festivalima. U modernom riječniku sve je to danas postalo Event. Skužajte na  engleskome svako malo, ali jebiga uvuka se u sve pore. Novo doba ovo ono. Najviše šta je onaj sudac falia je to šta viruje da je Dinamo bolji klub od Hajduka. U privatno vrime može čovik mislit šta oće, ali na terenu mora biti neutralan. Komentator me tu najviše snerva bia. On ka potvrđuje da je bilo kontakta. Stari... malo odgovornosti prema dici, publici i istini. Ljudi falivaju, neki suci falivaju, sve je u redu, ali nemoj nastavljati sa laži. Obično stvari kojima zataškavamo laži, budu gore od samih laži.

Mislim da netriba tu kriviti ikoga osin ljudske prirode. Ima jedan element pogrešaka, iskustva i ljudskosti koji dolaze sa odgovornošću i ulogom jednoga suca. I to ćemo ili svi prešutno prihvatiti i o tome nikad više pričati, ili će se to otvoreno prihvatiti i onda će sama svijest o zahtjevnostima sudačkog zanata pomoći dodatno razviti cili nas sport.

Da buden iskren, nebi nikada volia biti sudac. Nema tih para. Jednon san za lito sudia nekoj dici trening. Bezveze doša oprat jaja na bazen za lito. Trener od dice me zamolia da sudin da bi on moga više fokusirati na dicu i objašnjavat im šta su falili. Kada je tek počea trening utakmica količina informacija koja mi je prolazila kroz glavu je bila ko kada igran utakmicu. Od 0-100 za 4.6 sekundi. Nisan zna kud prije gledati. Da bi faul tamo nekome malome čisto da se situacija smiri i da ja malo mogu skužiti di je ko. Ako neko voli bunge-jumping ili sky-diving, može provat biti vaterpolo sudac. Isti ti je kurac sa adrenalinom. Vidija san jednog žgoljavoga na nekon debelome malome i odma san zna da ću ga istirat i prije nego balun dođe do debeloga. Posli san nešto krivo bia sudija i neki drugi mali se cili snerva na mene, da kako nije bia faul. Pogleda me cili ljut i razočaran u isto vrime direktno u oči. Kapica mu na po glave stoji. Nagucan vode. Usra san se živ. Jebiga mali. Izvini.

A znate onoga lika koji je isključia onoga moga igrača. Osobno neznan bili bi mu se zahvalia ili bi mu nešto izbestima sada kada mogu. Ma u biti, ko ga jebe...

Posljednja izmjena Srijeda, 01 Svibnja 2019 12:20
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo