Početna Povijest VK Jug GODINE OD OSNUTKA DO DRUGOG SVJETSKOG RATA
GODINE OD OSNUTKA DO DRUGOG SVJETSKOG RATA PDF Ispis
(36 ocjena, prosjek: 3.31 od 5)
Povijest Vaterpolo kluba Jug
Autor Honks   
Petak, 09 Siječnja 2009 21:57
Dinko Fabris, Ante Zakarija, Marko Dabrović,
Rudi Reš, Ivica Dabrović, Zdenko Šapro,
Mirko Brajda - prvaci države 1925.
slika: www.jug.hr

   Krajem prvoga svjetskog rata mladež na području Dubrovnika osniva kupališne Republike. Takve organizacije, vezane uz kupališta, imaju svoja pravila, statute, boje, himne itd. Takve Republike su pokretači raznih svečanosti te natjecanja u vodenim sportovima. Osim što se natječu Republike znaju međusobno i zaratit. Najorganiziranija Republika je u uvali Danče, Republika svijeh Danača, koja je proglašena u ljeto 1919 g.
    1921.g. osniva se Športski klub Jug. U početku postoji samo nogometna sekcija kluba. U ožujku 1922.g. odobreno je postojanje toga kluba i od Kraljevske pokrajinske Vlade u Splitu pa se 30. travnja iste godine održava i osnivačka skupština kluba. Na prijedlog Zdenka Šapra i Ante Miličića prihvaćeno je ime Jug koje označava zemljopisni položaj Dubrovnika.

    1923. g. u Dubrovnik dolazi Rudi Reš, poznati plivač i vaterpolist Viktorije sa Sušaka. Dolaskom u Dubrovnik brzo nalazi zajednički jezik s mladeži koja se okupljala na Dančama te je podučava plivanju i vaterpolskim pravilima. Iste godine Rudi Reš postaje i prvotimac nogometne sekcije Športskog kluba Jug. Nakon što je nabavljena prva vaterpolo lopta i izrađene vaterpolo bare Rudi Reš organizira javno propagandno natjecanje u uvali Šulić. Krajem te iste godine na njegovu inicijativu se osniva plivačka i vaterpolo sekcija pri Športskom društvu Jug. U tome mu pomažu Pero Kolić (tadašnji djelatnik Š. K. Jug i barjaktar Republike svijeh Danača) i Tonći Nardeli te se njih trojica smatraju osnivačima plivačkog i vaterpolskog kluba.
    Već slijedeće godine, 28.6.1924., plivači i vaterpolisti Š. K. Jug nastupaju u susretu s mjesnim Penaturom. Natječu se u plivanju od Porporele do Lokruma te vaterpolu. U plivanju je pobjednik Rudi Reš a u vaterpolu je pobijedio Jug rezultatom 3:0. Iste te godine Jug priređuje veliko iznenađenje pobijedivši splitskog Jadrana koji je prethodne 1923. g. bio prvak države. Utakmica se igrala u Portu ispred gradske kavane te je završila rezultatom 2:1. Jadran je nastupao s tri rezerve. Sastav vaterpolske momčadi bio je Špiro Bjeladinović, Ante Zaharija, Ljubo Merlo, Marko i Ivica Dabrović, Rudi Reš i Mirko Braida.
    1925. g. Jug prvi put nastupa na prvenstvu Jugoslavije u Splitu i osvajaju naslov prvaka. Prvenstvo se igralo kup sustavom i u finalu je Jug pobijedio splitskog Jadrana rezultatom 2:0. Jug je nastupio u sastavu Dinko Fabris, Ante Zaharija, Marko i Ivica Dabrović, Zdenko Šapro, Rudi Reš i Mirko Braida. Svi osvajači tog trofeja bili su dio Naroda Republike svijeh Danača koji je živio u dualizmu i jedinstvenosti s Jugom. Svi osim Rudija Reša bili su mlađi od 19 godina. Po povratku Jugaša brodom iz Splita izišo je cijeli Dubrovnik dočekat ih i proslaviti trofej s njima. Ovo je bio prvi trofej prvaka od trinaest u nizu i ukupno četrnaest do drugog svjetskog rata.
    Istovremeno s Jugom pojavljuju se i druge plivačke i vaterpolo sekcije (GOŠK, Penatur, Neptun i Građanski) koje također bilježe nastupe na prvenstvima tih godina. Prvenstvo u vaterpolu i plivanju 1926 g. održava se u Dubrovniku. Na tom natjecanju Jug osvaja prvo mjesto u vaterpolu i drugo mjesto u plivanju. U vaterpolu nastupa i GOŠK koji osvaja drugo mjesto budući je finalist Jadran diskvalificiran zbog bacanja suca u more pri Jugovom vodstvu 2:0. Iste godine je i prvi međunarodni susret u Dubrovniku s momčadi britanske mornarice (10:0), a i prvo gostovanje u inozemstvu, u Beču, koje nije bilo uspješno (1 :3).
    1927. g. slaže se prva reprezentacija tadašnje Jugoslavije koja nastupa na prvom slavenskom prvenstvu u Beogradu i europskom prvenstvu u Bologni. Na slavenskom prvenstvu igraju četiri jugaša: Dinko Fabris, Marko i Ivica Dabrović, Mirko Braida a na europskom prvenstvu tri: Dinko Fabris, Ivica Dabrović i Mirko Braida. Ivica Dabrović je postigao i prvi zgoditak u povijesti jugoslavenske reprezentacije.
    Iste te godine na državnom prvenstvu koje se igra na Sušaku Jug je ponovo prvak u vaterpolu a vaterpolisti Građanskog iz Dubrovnika su treći.
    1927. g. se pojavila prva štoperica na Dančama.
    Početkom tridesetih godina dolazi i do afirmacije Juga na međunarodnom planu. Pobjede u Dubrovniku 1931. nad B reprezentacijom  Mađarske sa 2:1 i 5:1 je prvi korak. Slijedeće godine, nakon gostovanja u Trstu (9:1, 5 :0), u Dubrovniku je održan susret s EWASG iz Beča (3:1, 3:1). Tada u prvoj ekipi debitira 17-godišnji Luka Ciganović. koji će narednih godina postati neizostavni prvotimac i biti jedan od najvažnijih igrača Juga narednih dvadeset godina. Tijekom 1933.g. u Dubrovniku gostuju dvije momčadi iz Mađarske, zemlje olimpijskog pobjednika. Jug pobjeđuje MTK s 3:0 i 4:1, a s prvakom Mađarske UTE igra 4:3 i 6:0. Protiv UTE igrali su Milivoj Ćurlica, Zdravko Samardžić, Ivica i Jozo Dabrović, Luka Ciganović, Željko Statinger, te prvog dana Marko Bibica, a drugog Vinko Cvjetković. Poslije pobjede od 6:0 igrače se nosilo na ramenima, Stradun je neumorno slavio. Ovaj uspjeh Juga protiv, po općem mišljenju, najbolje klupske momčadi u svijetu, koja 5 godina nije znala za poraz, odjeknuo je izvan granica naše zemlje. Te godine Dinka Fabrisa zamjenjuje novi vratar Milivoj Ćurlica; 1935. Dinko Fabris će ponovo igrati, zatim će imati prekid i pojaviti se opet iza drugog svjetskog rata. Luka Ciganović postao je stalan prvotimac sredinom sezone 1933. i to ostao slijedeća dva desetljeća.
    U to vrijeme često su bili zategnuti odnosi s Jadranom iz Splita što i ne čudi s obzirom da je Jadran gotovo svake godine glavni konkurent Jugu za naslov. 1933.g. Jug je na Sušaku pobijedio Jadran sa 7:0. To je bila najveća pobjeda Juga protiv Jadrana u tome razdoblju. Na brodu kojim se prvak Jug vraćao sa Sušaka u Dubrovnik preko Splita bilo je velikim brojevima ispisano 7:0. 1936.g. zbog nategnutih odnosa s Jadranom iz Splita Jug bojkotira juniorsko prvenstvo u Splitu.
    Na europskom prvenstvu u Magdenburgu 1934.g. uz vratara Mihovilovića iz splitskog Jadrana u reprezentaciji su samo Jugaši i to: Ante i Marko Bibica, Zdravko Samardžić, Vinko Cvjetković, Jozo Dabrović, Luka Ciganović i Željko Statinger. Osvojeno je peto mjesto.
    Iste godine na proslavi 10-godišnjice prvog nastupa Juga sudjeluju Magdeburg i Jadran. Protiv Magdeburga, kluba u kojem igraju 4 reprezentativca Njemačke, koja je viceprvak Evrope, Jug igra 3:4 i 3:3 što je njegov prvi poraz na teritoriju Jugoslavije od nastanka.
    Vaterpolska reprezentacija Jugoslavije prvi put sudjeluje na olimpijskim igrama u Berlinu 1936.g.. Tada je na olimpijadu putovalo jedanaest igrača od čega pet jugaša: Vinko Cvjetković, Mirko Tarana, Luka Ciganović i Bogdan Tošović, a za rezervnog vratara određen je Milivoj Ćurlica.
    28.8.1937. kompletan Jug je predstavljao tadašnju državnu reprezentaciju. U utakmici održanoj u dubrovačkoj gradskoj luci pobijeđena je Čehoslovačka 3:2. Igrala je ista momčad koja je osvojila trinaesto prvenstvo: Mato Kunčević, Viktor Hajon, Vinko Cvjetković, Zdravko Samardžić, Luka Ciganović, Željko Statinger i Bogdan Tošović.
    U razdoblju između dva rata od 43 igrača koji su igrali za reprezentaciju 19 ih je bilo iz Juga. Znalo se dogoditi da igrači Juga, nezadovoljni izborom reprezentativaca, otkažu nastup u reprezentaciji. Tada je reprezentacija uglavnom gubila utakmice. Najzapaženiji igrači reprezentacije iz tog vremena bili su vratar Jadrana Miro Mihovilović i napadač Juga Luka Ciganović. Ubrajani su među najbolje vaterpoliste Europe.
    1937.g. su uzavreli odnosi između klubova. Viktorija, Jadran i Ilirija inzistiraju na uvođenju prvenstva po liga sustavu s čime se ne slažu ostali klubovi. Rezultat toga je da ta tri kluba bojkotiraju prvenstvo u Dubrovniku 1937.g. a Jug bojkotira slijedeće prvenstvo 1938.g. te se tako prekida niz od trinaest uzastopnih naslova prvaka.
    1939.g. uvodi se liga sustav te Jug doživljava prvi poraz u državnom prvenstvu od svoga osnutka. U Splitu je Jadran pobijedio Juga rezultatom 3:2. Jug se prvi put od osnutka morao zadovoljiti drugim mjestom. Iste godine odigran je posljednji predratni međunarodni susret u Dubrovniku protiv mađarskog prvaka UTE (3:2 i 2:3). U tim susretima debitira Lovro Štakula, odlični sprinter, koji će nakon drugog svjetskog rata biti jedan važnijih igrača Juga.
    Četrnaesti trofej prvaka države u vaterpolu Jug osvaja 1940.g. u posljednjoj sezoni prije drugog svjetskog rata. U osvajanju titule sudjelovalo je deset igrača u osam ligaških susreta: Mato Kunčević. Viktor Hajon, Ivo Štakula, Zdravko Samardžić, Teo Dinković, Luka Ciganović, Željko Statinger, Bogdan Tošović, Jozo Dabrović i Drago Betner. Te godine, u susretu s Mađarskom, uz Ciganovića i Samardžića za reprezentaciju nastupa i Teo Dinković.
    Vaterpolisti prve ekipe i juniorske momčadi, uz po jedan bojkot, sudjeluju na svim prvenstvima, a najgori im je plasman drugo mjesto. Prva momčad je 14 puta prvak države, a jednom druga. Juniorska prvenstva su se uvela 1930.g. pa juniori u tom razdoblju imaju osam naslova, dva druga mjesta i jedan bojkot.

Pop

 

Posljednja izmjena Nedjelja, 26 Travnja 2009 13:29
 

Komentari

avatar Hrvoje
+2
 
 
Rade, jel ti ovaj "obdareni" u sredini u svojti?
avatar rg
+1
 
 
jel ovaj mlatimudan?
avatar yz
0
 
 
"zbog nategnutih odnosa s Jadranom iz Splita"

Nisu nategnuti nego zategnuti
avatar Hrvoje
0
 
 
Ako je onaj Radin predak sudjelovao u odnosima s Jadranom, onda su mozda i nategnuti
avatar b/a
0
 
 
meni se čini da je on jedino iz tih razloga i bio u ekipi jer je manji od svih, a na slici i para da ni nema 15 godina
avatar rg
0
 
 
pervertitu, ti ko da se na Dančama kupaš
avatar lešo lokarda
0
 
 
Mudonja je bio u ekipi jer ga je montiro dundu Rudiju.
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo