Početna Pogled s desna [INTERVJU] Andrija i Andrija o vaterpolu od A do Ž
[INTERVJU] Andrija i Andrija o vaterpolu od A do Ž PDF Ispis
(13 ocjena, prosjek: 4.69 od 5)
Pogled s desna
Autor Andrija   
Ponedjeljak, 01 Srpnja 2019 21:10

Početkom travnja u Zagrebu igrao se turnir Europa kupa na kojem je igrao najtrofejniji vaterpolist svih vremena Andrija Prlainović. Bila je to odlična prilika potegnuti 600 km do Zagreba, kad se već nismo uspjeli naći tijekom gostovanja Szolnoka u Dubrovniku i napraviti dugoočekivani intervju.

Koliko je intervju dugo očekivan, jednako dugo je trebalo da i ugleda svjetla danče.hr-a, evo prošla su skoro puna 4 mjeseca dok je pripremljen za objavu. Ali radi se o svevremenskim razmišljanjima koja ne zastarjevaju. Andrija Prlainović rođen je 28.04.1987. i do sada je osvojio 70 trofeja (klupskih naslova i medalja s reprezentacijom) što ga čini najtrofejnijim vaterpolistom svih vremena. Od Jadrana preko Partizana, Recca, Zvezde, opet Partizana, Szolnokija i od iduće sezone OSC-a. Osobno, prava je šteta što je propao projekt Dinama jer bi još jedan iznimno jaki klub bio veliki plus za vaterpolo. A i bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi Rusi igrali pod Prlainovićevom dirigentskom palicom.

 

 

Još jednom podsjećam da je intervju vođen 06.04 i u njemu će biti riječi o novim pravilima, o vaterpolskom kalendaru, o Ligi prvaka i final8-u, o vaterpolu u Mađarskoj, o trenerima stvaraocima, o povratku u regionalnu ligu, o bivšim igračima na dužnosničkim funkcijama te kad će se on uobraziti, o Mladosti i Partizanu kao nekadašnjim lokomotivama ovog sporta, o igračkim uzorima i kako je bilo odrastati kao vaterpolist u Herceg Novom i o još puno toga, možda čak i o kralju i državi.

 

Danče.hr: Za početak pozdrav. Počnimo s jučerašnjom utakmicom protiv Španjolske, na kraju poraz 13:12. Nije bila baš najkvalitetnija utakmica sa strane Srbije, ali to nije toliko ni bitno obzirom ni na najecanje ni na trenutak u sezoni, bitnija su ova nova pravila. Komentar utakmice kroz prizmu tih izmjena pravila, kako je to izgledalo kroz utakmicu?

Prlainović: Da, nije najbitnija utakmica, ni najbitnije natjecanje za nas. Mi smo plasirani na taj završni turnir u Beogradu (op.a. domaćini završnice Svjetske lige na koji su se kvalificirale 3 najbolje reprezentacije sa Europa kupa), a za ovu našu generaciju nije se uvijek lako ni motivirati nakon svih osvojenih velikih natjecanja. Tako da je sve ovo skupa i razumljivo, a sigurno ćemo uzeti i vremena da analiziramo neke slabosti koje su se pojavile kroz ovu Svjetsku ligu i utakmice sa Hrvatskom kao i na ovom turniru. Što se tiče novih pravila imamo korisnih stvari. Zanimljivo je smanjenje napada s igračem više na 20 sekundi, gdje će cijeli napad završavati nakon 20-te sekunde. To je dobra stvar, mislim da će to ubrzati igru. Dobra stvar je i pomicanje linije za šut na 6 metara i nadam se da će se slobodnije suditi faulovi i da će biti više šuteva. S druge strane, ostavili su nedefiniranu tu kontakt igru u vanjskoj liniji gdje će i dalje suci imati pravo da na svoj način, od utakmice do utakmice, interpretiraju pravila. Tek ćemo vidjeti kako će izgledati. Nakon ovog jučer (op.a. razgovor vođen nakon prvog dana Europa kupa), mislim da nije rješenje 30 ili 35 isključenja po utakmici. Vaterpolo bi se tako sveo samo na igrača više/manje, a nekakva vještina igrača u polju bi se zanemarila. Po meni to nije rješenje za unaprijeđenje. Ali ovo je prvi put da su odigrane utakmice na ovom nivou po tim novim pravilim, i sugurno da će se i igrači i treneri prilagođavati u hodu i već na Svjetskoj ligu u Beogradu će to biti drugačije. Meni se par puta jučer dogodilo da nakon faula na 6 metara zaboravim da mogu izvesti sam sebi i da nastavim s eventualnim šutem.

Dobra je stvar i ovo s izmjenama, da se igrač ne mora vraćati u kućicu, nego će na liniji 6-7 metara napraviti zamjenu i neće se kao ranije gubiti cijeli napad. Tako, gledajući sve, ima pozitivnih stvari, ali treba još vremena da vidimo što će to zapravo donijeti vaterpolu.

Danče.hr: Rekli ste i sami da se niste sjetili šutirati nakon izvođenja faula iza 6 metara, a vidjeli smo i u vašoj utakmici po recimo reakciji Pijetlovića kod jednog peterca, pa Agryropoulos koji nije „dao pet“ rukom prilikom zamjene (inače suludo da moraš dat peticu da nije dovoljno izroniti iza pruge kao što se to radi kroz kućicu pa i sada) pa je odmah isključen, i po još nekim drugim reakcijama da igračima još nisu sjele te izmjene do kraja. Što i ne čudi, obzirom da se usred sezone treba 3 dana prešaltati na neka nova pravila.

Prlainović: A nije po prvi put da se u sred sezone inzistira na nekoj promjeni (smijeh). Svi smo došli iz klubova gdje igramo po starim pravilima i svi smo na njih vezani i kroz nacionalne lige i Ligu prvaka. Nitko do prije 3-4 dana nije ni razmišljao o ovim novim pravilima pa je normalno da se igrači zaborave i trebat će vremena. To je jedna o nelogičnosti, ubacivati pravila u sred sezone, ali nije ni prvi put. Mjenjala se ranije i lopta u sred sezone za Ligu prvaka tako da ništa novo.

Danče.hr: Već ste spominjali tu statistiku igrača više, u utakmici Hrvatske i Grčke sam vodio statistiku, u 32 minute igre čak 36 isključenja, od čega velika većina bez lopte čak i dosta njih bez nekog duela. Mislim da je to gledateljima najnerazumljivije u vaterpolu zašto pa čak i gdje se nešto dogodilo. Često to uspoređejum s Američkim nogometom koji ima isti problem, samo što tamo nakon svake akcije, nakon svakog faula sudac stane na centar i objasi gledateljima koji igrač je napravio kakvu vrstu faula. To ovdje nije moguće, ali mislim da bi sa novim pravilima prvo trebalo izbjeći tu nerazumljivost zašto i gdje se nešto dogodilo. Ako budemo išli u smjeru da imamo još više isključenja bez lopte i u ovako laganim duelima, sve će se svesti na igrača više/manje i taktički još više osiromašit vaterpolo.

Prlainović: Na taj način će taktička priprema postati besmislena u smislu pozicionog napada i obrane i zanemarit će se igrački kvalitet u polju. I od kriterija suđenja će zavisiti svaka utakmica. Slažem se, valjda su ova nova pravila donesena u svrhu popularizacije vaterpola i da se običnom gledalju napravi zanimljivija igra. Uvijek se to potencira, ne za nas iz vaterpola, koliko sam ja razumio. S ovolikim brojem isključenja, i to ne samo na centru, nego i u polju, u vanjskoj liniji, običnom gledatelju je sve skupa sve manje i manje zanimljivo. Bojim se da će biti još manje ljudi koji bi gledali takve utakmice. Najčešći komentar ljudi koji nisu direktno vezani za vaterpolo, zapravo je da ne razumiju što se događa tijekom utakmice. Nejasne su im sudačke odluke, i ako se s ovim još poveća njihov broj, bit će još manje zainteresiranih gledatelja za vaterpolo.

Danče.hr: LEN i FINA kad već ne znaju napraviti vrhunski organizirano natjecanje, odlučili su se za kvantitetu pa tako svake godine imamo Europakup, Svjetsku ligu, Europsko ili Svjetsko, svake 4 godine ulete i Olimpijske igre, tu i tamo mediteranske... vjerojatno sam što i zaboravio poput lanjskog Svjetskog kupa. Govorimo samo o reprezentativnim natjecanjima. Da je svako vrhunski organizirano bilo bi previše, a kamoli ovako. Kako je to iz vaše igračke perspektive, toliki broj samo reprezentativnih natjecanja u jednoj sezoni?

Prlainović: To je iz naše igračke perspektive katastrofalno. Nemam što drugo dodati. Pogotovo za igrače iz najjačih europskih liga, recimo iz mađarske i jadranske. Te lige su dosta zahtjevne, i igrači koji igraju još i Ligu prvaka imaju veliki broj jakih utakmica u sezoni. I putovanja što dodatno otežava stvari. Jer znamo svi da putovanja u vaterpolu nisu organizirana kao u košarci, nogometu, nije to baš da te sačeka čarter let na aerodromu i da letiš sati i po iza utakmice u svoj grad. Naša putovanja nekad traju i cijeli dan. Tako da je povećavanje broja reprezentativnih natjecanja, pogotovo tijekom sezone, ide na uštrb kvalitete i protiv je interesa klubova koji plaćaju igrače. Klubovi bi željeli da ta klupska sezona bude u fokusu i da igrači u nekom trenutku, je li to travanj ili svibanj, budu na vrhuncu. Evo i ovaj turnir, a igraju se tri u takmice u tri dana, dolazi u nezgodnom trenutku. Svi smo pred play off, odlučuje se o zavšnici prvenstva. Igrači su navikli da se sada igra svaka 3-4 dana, ovdje se igra 3 dana zaredom. Nastavlja se i Liga prvaka odmah iduće subote, dakle vrlo je nezgodan trenutak ovog turnira. Klubovi šute, mislim, nikako da nađu nekakav zajednički jezik da se suprostave ovakvom kalendaru. Po meni, zaista, ovakav tip turnira je bespotreban na vrhuncu klupske sezone. Više odmaže igračima, nego što služi za, ne znam, promociju, napredak ili razvoj mladih igrača. Svi smo zaista opterećeni. (op.a. isti dan popodne u drugoj utakmici turnira Prlainović je ozlijeđen i propustit će značajan dio vrhunca klupske sezone što je još jedan dokaz svega što smo razgovarali.)

 

Vaterpolo je jednostavno ljetni sport

 

Danče.hr: Možemo se znači složiti da imamo jedno, vrhunski organizirano natjecanje, a ako im je baš potreba imati još koje, onda bi bilo bolje da se to napravi ljeti, u moru, uz montažne tribine, reflektore kao promocija vaterpola.

Prlainović: Više će ljudi vjerojatno uživo gledat Divlju ligu u Dubrovniku ili Red Bull Sidrun, nego ovo što nazivamo vrhunski vaterpolo. U tri dana, sve je nabijeno, igrat ćemo pred možda 1000 ljudi. Slažem se, više bi za promociju vaterpola značili takvi turniri što ste spomenuli. Ovdje se radi o nekim sitnim interesima ljudi iz LEN-e (op.a putovanja, dnevnice...). Slušali smo proteklih godina o njihovom nekakvom sukobu, ali su se na kraju ipak dogovorili na uštrb nas igrača i trenera. Ali i na uštrb vaterpola. Napravljen je Europa kup pod okriljem FINA-e, pod Svjetskom ligom. Dodatno je povećan broj utakmica. Na kraju se sve svede na zadovoljavanje malih osobnih interesa određenih ljudi iz tih organizacija. Ovdje bih rekao prije svega iz LEN-e. Već je ta priča od tih ljudi iz LEN-e,  postala službena, kako FINA pokušava uništiti vaterpolo. Uvijek tvrdim i kažem da je je za vaterpolo najmanji problem FINA. To su samo dva natjecanja, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre. Sve ostalo kontrolira LEN i ima toliko prostora da se napravi bolje. Evo već 15 godina igram Ligu prvaka i ne zaista ne vidim neke pomake. Nama su pomaci čak i to da se sve utakmice igraju na istim golovima. To i ovo što u zadnje možemo gledati live stream svih utakmica su u suštini sve promjene. Jedan klub koji sudjeluje u Ligi prvaka kao najelitinijem natjecanju nema nikav feedback, ne može izvući nikakvu korist. Ta priča se po meni neopravdano servira i što smo i prije spomenuli kalendar i organizacija samih natjecanja, na europskom nivou, su srž problema i tu bi se stvari morale puno bolje raditi. Eventualno produžiti klupsku sezonu na ljetne mjesece, prebacit vatrpolo na otvorene bazene. To bi bila mnogo veća promjena, nego ovo mjenjanje pravila svake 2-3 godine. To mogu i iz osobnog iskustva potvrditi jer sam igrao prvenstva na otvorenim bazenima, znam da ljudi više vole gledati vaterpolo na otvorenom. Pri tome imamo u Europi jako mali broj kvalitetnih zatvorenih bazena i za tv prijenose, a i za komfor gledatelja.

Danče.hr: Apsolutno, evo primjer ovdje u Zagrebu u zimsko doba dođeš na bazen sa 0 ili – stupnjeva, sa snjega i ulaziš u bazen na kojem je 25 stupnjeva, ogromna vlaga.

Prlainović: Ma zna biti i + 40˚ pa si nervozan i jedva čekaš da završi. Siguran sam da bi ta promjena uspjela dignuti vaterpolo na viši nivo popularnosti. Mogu zamisliti vaterpolo, klupsku sezonu ljeti u mjestima po Jadranu, u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj pa i u Mađarskoj i Srbiji... svi imaju otvorene bazene. Na svakom otvorenom bazenu, uz malo bolju organizaciju, može se napraviti 3-4.000 kapacitet tribina. Vaterpolo je jednostavno ljetni sport, a preko toga se prešlo i to je zanemareno. Pri tome, Europsko prvenstvu u siječnju ima mnogo veći odjek u javnosti i mnogo je zanimljivije ljudima doći kao što je bio slučaj u Beogradu, kao što će biti sada slučaj u Budimpešti. Mislim da im se lakše opredijeliti da dođu na neku vrhunsku utakmicu ili natjecanje u siječnju nego u srpnju, do dođu na 7 dana nekog natjecanja.

Koncentracija bi trebala biti na klupskim natjecanjima, ne na reprezentatinim koji traju 7-10 dana ili sada 14 i nisu dovoljna promocija vaterpola kao sporta. Klupska sezona u ljetnom periodu puno bi više animirala lokalne zajednice i tu je veliki prostor za napredak. Ovako imamo natrpan kalandar. Recimo Svjetska liga, mi smo išli svake godine i stalno ga i osvajali, a igrali smo pred 300-400 ljudi i finale, i utakmice Srbije i Hrvatske ili Mađarske, Italije. Koji je uopće smisao tih turnira?

 

 

Danče.hr: Vaterpolo sam sebi izbija komparativnu prednost, to što bi se trebalo igrati ljeti, jedini je vodeni sport. Svi drugi sportovi su jedni drugima konkurencija, košarka odbojci, rukometu. Ne može se baš igrati ljeti, prevruće im je u dvoranama. Imaš tu prednost da si jedini loptački sport u vodi i sam sebi izbijaš taj argument, to je potpuno apsurdno.

Prlainović: Točno, to bi bio odličan argument i da se izborimo za bolju medijsku zastupljenost jer zaista je u tom periodu mnogo manje sportskih događanja. Sigurno bi i televizijama bilo zanimljivije ljeti popuniti program s vrhunskim vaterpolom, nego zimi kad zapravo imamo od ponedjeljka do nedjelje nogomet 0-24, sad i košarku koja se igra svaki dan i ajde se ubaci u neki prime time na televiziji, to je skoro nemoguće.

Danče.hr: Već ste na neki način napravili uvod na iduća dva pitanja, smatrate li da bi se u vaterpolu mogao pojaviti čovjek ili više njih koji bi poput ULEB-a u košarci preuzeli ligu pod svoje i koji bi omogućili klubovima da kroz igranje Lige prvaka zarade značajnija sredstva i na taj način počnu diktirati zbivanja u vaterpolu pa i po pitanju kalandara (npr u košarci igrači koji igraju u Ligi prvaka i NBA ligi ne mogu igrati ove kvalifikacije za SP koje su bile tijekom sezone).

Prlainović: Volio bih da se to dogodi. Ne mogu to odbaciti kao mogućnost, ali umjereni sam optimst po tom pitanju. Nekako se ljudi koji su na čelnim pozicijama po klubovima teško slože i o ovakvim stvarima koje bi možda bile od koristi svima. Činjenica je, u Ligi prvaka prije svega, klubovi plaćaju da bi je igrali. Plaćaju kotizaciju. Prije tri godine kažu da nemaju novca za organizirati finalni turnir pa će jedna ekipa biti kvalifikacirana prije samog početka. Pa su sa 4 koji je bio sistem i koji se koristi u svim drugim sportovima, i rukometu, odbojci, košarci prešli na finalni turnir sa 6 ekipa, da bi vrhunac gluposti bio final 8 i tri utakmice u tri dana. Prošle godine u Genovi bio sam povrijeđen pa sam samo gledao. Svakome je previše u tri dana gledati po 4 utakmice. Tu se gubi draž tog turnira. I potpuno je nezasluženo da netko ima direktni plasman na najvažniji turnir klupske sezone. A objašnjenje za ovo je da LEN nema sredstava. Vaterpolo sam sebi izbija iz ruke mogućnost napretka. Recimo imamo finalni turnir u Budimpešti koji je je vrhunski organiziran gdje finale gleda 10.000 ljudi u areni koja podsjeća na košarkaške, gdje je sve zaista na vrhunskom niovu, gdje je tv prijenos izuzetan. Prelazimo godinu poslije u Genovu gdje to ne liči ni na što, gdje se jedva vidi na televiziji tko drži loptu i gdje se igra pred jedva nekih 2.000 ljudi.

Trebali bi se klubovi pobuniti, jer i taj novac koji plaćaju pred početak sezone negdje ide. Koliko sam upoznat to je nekih 40 klubova koji uplate.

Danče.hr: Samo da malo upadnem, klubovi uplate za kotizaciju i čak ni to nije cijeli nagradni fond koji se podjeli za najboljih 16. Dakle, niti jedan cent klubovi ne zarade od sponzora, tv prava, ničega. Da se odmah i nadovežem, opće je poznata činjenica da su neki klubovi namjerno ispali u kvalifikacijama, prešli u Europa kup jer ne mogu izfinancirati još 7 gostovanja.

Prlainović: Nije to samo ove, toga je bilo i prošlih godina.

Danče.hr: Da, umjesto da se svi bore, da svi žele ući u to elitno natjecanje. Da ne samo igrački i sportski, nego i financijski profitiraju ti klubovi.

Prlainović: Iskreno, da sam čelnik nekog kluba, meni bi uvredljivo bilo da se netko tako ophodi prema meni. Istina je da klubovi gube interes samog nastupa u Ligi prvaka. Sistem se sad već pokazao kao pogrešan, jednostavno ekipama je preskup izuzev ovih par najbogatijih. I druga stvar, mislim da je neophodno vratiti se na final4 u budućnosti, s jednim danom pauze između polufinala i finala. Ako već treba trajati 3 dana, neka subota bude zamišljena nekako drugačije, gdje će se pričati o vaterpolu bez utakmica. Ili vratiti kao što je nekad bilo, što i meni, a i čuo sam od drugih ljudi, nije loše, revanš do finala, a finale jedna utakmica, kao u nogometu, koja bi se igrala na neutralnom terenu. I za koju bi se uvijek moglo naći sredstava da se organizira na pravi način. Ovako imamo jedan turnir na koji ide 8 ekipa, pa još ako te tko pita kako su ovi (op.a. s dna grupe) bili plasirani, onda im objasniti da su oni unaprijed plasirani, i tako. Odmažemo sami sebi, prvo sa final6-om, a sad pogotovo s final8-om.

Danče.hr: Ne bi se baš složio za ovaj uzvratni kup sistem, mislim da je tu još veća mogućnost manipulacija i što se tiče suđenja i uzvratnih utakmica.

Prlainović: To da.

Danče.hr: Možda se bolje povest za američkim sportovima i igrat serije na 3 pobjede i četvrtfinale i polufinale i finale. Da ovaj ligaški dio bude ubrzan, da se spoje gostovanja, da u biti kroz njega samo hvataš pozicije za play off. A onda ta završnica spektakl, recimo Jug – Olympiacos, u moru u Pireju, u Dubrovniku u Portu, u Staroj gradskoj jezgri gdje se i nekad igralo. Jasno moralo bi to biti najranije 6 i 7 mjesec i da fokus cijele sezone bude na ta dva mjeseca (uz prilagodbu cijelog kalendara).

Prlainović: To na 3 pobjede bi bila prava stvar. Ma skoro svaki sitem bi bio bolji od ovoga. Ne znam razmišljaju li i svaćaju li ti koji to smisle jer stvarno nemoguće je, niti jedna ekipa ne može odigrati 3 kvalitetne utakmice u 3 dana. Jer, ako niti jedan drugi sport to ne prakticira, a vaterpolo je dokazano najteži momčadski sport u fizičkom smislu, onda nema nikakve logike da mi igramo 3 puta u 3 dana. Dugo sam tu, na tim finalnim turnirima, unazad 15 godina skoro svake godine i uvijek mi se čini da su bitniji ti neki osobni, sitni interesi, od opće slike, općeg dobra za sam sport. Možda je najbolji sistem bio one sezone kada sam u Zvezdi igrao finale s Jugom. To što ste rekli, grupa je bila relativno brzo zavšena i pružena je mogućnost svima koji žele da igraju što bi i danas trebao biti slučaj. Samo taj koji želi da igra, a nema kvalitetu, dobit će priliku da igra 6 ili 8 utakmica maksimalno, a ne 14. Te godine igrala se osminafinala i od tada preko četvrtfinala i final4-a imamo srž sezone. Tako se može doći do kvalitetne završnice da to bude zanimljivo ljudima. Ovako je  dosta razvučeno, zadnja 3-4 kola imamo ekipe koje su već ispale i ne igra im se više.

 

 

Malo i o Szolnoku tada aktualnijoj temi

 

Danče.hr: Slažem se, završni turnir treba bit fokusiran na te 3 utakmice, dva polufinala i finale, a ne razvući na final8 sa još utakmicama čak i za peto ili sedmo mjesto. Vratimo se malo na Szolnok, ove sezone niste baš u formi, mislim na cijeli klub, ispali ste rano iz kupa, poraženi se i u prvenstvu 4 puta i u Ligi prvaka vodite tešku borbu za plasirati se na F8 – ima li pritiska, obzirom na rezultate na koje je klub navikao posljednjih godina, pritisak publike, medija, uprave kluba. Kako to u tom pogledu izgleda u vaterpolu u Mađarskoj?

Prlainović: Ne postoji, ovdje ne. Zato jer nakon prve sezone u kojoj sam došao u Szolnok, kada je cilj bio zaista jasno postavljen, osvajanje titule prvaka Europe. Nakon te sezone, već slijedeće je smanjen budžet iako su ambicije ostale približno iste. Pojavio se Ferencvaros koji se dosta pojačao i koji u organizacijskom smislu i u smislu utjecaja u mađarskom sportu nešto slično kao Zvezda ili Partizan u Srbiji. Klub iz glavnog grada za koji navija veliki broj Mađara i koji ima podršku u svakom smislu. Prošle godine odigrali smo s njima dosta izuzetno zanimljivih utakmica. Na kraju u finalu, uz seriju Zvezda – Radnički, u mojoj karijeri najzanimljivije finale play offa. Nakon te prošle sezone, gdje smo bili i dalje konkurentni, promjenjeno je 6 igrača, pomlađen je tim tako da ove sezone i nije bilo nekih očekivanja. Zapravo nije bilo imperativa da se nešto mora uraditi. Trebalo je vremena da se prilagodimo na novog trenera, jedni na druge. Mađarska liga je takva da zaista nema praštanja, ako ne odigraš pravu utakmicu može se izgubiti od bilo koga od prvih 6-7 ekipa. OSC se također ove godine dosta pojačao i oni su nas izbacili na početku iz kupa. Jednostavno, bilo je potrebno vrijeme da se uklopimo i sad to u drugom dijelu sezone dosta bolje izgleda. Pogotovo u Ligi prvaka. Što se nje tiče, imali smo najveći kiks protiv Hannovera kući koji nam je otkinuo dva boda. Da smo tu došli do pobjede ili s Olympiacosom kući gdje smo primili gol 2 sekunde do kraja (op.a. također neriješeno), s jednom od te dvije pobjede sad bi bili baš u igri, sve bi zavisilo od nas. I dalje imamo šansu. Borit ćemo se do kraja za plasman na final8. Grupa je nezgodna, iz tog razloga, što samo tri idu dalje na završni turnir jer je Hannover prošao. Ove godine nam je malo skraćen roster, cijela sezona je praktično odigrana s nekih 8-9 igrača. Bilo je povreda i bolesti. Tako da je sve to razumljivo. Nisam ranije imao ovakvo iskustvo da igram u timu, ne mogu reć slabijem, ali u timu s malim brojem igrača, a da imamo ovoliki broj utakmica. Kada sam bio u Zvezdi, nismo ni tada imali preveliki broj igrača u rotaciji, ali je liga bila mnogo lakša. Sad kad gledam, prošlo je već 7 mjeseci sezone, sve što se događalo bilo je razumljivo, ali još imamo i završnicu Lige prvaka i play off prvenstva pa se nadam da možemo nešto i uraditi. Dolazi nam sad Ferencvaros, nadam se da bi ih mogli kući pobjediti i da uđemo u play  off s nekim šansama za ući u finale. Ponavljam, ovkvu sezonu kakva je u Mađarskoj, jako je teško izgurati za 8-9 igrača. Dovoljno je da je jedan igrač van tima, ili 1-2 van forme, odmah je mučenje. U Mađarskoj je takva situacija da dosta timova ulaže novac i jako je teško napraviti jedan koji bi bio konkurentan u Ligi prvaka cijele sezone. Domaći igrači su raspoređeni u 5-6 klubova, nije ko u Hrvatskoj gdje je sve što valja u 2 ili 3 kluba. Svi ulažu i trka na dva fronta je već problem klubovima.

 

Danče.hr: Čuo sam da u Mađarskoj postoji rašireno mišljenje da su i oni velikim dijelom zaslužni da je Srbija toliko jaka i uspješna zadnjih godina obzirom da jako puno srpskih igrača igra u njihovoj ligi?

 

Stevović: Još praviš intervju (40-ta minuta u tijeku)???

Danče.hr: Nismo još ni blizu polovice.

Stevović: Pa j... u cijeloj karijeri nisam s njom toliko pričao.

Danče.hr: Pa vi pričate stalno, nama je ovo jedinstvena prilika.

Stevović: Jedino s njim nisam pričao poslije Ria.

Prlainović: Šta ću ti ja, pričat ćeš kad završim karijeru. Cenzuriran je bio poslije Ria, nije smio da zove  Smile.

Stevović: Našo je da protiv kralja i države da priča.

Danče.hr: Imamo jedno i takvo pitanje.

Stevović: Nemoj to pitanje.

Danče.hr: Preskočit ćemo onda to Smile.

Stevović: Ne, stavi to u naslov, neka se uplaše.

 

 

Prlainović: Činjenica je da igra mnogo srpskih igrača u Mađarskoj, u gotovo svim klubovima. Mogao bi i kontra konstataciju kazati da je osvojena u poslijednje 3 godine i Liga prvaka nakon 13 godina, Szolnok, dva puta zaredom Euro kup nakon dugo vremena, Ferencvaros (op.a nakon sedam godina što je jedini naslov u prethodnih 17 godina). Jednostavno, to su zakoni tržišta; ako hoćeš osvojiti, taj koji daje novac gleda dovesti igrače koji mu garantiraju uspjeh. Ta priča je po meni nezrela i nije racionalna. Klubovi po cijeloj europi uzimaju strance, uglavnom je limit na 3 stranca što je i u Mađarskoj i nitko vodstva tih klubova ne pritiska da uzimaju srpske igrače. Valjda su i oni zadovoljni pa smo toliko dugo tamo. Taj broj će se sad smanjivati jer će vjerojatno smanjivati broj stranaca. Mi smo svi izuzetno zahvalni našim poslodavcima zbog te situacije koju su nam omogućili, te mirnoće koju imamo jer je sve izuzetno dobro organizirano i izuzetno je korektan odnos prema igračima. Ali, s druge strane, mađarski klubovi su imali izuzetne koristi od nas. Ne samo kroz trofeje, nego i kroz napredak njihovih igrača. Postoje priče i da njihovi igrači ne igraju glavnu ulogu u klubovima što se ne bi složio. Mislim da su i u Szolnoku kad smo osvojili Ligu prvaka, i sada u Ferencvarosu, OSC-u pa i sad u Szolnoku, ti najbolji mađarski igrači od kojih se sastavlja reprezentacija, igraju ipak važne uloge.

Ima tu i malo sujete možda među nekim ljudima iz vaterpola kad dođe netko sa strane, pogotovo što su sad i treneri počeli dolaziti sa strane. Nekome onda to malo zasmeta pa se pojave takve priče. Ali su bez osnova. I mi kao igrači smo imali korist od boravka u Mađarskoj, ali i klubovi isto tako.

 

 

Vaterpolo u Mađarskoj kao nogomet u Engleskoj

 

Danče.hr: Znamo da su u Mađrskoj izdvojili sportove od nacionalnog značaja i među njima je i vaterpolo. Kako to izgleda što se tiče popularnosti? Može li se rangirati s nogometom, rukometom, košarkom i možda još nekim pojedinačnim sportom poput plivanja?

Prlainović:  Ta ideja je kod njih potekla od državnog vrha. Usmjerila su se sredstva ka svim sportovima, zaista. Npr klupski rukomet kod njih je na nikad boljem nivou. Imaju dva predstavnika redovno najmanje u osminifinale Lige prvaka. I košarka također. Stigli su i rezultati i prvi put su se plasirali na Europsko prvenstvo poslije, čini se 40 godina, u košarci. U nogometu je ogroman novac u usporedbi s rezultatima koje klubovi postižu. I u ženski sport se ulaže mnogo više sredstava nego ovdje. U individualnim sportovima su oduvijek bili jako dobri i to se nastavilo i dalje, prije svega mislim na plivanje, mačevanje, kajak-kanu. Tu imaju ogromnu tradiciju.

A vaterpolu u Mađarskoj. Usporedio bi to, možda da ne bude previše, ali blizu kao što je nogomet u Engleskoj. Svako selo ima bazen, bukvalno. Svugdje se igra neki vaterpolo i jednostavno je to ogromna tradicija. Sasvim je normalno da svatko ima uvjete bar za treniranje. Taj odbitak, koji firme imaju od poreza, omogućuje da mnogi pronađu interes u financiraju sportskih klubova. Prije svega sportske infrastrukture i rada s mlađim selekcijama. I to za sad besprijekorno funkcionira. Većina gradova u Mađarskoj ima nove bazene, gotovo svaki prvoligaš. U usporedbi sa ovdje, sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, to je neka druga dimenzija. Ponajprije tog odnosa prema sportu. Dosegli su nivo razmišljanja da nije u suštini najvažniji uspjeh seniorskih selekcija, već privlačenje djece u sport. Da dođu bilo na bazene bilo na druge sportove. Taj sistem koji su uspostavili, meni koji to gledam 3 sezone, izgleda jako ozbiljno i mislim da je po pitanju razvoja mladih i njihova animacija, jedan od najboljih u Europi.

Danče.hr: Već ste ranije spomenuili kako je izgledao final6 u Budimpešti pa kako je to izgledalo godina nakon, sad u Genovi. I neke druge zemlje imaju dugu tradiciju, u nas i Jug i Jadran postoje skoro  100 godina, Primorje još i više. U Italiji oko Genove u svakom manjem mjestu ima neki klub, ali kad gledamo te druge države... ma za početak iz Mađarske je uvjek puno bolja kvaliteta tv prijenosa. Oni uvijek imaju HD, a recimo iz Gruža, meni koji znam napamet pokrete svakog igrača, nekad ne razaznajem u koga je lopta. To su svari u koje bi se odmah i prvo trebale uložiti novci. Pa preko publike u Mađarskoj do svega ostalog.

Prlainović: Primjetili ste to gledajući sa strane, kao netko ko prati, kao netko ko je zaljubljenik i ko je i malo ljubomoran na to što Mađari imaju. Također postaneš ljubomoran i kad si tamo i kad vidiš koji status uživa sport.

Danče.hr: Oprostite što prekidam, da ne kažemo da su im redatelji prijenosa puno kvalitetniji i prikažu svaki detalj, usporene snimke uvijek prikažu baš ono što treba.

Prlainović: Jesu. Pa imaju i emisije od po sat vremena, što prije, što poslije utakmice. Sa stručnim komentatorima gdje se onome koji gleda utakmicu na televiziji dodatno približi što se događa. Vaterpolo se jednostavno izborio, a jasno tu idu velike zasluge i uspjesima kroz povijest. To je 9 olimpijskih zlatnih medalja, a recimo sve države bivše Jugoslavije zajedno imaju 5, Srbija, Hrvatska i još tri ranije zajedno. Dakle, ti ogromni uspjesi kroz povijest su doveli do toga. A možda je jedan od razloga što nemaju druge sportove u kojima su toliko uspješni. Ali, vaterpolo ima status kao nigdje u svijetu. Uz nogomet je, rekao bih, najpopularniji ekipni sport.

Danče.hr: Potvrđeno je da  iduće sezone prelazite u Dinamo iz Moskve. Za vaterpolske prilike dosta često ste mijenjali klubove, jesu li razlozi ambicije, evo sad je i Szolnoki smanjio ambicije. Možda financijski razlozi ili ste jednostavno željeli u što više klubova i različitih kultura igrati tijekom karijere?

Prlainović: Prvi odlazak, iz Jadrana, to je bila moja odluka. Poslije odlazak iz Partizana je manje bila moja želja, a više okolnosti. Onda odlazak iz Recca nakon situcije s Volpijem (op.a povlačenje iz vaterpola na jednu sezonu kada su svi stranci napustili klub). Povratak u Zvezdu gdje sam zaista uživao u igračkom smislu i gdje sam se osjećao svoj na svome. Tamo sam zbog slične situacije morao mjenjati sredinu pa sam se vratio u Recco. Ova posljednja odluka je bila zanimljiva stoga što sam ja odlučio da promjenim sredinu, da iz Recca odem u Mađarsku, u Szolnok. Jako sam sretan što sam tako tada odlučio i mislim da je to bio pun pogodak. Sretan sam i što sam imao priliku osjetiti zadovoljstvo igranja i života u Italiji. Zadovoljstvo igranja u Mađarskoj za koje mislim da je zaista šteta, obzirom na sve što smo ranije pričali, da ko može da ne ode da vidi kako je igrati vaterpolo u Mađarskoj. Tako da sam jako zadovoljan što sam imao ovo mađarsko iskustvo koje je bilo izuzetno uspješno. Sada je došla ta ponuda, novi izazov i za mene novi motiv za mene. Punim 32 godine krajem mjeseca (op.a. dok je intervju objavljen rođendan je prošao, 28.04.) i bitno je pronaći neki dodatni motiv nakon svega što sam prošao. I prijat će mi promjena nakon 3 sezone u Mađarskoj. Idem u klub koji ima cilj da uradi nešto više od ovoga što je do sada urađeno. Nadam se da je to osvarimo i mislim da ću uživati...

Danče.hr: Da i s petim različitim klubom osvojite Ligu prvaka?

Prlainović: Nikad ono što je moguće ne treba otpisivati. Vidjet ćemo, ne mogu obećati da se to neće dogoditi. Prva sezona, sigurno će trebat vremena da se prilagodim na novu sredinu. Oni, koliko sam ja shvatio imaju zaista velike ambicije u narednim godinama. Imaju ogroman potencijal, kad su u pitanju ti njihovi domaći, ruski igrači i uz nas nekoliko iskusnijih igrača i kvalitetom koju ćemo donijeti, mislim da mogu biti još bolji. Mislim da to može izgledati dobro i slijedeće godine osnovni cilj je plasman na finalni turnir. Radujem se novoj državi, novoj kulturi, novom jeziku kojeg ću pokušati naučiti.

 

Kako je intervju rađen 06.04. već je malo zastario dok ga nismo pripremili za objavu. U međuvremenu je direktor Dinama iz Moskve, čovjek koji je najzaslužniji za bogate sponzore, umro i Dinamo je značajno smanjio ambicije. Stoga je početkom šestog mjeseca objavljena vijest da je Prlainović potpisao ugovor s OSC-om. Tako da nas očekuje napeta borba iduće sezone, FTC protiv OSC-a.

 

Danče.hr: Znamo da ste iz Herceg Novog, samo 40ak (zračnom linijom, što je nedavno postalo dosta bitno, još i manje Wink ) kilometara jugoistočnije od Danača, od Dubrovnika, možete li napraviti kratki presjek vaše karijere. Znamo da ste između ostalog osvojili 15 naslova prvaka države u nizu, uz ovu ljetnu u Brazilu:

2002/2003 – Titula prvaka SCG sa Jadranom
2003/2004 – Titula prvaka SCG sa Jadranom
2004/2005 – Titula prvaka SCG sa Jadranom
2005/2006 – Titula prvaka SCG sa Jadranom
2006/2007 – Titula prvaka Srbije sa Partizanom
2007/2008 – Titula prvaka Srbije sa Partizanom
2008/2009 – Titula prvaka Srbije sa Partizanom
2009/2010 – Titula prvaka Srbije sa Partizanom
2009/2010 – Titula prvaka Brazila sa Fluminenseom
2011/2011 – Titula prvaka Srbije sa Partizanom
2011/2012 – Titula prvaka Italije sa Pro Rekom
2012/2013 – Titula prvaka Srbije sa Crvenom zvezdom
2013/2014 – Titula prvaka Srbije sa Crvenom zvezdom
2014/2015 – Titula prvaka Italije sa Pro Rekom
2015/2016 – Titula prvaka Italije sa Pro Rekom
2016/2017 – Titula prvaka Mađarske sa Solnokom

Ne znam, sumnjam da je ikad itko u bilo kojem sportu tako nešto uspio. Možete li neki presjek karijere, možda da za početak kažete kako je biti dječak u Herceg Novom i stasavat kao vrhunski vaterpolist.

Prlainović: Slično je kao i u Dubrovniku. Ja sam i porodično usmjeren kao ovom sportu, otac mi je bio prvotimac Jadrana i reprezentativac, malo ljudi to i zna, bio je na pripremama pred Tokio '64-te za Olimpijske igre. Stric, poznati međunarodni sudac. Tako da sam od početka, od treće, četvrte godine kad sam vidio bazen na Škveru zavolio i vodu i more i vaterpolo. Sa 5-6 godina sam počeo trenirati. Prednost nas sa mora je što u tim ljetnim mjesecima možeš beskonačno biti u bazenu i da treniraš i po svojoj želji, kad god hoćeš. Tu se stvorila prva veza s vaterpolom i ta dječačka zainterisiranost i to traje i dan danas. 25 godina sam već u vaterpolu. Prvo je to naravno igra, kasnije maštaš o nekim visinama. Prije svega da se domogneš prvog tima matičnog kluba. Kasnije, dosta je bilo tih zanimljivih detalja kroz karijeru kod mene (uz osmjeh). Malo je igrača koji su imali tako zanimljiv put. Ali splet okolnosti je bio takav. I povijesnih...

Danče.hr: Mislite na ova promjene...

Prlainović: Da, da i na državnom niovu i na klubove. Mislim da je to mene na neki način i obogatilo. To te natjera da brže sazriš. Kad napravim neki presjek, sve ima svoju draž. Od tih početnih zaveslaja na Škveru, trenera s kojima sam radio u Jadranu. Eto da ne izostavim nekoga pa ih neću nabrajati, ali koji su zaista svi imali udjela u mom razvoju. Onda kod ulaska u prvi tim sam imao sreću da je Pero Porobić prvi trener koji je po meni jedan od najvećih stvaralaca u vaterpolu u zadnjih 20ak godina. Vjerojatno najveći broj vrhunskih igrača izašao baš iz tog perioda njegovog rada u Jadrana. To je nekih 10ak godina gdje je izašao veliki broj igrača koji su poslije obilježili svjetski vaterpolo.

Iza toga slijedi prelazak u Partizan gdje sam se opredijelio da igram za Srbiju nakon raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore. Jako lijepih 5 godina u Partizanu gdje sam zaista uživao u svakom smislu. Pronašao sam svoju generaciju iz reprezentacije s kojima sam zajedno rastao. To su igrači s kojima i dan danas igram kao što su Aleksić, Pijetlović, Mitrović s kojima sam eto već dobrih 15 godina stalno u nekom odnosu. Kasnije i ta titula s Partizanom (op.a. naslov prvaka Europe 2011.) što je zaista bio veliki rezultat. To se na neki način čekalo (op.a čak 35 godina nakon 6 titula u razmaku 12 godina) i tek iz trećeg pokušaja, tek iz trećeg sudjelovanja na final4-u i gdje je ta posljednja sezona bila dosta teška. Mnogi su nas nakon početka sezone možda i otpisali. Tada je osvojena titula u Ligi prvaka, prva u mojoj karijeri i onda je sve to krenulo u nizu. Pro Recco odmah slijedeće godine. Pa onda ona Zvezda što uvijek podvlačim kao jednu potpuno neočekivanu, nestvarnu sportsku priču. Taj uspjeh Crvene Zvezde, to zaista nitko nije očekivao kad se pravio taj tim (op.a Liga prvaka 2013te u finalu protiv najskupljeg Juga u povijesti Janović, Ivović, Azevedo, Dobud, Bušlje, Joković, Bošković itd...). Sa Zvezdom sam osvojio 6 trofeja i povratak u Recco i još jedna titula prvaka Europe (op.a. Recco je unatoč silnim ulaganjima u zadnjih 8 sezona samo dva puta bio prvak, oba s Prlainovićem u sastavu). I onda ovaj dolazak u Mađarsku. Izabrao sam ponudu Szolnoka jer sam procjenio da bi mogli otići do kraja u Ligi prvaka. Privlačila me Mađarska kao zemlja za igranje vaterpola, ali ne bih otišao u neki tim sa manjim ambicijama. Ispostavilo se da sam bio u pravu i stigla je još jedna titula prvaka Europe (op.a zanimljivo da su od 5 titula 4 stigle nakon pobjeda protiv hrvatskih klubova, dvije protiv Juga (Szolnoki i Zvezda) i dvije protiv Primorja (Recco)). Bogata karijera i u rezultatskom, a i u svakom drugom smislu. Mogu reći da sam sa svim ovim iskustvima iz više zemalja, imao sjajan put. Upoznao sam puno ljudi, igrao sa jako puno vrhunskih igrača, radio s puno vrhunskih trenera. Dosta bogata, zanimljiva i sadržajna karijera.

Danče.hr: Evo ovdje blizu sjedi i Ivović, on je malo stariji, godinu dana, od Vas. Skupa ste vjerojatno igrali kroz mlađe kategorije. Je li se odmah kroz taj dječji ili kasnije juniorski vaterpolo vidjelo da ste vas dvojica buduće zvijezde?

Prlainović: On nije toliko odskakao u mlađim kategorijama. Negdje s 17-18 se naziralo da bi mogao biti izvanredan igrač. Prije toga nije toliko odskakao, bio je i malo fizički inferioran.

Danče.hr: Kasnije se znači ovako razvio? Pa to mu je bio plus za karijeru, igrači koji se prerano razviju mogu imati problema kad dođu u seniore. Pogotovo ovako jaki. Nisam očekivao da je bio slabiji od ostalih u mlađim uzrastima Smile.

Prlainović: Jest. Ne bi se reklo, ali je bilo tako. Eto otkrio sam vam jednu zanimljivost Smile. Zajedno smo prošli taj period vaterpolo obuke kod Pera Porobića. To uvijek podvlačim kao jako bitan trenutak za moju karijeru. I ono što je veliki minus na ovim prostorima je što nedostaje stvaraoca među trenerima ko što su bili u Srbiji pokojni Manojlović, Porobić, sad je tu Vlado Gojković koji radi izuzetne stvari u Herceg Novom. Mislim da taj dio razvoja mlađih igrača, ubacivanja mladih igrača u seniorsku konkurenciju u pravom trenutku i kontrola njihovog razvoja čemu se nekad posvećivala mnogo veća pažnja. Klubovi su bili mnogo ozbiljnije organizirani, sa boljim financijskim mogućnostima, sa boljom infrastrukturom. Tvrdim da je nekad, što se tiče Srbije i Crne Gore, bili na mnogo višem nivou. To nasljeđe, te stare jugoslovenske vaterpolo škole od Orlića koji je vjerojatno sve to uspostavio, polako se gubi i mi danas koristimo samo još neke mrvice od toga. I nisam siguran koliko će to još trajati. A na osnovu te doktrine i tog sistema koji je davno uspostavljen, 60-tih godina, zapravo su i napravljeni svi ovi rezultati. Postojao je jedan sistem koji je izdvojio vaterpolo kao sport u odnosu na druge sportove.

Danče.hr: Nadovezao bih se s Kobešćakom u nas, u Juga koji uvijek ima visoke ambicije, a konstantno imamo mlade igrače koji iskaču. Od Fatovića kad je došao u Juga prije 4 godine, do danas Žuvelu i Tomasovića od 17 godina, Kržića i Čuline i možda još par njih od 18.

Prlainović: Svakako.

Danče.hr: To su baš sve ti mladi igrači koji ulaze u seniorski vaterpolo i kojima nije problem igrati recimo na najvišem nivou Lige prvaka.

Prlainović: On je, Kobešćak, po meni napravio Jug još ozbiljnijim klubom nego što je bio prije njegovog dolaska. U prošlosti je Jugu često nedostalo upravo to, u tom stručnom smislu, za neke veće rezultate, iako ih je bilo, za veće rezultate u Europi. U tom dijelu podigao je klub na još viši nivo, rezultati su mu zaista izuzetni i svake se godine pojavi neki od mlađih igrača iz pomlatka koji vrlo brzo postane i oslonac prve momčadi. To je pravi recept za dugoročno fukncioniranje kluba. Ipak, treba podvući da je Jug mnogo ozbiljniji klub od svih na prostoru bivše Jugoslavije pa trener tu ima kvalitetnu podršku. Taj sistem već dugo uspješno funkcionira i Jug je klub s vjerojatno najdužim kontinuitetom rezultata u Europi u zadnjih 20 godina.

 

Najtrofejni vaterpolist u povijesti

 

Danče.hr: Nedavno smo na danče.hr-u pisali o najtrofejnijim vaterpolistima u povijesti, ili barem u posljednje vrijeme. Za Vas smo zbrojili 69 trofeja (op.a. u međuvremenu je stigao i 70. trofej, zlato u Svjetskoj ligi u Beogradu). Jesmo li dobro to pobrojili?

Prlainović: Ne znam ni ja točno, ali negdje je to približno

Danče.hr: Po tom je ispalo da ste Vi najtrofejniji igrač u povijesti vaterpola. Jeste li toga bili svjesni i prije i koliko vam je to bitno?

Prlainović: Nisam. Nisam razmišljao previše o tome. Neki rekordi koje sam ostvario sa ovom mojom reprezentativnom generacijom mi ostaju. Neki rezultati, kad prvi put čuješ da su jedinstveni, ti ostanu. Kao recimo ovaj niz o 4 Europska prvenstva osvojena u nizu. To poslije Drugog svjetskog rata nijedna reprezentacija nije napravila. Rusi, tj. Sovjeti su 3 puta zardem bili prvaci 80-tih (op.a. Mađari su osvojili 5 prvih EP-a u nizu, od 1926-1938. što Srbija može dogodine izjednačiti). Ali nisam se nikad puno osvrtao u tom smislu. Znao sam i da je ovaj klupski niz prvaka države, da je to rijetkost ili to što sam osvajao od 5 naslova Lige prvaka sa 4 različita kluba. Sve je to dolazilo spontano, nije me opterećivalo. Kazao sam da sam uvijek imao želju da klubovi u kojima igram, tako sam ih i birao, da mogu nešto da uradim i postavljam sebi visoke ciljeve. A imao sam i sreće da u tim sredinama u koje sam dolazimo nađem podršku za ostvarenje tih ciljeva.

Danče.hr: Još uvijek igrate pa možda i zato niste još toliko o tome razmišljali, niste još podvukli crtu pod igračku karijeru. Možda se zbog toga još nije razvila ta uobraženost što se mnogim velikim igačima dogodi nakon kraja karijere. Pogotovo ako preuzmu neke funkcije.

Prlainović: (sa smješkom) Vjerujte mi, toga sam se naslušao. Tih čuvenih konstantacija „ja sam ovo, ja sam ono...“. Ne volim pričat o sebi, a i slušajući druge više cijenim one koji manje pričaju o sebi i svojim rezultatima jer opće je poznato što je tko uradio kroz svoju karijeru. I u tom individualnom, a i u ekipnom smislu. Jasne su stvari koliko je tko osvojio medalja i koliki je tko imao učinak prilikom osvajanja tih medalja. Tako da sebe potencirati... uglavnom to rade ljudi... Jedan mi je prijatelj, sportaš, nije vaterpolist, nego bivši vrhunski košarkaš, dobro rekao: Ima tih ljudi koji i dalje igraju i sa 50 godina, i dalje se ponašaju kao da igraju, kao da će sutra u bazen. To proizlazi iz toga što ti ljudi nisu ostvareni nakon karijere u nekm drugom pogledu. I to im ostaje jedan jako bitan segment njihovog života. Što ćeš, to je tako i to moramo prihvatit. Nisam nešto opterećen da sad ja pričam nekome mlađem što sam sve osvojio i mislim da neće imati neki pozitivan utjecaj na njega, ako on to sam već ne zna.

Danče.hr: Na koliko dugo ste potpisali s Dinamom?

Prlainović: Na 2 godine.

Danče.hr: Jeste li možda razmišljali, imate li u planu, iako ne nezahvalno govoriti obzirom kako je loša situaciju u skoro svim klubovima, povratak u Jadrana, u Zvezdu ili u neki treći klug iz regionalne lige?

Prlainović: Negdje jesam razmišljao, ali sad nešto planirati na duže staze je nezahvalno. Ipak ću sada godinu po godinu razmišljati, a i vidjet ću kako ću se osjećati nakon ove dvije sezone. Idu i Olimpijske igre iduće godine i nadam se da ću te dvije iduće sezone moći i dalje biti na vrhunskom nivou. A za poslije... neću isključiti tu mogućnost povrataka u neki od klubova ovdje. Nažalost znate, pratite kakvo je stanje u Srbiji po klubovima pa je pitanje koliko je realno da se povratak dogodi.

 

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video

 

Danče.hr: Već par puta se događa da je moje iduće pripremljeno pitanje, iduća tema, baš nastavak na ono što upravo kažete. Poznato je da ste svojedobno bili jako kritični, tj. vrlo realni i rekli samo ono što je svima jasno o stanju vaterpola u Srbiji, o klubovima koji bi trebali biti nositelji budućih uspjeha i reprezentacije. Slično i sam često govorim i pišem o situaciji u našim klubovima. Prilično su jednake povratne kritike sve i Vi tada dobili, kao što i ja dobivam. Znam da je iz pozicije igrača možda teško uvijek potpuno otvoreno govoriti, ali vi kao najbolji imate ipak i malo veću odgovornost jer imate autoritet, a i lakše vam je istupiti jer eventualne posljedice neće iste biti prema vama ili prema nekom drugome, tj lakše ćete ih istrpiti.

Prlainović: Mnogo bih više volio da je on što sam tada iznio u javnost, da se ispostavilo da to nije točno. Ili da je taj istup nešto promijenio, mnogo bih sretniji bio. Nemam nikakvu satisfakciju od toga što se nažalost obistinilo ono najgore što se moglo naslutiti iz mojih tadašnjih izjava. Mnogo mi ljudi sada govori da se sve dogodilo kako sam i rekao i da sam bio u pravu. Tada su se te, kako to inače biva u politici, izjave zloupotrebljavale. Čim su vezane za nekoga ko je bitan. Tako da su tada javili neki koji su bili u neposrednoj blizini političkih moćnika, iako moja izjava nije bila direktno upućna nikome, nego kao kritika sistema koji nije omugućavao daljnje fukncioniranje sporta. Pogotovo na klupskom nivou. A onda su se pojavili ti ljudi koji su htjeli biti veći katolici od Pape, pa su počeli braniti i državu i predsjenika i premijera i sve žive. Tako to obično biva, a mislim da je u suštini bilo potpuno jasno za svakoga tko je htio objektivno i nepristrano analizirati moje izjave, svakome dobronamjernome, u kojem smjeru sam ja uputio kritiku. Dogodilo se da Partizan danas skoro ne postoji. Klub koji je najveće ime na ovim prostorima, klub s ogromnom tradicijom danas egzistira maltene kao crvni križ, na principu skupljanja pomoći navijača, sa ogromnim dugom iz prošlosti i gdje igrači igraju bez naknade, gdje se jednom do dvaput sedmično zagrije voda za trening u optimalnim uvjetima. Slična situacija, malo manje tužna, je i u Zvezdi i Vojvodini. Ti klubovi su su osnov za fukncioniranje srpskog vaterpola. Ali dobro, dogodile su se i pozitivne stvari. Ne treba samo kritizirati, trebao uvijek istaknuti i ono pozitivno. Imamo pozitivan primjer Šabca koji sada već drugu sezonu funkcionira. Klub koji redovno podmiruje obaveze prema igračima i trenerima. Klub koji je već ove godine osvojio kup, velike su šanse da se domogne titule i u prvenstvu (op.a i domogao se titule). Po meni bi to bilo dobro. Radnički je na dobrom putu. Promijenili su koncept rada, sada više pažnje posvećuju mlađim kategorijama. Igrali su zapaženu ulogu u kupu Srbije, u drugoj Jadranskoj ligi. To su dva pozitivna primjera gdje se pokazalo da mnogo zavisi i o rukovodstva klubova. Ti su klubovi na osnovu podrške lokalne zajednice uspjeli da naprave priču koja može funkcionirati na duže staze. Jako je bitno biti realan i nepretjerivati s ambicijama, s budžetom i potrošnjom. Klubovi koji imaju podršku lokalne zajednice, uz pravilan odabir igrača za prvu momčad, mogu fukncionirati i mogu možda za nekoliko godina postati značajan faktor recimo u Jadranskoj ligi, pa i kroz sudjelovanje u Eurokupu. Ono što smo prije govorili, tim klubovima bi Liga prvaka više odmogla, nego pomogla. Ipak ima pozitivnih primjera i to je dobro jer nakon 2016-te i Ria zaista bila sumorna slika kad je u pitanju srpski klupski vaterpolo.

 

 

Danče.hr: Pisao sam baš prije neki dan o Jadranskoj ligi, a od početka sezone, kad sam dobio neke financijske izvještaje, koji su u biti javni, ali ih nisam prije bio svjestan, nisam ni znao da postoji tvrtka Jadranska liga d.o.o. Slao sam upite na klubove i u Srbiji i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori, i na saveze. Malo njih je odgovorilo. Nevjerojatno mi je da imamo ligu koja ipak ima nekakve prihode, recimo na godišnjoj bazi 100-130.000 Eura, pa pomnožimo to s 10 godina. I za te novce se nije učinilo baš ništa na popularizaciji, liga nema društvene mreže, nema logo, nema ništa. Jedina pozitivna stvar, više po inerciji, kada su ušli srpski klubovi, počeli su tv prijenosi. Ipak je ovaj naš sport bar malo bitan i u Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori i moglo bi se privući zanimanje i sponzore. A i ovo što se privuče, vidimo iz tog izvještaja da se potroši na večere, putne troškove, plaće zaposlenih u firmi koji su svrha sami sebi i na niti jedan način ne pridonose ligi i vaterpolu. Klubovi pristaju na mrvice, ne žele javno, a nisam čuo baš ni kroz kuloare, niti prigovoriti na takve stvari.

Prlainović: To smo mi ljudi iz vaterpola, namjerno kažem mi, ima tu dosta bivših igrača koji su se domogli tih funkcija, sami sebi najveći neprijatelji. Slažem se s konstantacijom da nije urađeno puno, nakon 10 godina otkako postoji regionalna liga.

Danče.hr: Oprostite što upadam, u početku je liga bila puno jača, Jadran HN gotovo kompletna reprezentacija Crne Gore, Primorac prvak Europe, Jug, Mladost puno jača nego danas, pa Cattaro i Budva, Primorje se krenulo jačat. Imali smo 6-7 klubova gdje je svatko svakoga mogao pobjediti. I svake godine po neki klub bi postajao lošiji tako da je liga iz godine u godinu ne samo financijski nego i igrački sve lošija i lošija.

Prlainović: Činjenica jest da je kvaliteta pala, u igračkom i vaterpolskom smislu. Kvalitet je daleko od onoga što je bio na početku. Situacije po klubovima odrazile su se i na ligu. Slažem se, nije urađeno koliko je moglo. Sigurno je bilo više prostora da se ta liga napravi interesantnom kako publici koja će doći na tribine, tako i ljudima koji prate društvene mreže i koji bi preko televizije gledali utakmice. Vaterpolo ima problem s bivšim igračima koji su se domogli tih nekih pozicija i funkcija, a koji po meni, nisu stručni za obavljanje tih poslova. Možda bi bolje bilo uzeti neku marketinšku agenciju koja bi vodila PR, možda bi bolje na fuknciju predsjednika lige izabrati nekog poslovnog čovjeka. Potrošiti te pare na pravi način gdje bi netko napravio neke rezultate. Čudno je da osim Triglava, koji eto više nije ni sponzor, niti jedan ozbiljan sponzor nije ušao u ligu.

Danče.hr: Mora se nešto i raditi da bi se privuklo sponzore.

Prlainović: Mora se, jasno da se mora raditi. To je neuspjeh te lige, odnosno rukovodstva te lige, tko god da ga čini. Sad i ne znam koja je raspodjela unutar lige, znam da postoji neki Upravni odbor. Ali to je neuspjeh tog rukovodstva. Za 10 godina imaš samo jednog ozbiljnog sponzora, dakle marketinški je jako slaba, a ni sportski nije ostvarila svoj potencijal.

Danče.hr: Većinu intervju smo potošili na ove teške teme, što ću. Gledam, volonterski pratim i vidim toliko loših stvari. Pričam sa mnogo ljudi oko svega, neki kažu da treba pričekati smjenu generacija, da biologija učini svoje, iako se ovi drže zubima, i da se maknu čelni ljudi LEN-e. Da dođu mlađi ljudi koji bi pokrenuli promjene...

Prlainović: Nisam tu optimist. Ove mlađe što bi trebali doći, a koje poznajem, čast izuzecima, ima nekih ljudi koji rade s velikim entuzijazmom kvalitetno svoj posao... ali ovi mlađi, imamo tu primjera i s naše strane iz Srbije i s vaše strane koji su tu samo iz vlastitog interesa i s željom da se oni okoriste. Nema tu velike želje da rade za opće dobro. Moja su iskustva takva, ali dobro. Uvijek treba istaknuti pozitvne primjere. Kod nas su to Šabac i Kragujevac i ono što se tamo događa. U Vojvodini se promijenilo rukovodstvo kluba, momci koji su ponikli u tom klubu, moji bivši suigrači su promijenili rukovodstvo kluba. Novi Sad je ogromna baza, jako puno vrhunskih igrača je tamo poniklo u posljednjih 15-ak godina i očekujem da i tamo sad opet može bit mnogo bolje nego što je bilo u zadnje vrijeme. U Hrvatskoj imamo pozitivan primjer Jadrana iz Splita gdje su se stvari pokrenule nakon dugo godina tavorenja.

Danče.hr: Došli su bivši igrači, ali koji su se u međuvremenu iskazali i u biznisu.

Prlainović: Tako je. Dakle imamo i pozitivnih primjera. A onda imaš Mladost i Partizan, dva giganta u svakom smislu. Dva najveća imena koji su svatko na svoj način ispod nivoa na kojem bi trebali biti. Ranije su bili lokomotive ovog sporta što u Hrvatskoj, što u Srbiji. Oni su ispod svakog nivoa, ali vidjet ćemo. Tako valjda mora biti. I u drugim sportovima dogodile su se slične sudbine, posrtanja klubova koji su bili veliki u onoj staroj Jugoslaviji. Bezbroj je primjera, od Metaloplastike u Šabcu, Splita u košarci, pa evo i Cibone. Nije vaterpolo izuzetak kad je u pitanju propadanje klubova koji su bili veliki u prošlosti.

 

Možda se Di Fulvio ističe kao igrač s tom dodatnom kvalitetom

 

Danče.hr: Još par malo drugačijih pitanja za kraj. Kad razmišljamo o vaterpolu zadnjih 10-ak godina, izdvojio bih 3 igrača koji nisu samo igrači koji igraju odlično nego čine i suigrače boljima. To su Sukno, Perrone i Vi. Vidite li možda među mlađim igračima nekoga tko iskače u tom smislu, nekog play makera i u napadu i u obrani, nekoga tko vodi cijelu momčad?

Prlainović:  Hvala na komplimentu. Od igrača koji su se pojavili posljednjih 5 godina i koji bi trebali obilježiti ovaj period koji dolazi poslije Tokija... možda se Di Fulvio ističe kao igrač s tom dodatnom kvalitetom. Pogotovo u odnosu na tu noviju generaciju. Vidjet ćemo do kojeg će nivoa doći, odnosno hoće li još napredovati. Treba vidjeti i što će osvojiti s ekipama u kojima bude igrao. On je igrač koji se za sad izdvojio u tom smislu, ali je i pitanje ima li te liderske sposobnosti. Vrijeme će pokazati, ali njega bih podvukao. Kod drugih, to što ste napomenuli, da bi pravili razliku u tom smislu, ne vidim još takvog igrača. Vrijeme će me demantirati, vrlo je moguće da će netko iskočiti. Neke još mlađe igrače nije ni korektno izdvajati jer to mladom igraču može biti veliko opterećenje. Ljepše je sačekati i kad napuni 30 godina vidjeti što je kroz karijeru pokazao.

Danče.hr: U zadnje vrijeme mladi grčki i španjolski igrači postižu bolje rezulutate u mlađim uzrastima. Jug se recimo odlučio za Papanastasioua.

Prlainović: Jest, mislim da je u Grčkoj jako dobro prenijet sistem rada iz seniorske reprezentacije u sve klubove. Svi rade na isti način i to se da primijetiti i tokom juniorskih utakmica. Gledao sam neke utakmice i zaista kad se postavljaju u vodi izgledaju kao seniorska reprezentacija Grčke. Nema tu neke razlike osim možda u jačini šuta i fizičkoj snazi. Što se tiče prijema lopte, tehnike dodavanje, pokreta u obrani s igračem manje itd, jako su blizu nivou seniorske selekcije. Kod nas to nije baš tako, malo se popustilo u radu s mlađim kategorijama. Oslabili su bazni elementi i na to treba staviti naglasak u budućnosti i vratiti taj dio po kojem smo nekad bili prepoznatljivi. Grci su zaista dobar primjer jer se zaista po svim klubovima radi po tom jednom sistemu i programu koji daje rezultate. Sad su počeli za seniorsku reprezentaciju dobivati jako dobre igrače iz mlađih uzrasta. Kod nas nisam siguran hoće li zaista biti tako. Imamo trenutno grupu mladih igrača, za ovaj period od Tokija do Pariza, ali za kasnije nisam siguran. Čuo sam analize koje kažu da je to dosta slabije nego što je nekad bilo. Ali ima još dovoljno vremena, treba raditi da se do Pariza pojave neki novi igrači koji će kvalitetom nadomjestiti izostanak i nas koji ćemo brzo otići, a i ovih koji će otići iza Pariza.

Danče.hrSpomenuli se već obiteljske uzore, oca i strica, s početka vaterpolske karijere. Možete li nabrojati neke igrače koji su Vam bili uzor ili koje ste možda gledali više nego druge kad ste imali šesnaest, sedamnaest godina?

Prlainović: Naravno. Imao sam zaista sreću i privilegiju da upoznam i da igram sa velikim igračima u to vrijeme. U Herceg Novom sam rastao u vrijeme kada su u prvom timu igrali Šefik, Zloković, Gojković, Jokić koji su već tada bili vrhunski igrači. Uvijek je lakše momku sa petnest, šesnest godina i trenirati i nadat se da će jednog dana postati ozbiljan igrač kad svakog dana na bazenu gledaš takve igrače, te veličine. Sjećam se iz tog vremena, omiljeni igrači su mi bili Ikodinović, Šapić, igrači koji su igrali na mojoj poziciji i koji su tada bili u reprezentaciji

nosioci igre. Sjećam se dobro i Kasasa iz tog doba. Poslije sam igrao sa svima njima Smile. Tu sam, naravno, dosta i naučio. Prve tri godine u reprezentaciji sam proveo sa Šapićem na istoj strani, čak smo na kraju zajedno igrali i u prvoj sedmorci. To su velika iskustva, nešto što te nijedan trener ne može naučiti, nešto što od vrhunskog igrača možeš naučiti i samo gledajući, a kroz igru s njima... to je dodatna škola koju ti ne može niti jedan trener prenijeti.

Imao sam tu sreću da u tom periodu sazrijevanja zaista imam uzore na dohvat ruke, a ne da ih gledam samo na televiziji.

Danče.hr: Prije par dana iskrsnula je ideja da Vaterpolo vesti, Total vaterpolo i danče.hr zajednički nastupe prema Jadranskoj ligi, traže mjesto u UO kako bi cijeli postupak vođenja lige postao malo transparentniji. Kolike su šanse da se to uopće dogodi?

Prlainović: (uz obostrani smijeh) Teško mi je to prognozirat, kolike su šanse. Ideja, kao ideja, stoji. Znam da je sa vaše strane u cilju promocije vaterpola i napretka same lige. Ideja je zdrava i bila bi afirmativna, ali da ćete naići na razumjevanje to vam ne mogu garantirati (smijeh).

Danče.hr: Puno hvala na intervjuu, oduzeo je puno vremena, ali bila mi je čast razgovarati sa imenjakom možda i najbolji vaterpolistom.

Prlainović: Nema na čemu, i meni je bilo zadovoljstvo.

Posljednja izmjena Utorak, 02 Srpnja 2019 00:27
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo