Početna Povijest VK Jug Preminuo kap. Ante Jerković
Preminuo kap. Ante Jerković PDF Ispis
(0 ocjena, prosjek: 0 od 5)
Povijest Vaterpolo kluba Jug
Autor Administrator   
Nedjelja, 16 Veljače 2014 23:19

Doživotni počasni predsjednik VK Juga kapetan Ante Jerković jučer je preminuo u 70. godini života. Tim tužnim povodom prenosimo njegov intervju koji je dao točno prije 3 godine za klupsku stranicu www.jug.hr te izražavamo sućut obitelji. S obzirom na to koliko je pridonio radu i uspjesima kluba zadnjih više od 30 godina, sigurno da je svakom Jugašu danas ova vijest teško pala.

 

 

Jug.hr: Redovitim gledateljima i svima koji prate Juga teško se sjetiti utakmice koju ste propustili, a da ste bili u Gradu. Odakle takva strast prema vaterpolu?

Jerković: U vrijeme moga djetinjstva u Gradu i nije postojao neki drugi sport osim vaterpola i plivanja, sve drugo što je bilo može se svesti na margine sportskih zbivanja. Ja sam pohađao prva četiri razreda klasične gimnazije na Pločama (onda je klasična gimnazija trajala 8 godina) i budući se vaterpolo prvenstvo igrao samo ljeti (predstave su bile zajedničke - vaterpolo i plivanje) pred konac ili na početku školske godine mi smo iz razreda kroz otvorene prozore mogli dobro čuti prateću muzičku podlogu oko 1 sat prije početka plivačkog dijela priredbe, a što nas je vabilo da „obružamo“ šesti sat i iz razreda se preselimo u Porat gledat tadašnje sportske idole Dubrovnika. Obično je taj šesti sat bio glazbeni odgoj kojeg nam je predavao pok. Zdenko Šapro i sam poznati igrač Juga iz tridesetih godina, pa nam to obružavanje nikad nije uzimao za zlo. Pored toga tjelesni odgoj predavao nam je Luka Ciganović, u to doba svježa legenda Juga čija je specijalnost bila zabijanje golova nogom. Pored Jugovih utakmica izuzetno posjećene bile su utakmice tzv. Trofeja Jadrana gdje su sudjelovale reprezentacije ondašnje države, te Italije, Mađarske, Sovjetskog Saveza i sl. Tu je pomalo stvarana moja strast za gledanjem vaterpola koja se kasnije 1961. godine (ove godine u lipnju bi trebali proslaviti šezdesetu obljetnicu) preselila na Gruški bazen. Osim perioda navegavanja zaista sam bio redoviti posjetilac svake Jugove utakmice.

Jug.hr: Znamo da je Atlantska plovidba prirodno vezana uz vodene sportove i nije nikakva tajna koliku je ulogu odigrala u razvoju vaterpola i Juga. Jeste li zadovoljni?

Jerković: Bez obzira što je u bivšoj državi financiranje sporta (naročito vrhunskoga) bilo puno bolje riješeno nego danas, ipak se nije klub mogao uzdržavati bez sponzorske pomoći sa strane. Atlantska plovidba je osnovana 1955. godine i od samog početka tvrtka se opredijelila za sponzoriranje tzv. vodenih sportova koji svoje sportsko djelovanje upražnjavaju u istom mediju kao i naši brodovi - dakle na vodi. Takva politika sponzoriranja zadržala se sve do današnjih dana, što ne znači da se počesto o Atlantsku nije ogrebao i neki drugi „nevodeni“ sport. Ja sam zaista sretan što je Atlantska plovidba i za vrijeme najvećih kriza, u uvjetima kada smo u više navrata smanjivali plaće i drastično rezali sve troškove, uvijek uspijevala iznaći načina za održati relativno ujednačenu pomoć za djelovanje Juga. Niti malo ne sumnjam da će se takva politika prema Jugu nastaviti i u budućnosti,naravno,uz uvjet da se nastavi praksa stvaranja svoga vlastitog igračkog kadra i zadržavanja imagea kluba koji igra skoro isključivo sa svojim igračima. Nije nimalo slučajno da se na svakoj svečanoj večeri nakon Final four-a u prigodnom govoru predsjednik LEN-e obraćao prisutnima riječima da i kad Jug nije bio formalni prvak, da je apsolutni pobjednik upravo zbog činjenice što igra s vlastitim igračima, a ne s nekom legijom stranaca koja se vrlo lako s novcima može stvoriti.

Jug.hr: Kako ste uopće ušli u Upravu Juga, kako se postaje dijelom vodstva najpoznatijeg dubrovačkog sportskog branda?

Jerković: Ja sam član uprave Juga postao neposredno pred prvo osvajanje Kupa europskih prvaka 1980. godine - sada se više ne sjećam da li je to bilo koncem 1979. ili početkom 1980. godine. Ondašnje rukovodstvo Atlantske plovidbe me jednostavno delegiralo u upravu kao predstavnika Atlantske plovidbe da bi u ime sponzora imao uvida u način kako se gospodari sponzorskim sredstvima, a i da pomognem i dadem svoj doprinos u radu kluba. U to doba operativna uprava je brojila više od dvadeset članova, s tim da je svatko imao točan zadatak čime će se detaljnije baviti. Sjećam se da sam jedno vrijeme bio zadužen za praćenje školskog uspjeha pojedinih igrača i eventualno pomaganje da lakše prebrode školske probleme, a također i za nalaženje zaposlenja igračima koji su se približavali kraju svoje igračke karijere. Od ulaska u upravu pa do današnjih dana stalni sam član uprave, s izuzetkom 4 godine kada sam kao predstavnik Atlantske boravio u Londonu, gdje me ondašnji predsjednik pok. Đuro Kolić bio imenovao za predstavnika Juga u inozemstvu! Upravo u tom svojstvu sam odradio nabavku i isporuku čuvenog balona pod kojim se začela šampionska momčad Juga. Posljednjih 10 - 12 godina član sam i užeg rukovodstva Juga, a funkciju predsjednika nikad nisam mogao prihvatiti jer sam zbog svojih poslovnih i inih obveza bio svjestan da Jugu ne mogu posvetiti onoliko vremena koliko mislim da jedan predsjednik to mora.

Jug.hr: Kad smo već kod branda, smatrate li da Jug marketinški dovoljno iskorištava svoje ime i povijest?

Jerković: Nesporno je da je Jug jedna od temeljnih društvenih institucija Dubrovnika i sam po sebi je sigurno već postao brend. Međutim, u Dubrovniku koji je izrazito povijesni grad i kojeg svi doživljavaju kroz percepciju povijesne baštine, teško je nečemu što je relativno novo (Jugu je tek 88 godina) postati dio brenda Dubrovnika. U svakom slučaju u sportskom svijetu Jug je definitivno brend, a da li se ta činjenica može bolje marketinški iskoristiti – osobno sumnjam, jer mi smo mala sredina sa skromnim potencijalom koja ne može dati efekte poput nekih velikih klubova koje imamo pred očima kad o tome razmišljamo (Barcelona,Manchester i sl).

Jug.hr: S današnje pozicije gledano, Jug je u samom vrhu europskog vaterpola, no nije uvijek bilo tako... Čega se sjećate iz tih manje sretnih vremena?

Jerković: Činjenicu da je Jug već godinama u samom vrhu europskog vaterpola možemo zahvaliti činjenici da Jug ima naglašeno dobar rad s mladima, drugim riječima „proizvodi“ dovoljno kvalitetnih, a često i vrhunskih igrača koji mogu održavati takvu kvalitetnu razinu. Kada se takav rad i politika kluba nasloni na višedesetljetnu tradiciju onda rezultat ne može izostati. Naravno, da i u vaterpolu, kao uostalom i u svemu u životu ništa ne može ići pravocrtno, sve je podložno povremenim oscilacijama,usponima i padovima pa ni Jug u tome nije izuzetak. Osim ratnih godina, Jug je najveći potres doživio prelaskom sa ljetnog na zimsko natjecanje i pored kratkog „izleta“ u drugu ligu mučio se sve do konačnog rješenja natkrivenog bazena. Za mene osobno kao navijača najteže razdoblje je bilo upravo to seljenje u drugu ligu, ali u to doba sam već navegavao, pa sam odsutnošću iz Dubrovnika lakše prebrodio tu navijačku traumu.

Jug.hr: Sjećamo se i ne tako davnog vremena kada se Jugu predlagao drukčiji model djelovanja. Konkretno govorimo o devedesetima i pokušajima koji su dolazili iz Dubrovačke banke. Jeste li i kako sudjelovali u tim razgovorima?

Jerković: Mojim povratkom iz Londona i ponovnim uključenjem u aktivni rad uprave naišao sam na ideju koja je potekla iz rukovodstva Dubrovačke banke da se stvori šampionska momčad na način da se kupi desetak najboljih igrača na svjetskom tržištu što bi u vidu sponzorstva financirala Dubrovačka banka i da se osvoji sve što se može osvojiti. Ja sam iskazao žestoki otpor takvoj politici zagovaravši rad s mladima koji mora dati rezultate na dulji rok. Srećom, naišao sam na podršku većine članova uprave i samog predsjednika kluba i kao posljedica takvog stava predstavnik Dubrovačke banke u upravi je dao ostavku na članstvo u upravi. Dubrovačka banka je tu ideju preselila i oživotvorila kroz ženski odbojkaški klub koji je zaista osvojio državno i europsko prvenstvo, no ta slava nije dugo trajala. Kroz vrlo kratko vrijeme klub je ne samo ispao iz prve lige, nego se i potpuno raspao i nestao sa scene. Možete li zamisliti da se to dogodilo Jugu, a ta mu je sudbina bila zagarantirana da se prihvatila ideja Dubrovačke banke!

Jug.hr: Jug i reprezentacija? Imamo dojam da se kroz medije minorizira, ili bolje rečeno, ne spominje u dovoljnoj mjeri, uloga Juga u svim posljednjim uspjesima reprezentacije. Jesmo il u pravu?

Jerković: Činjenica je da u posljednjih desetak godina jugovi igrači čine okosnicu hrvatske reprezentacije bez koji ne bi bilo ni uspjeha koje je reprezentacija postizala u zadnje vrijeme. Svi mi Jugaši možemo i moramo biti ponosni na takvu činjenicu, no moramo uvažiti i to da je reprezentacija „nadklupska“ i da je vrlo opasno oko reprezentacije voditi klupsku politiku, naravno, sve dok izbornik svoj posao obavlja po objektivnim stručnim i neklubaškim kriterijima. Ja ne bih rekao da se minorizira uloga Juga u reprezentaciji, rekao bih prije da se veliča reprezentacija kao takva, a svatko je dovoljno pametan da vidi tko su i čiji su igrači koji su glavni nositelji igre. Ima jedan zanimljiv detalj sa svjetskog prvenstva u Australiji u finalnoj utakmici kada su u jednom trenutku u vodi bila sva sedmorica Jugovih igrača. Ja, niti itko drugi u euforičnoj atmosferi, nisam to primijetio nego mi je to rekao kasnije ondašnji predsjednik saveza Perica Bukić.

Jug.hr: Hoće li odlazak s mjesta predsjednika Uprave Atlantske plovidbe značiti veći angažman u Jugu?

Jerković: Ne, ne znači. Morate voditi računa o činjenici da biološki zakoni čine svoje i da Jug klub koji zahtjeva puni angažman ljudi mlađih generacija. Ja ću ostati aktivan kao i do sada, a vjerujte ni to nije malo.

Jug.hr: Sjećate li se neke odluke koju biste danas najradije povukli ili promijenili?

Jerković: U svakom poslu, naročito rukovodnom mora biti i dobrih i lošijih odluka. Bitno je da je zbir svih odluka u konačnici dobar. Osobno sam mišljenja da nam je loša odluka, ili bolje rečeno neuspjeh bio što nismo uspjeli (ili nedovoljno željeli) zadržati Azeveda, s kojim smo, uvjeren sam, mogli stići i dalje nego dokle smo došli.

Jug.hr: Sjećam se Vaše izjave na pretposljednjoj Skupštini, kada ste postali počasnim predsjednikom Kluba. Kazali ste kako Vam je od svih trofeja uvijek najdraži Trofej Nardelli, koji se dodjeljuje za mlađe uzraste.

Jerković: Još i danas sam uvjeren da je pored svih europskih, hrvatskih i inih titula najvrjedniji Trofej Toni Nardeli, jer taj trofej pokazuje kvalitetu rada i uspjehe mlađih kategorija, odnosno taj trofej je simbol tvornice igrača koji kasnije kao igrači prve momčadi pokazuju svugdje svoju pravu vrijednost. Svi igrači današnje ili prošlih prvih momčadi Juga su ujedno i doprinosili i bili sudionici osvajanju toga trofeja, da bi svoju pravu vrijednost kasnije iskazali kao igrači prve momčadi ili reprezentacije.

Jug.hr: Jugova momčad danas, u sportskom smislu? Sastav, kvaliteta, odnos prema sportu... Jesmo li svi pomalo nerealni? Je li Vas razbjesnio pristup utakmici s Primorjem u Jadranskoj ligi?

Jerković: Svaki Jugaš, a uostalom i svi navijači uvijek misle da su njihovi ljubimci najbolji, čak i onda kada im ne ide i to je dobro jer se time održava razina pozitivne podrške klubu. To je dio navijačkog mentaliteta i bilo bi loše da je drugačije. Međutim, realnost ponekad nije takva. Koliko god mi imali dobru i kvalitetnu momčad, ni naši drugi sportski rivali ne miruju – i oni odgajaju svoje mlade igrače, kupuju i stalno rade da oni budu najbolji. U tom smislu kod objektivnog sagledavanja ne može se očekivati da tvoj klub uvijek bude najbolji, ne samo zato što je to i praktički nemoguće, nego i stvara jedan nepotreban pritisak na igrače i trenere koji po meni uvijek mogu pružiti više kad nisu pod pritiskom imperativnog uspjeha. To nikako ne znači da nepostavljanje imperativa ujedno znači i dozvolu za opuštanje – igrači uvijek moraju nastojati pružiti svoj maksimum, naročito u smislu aktivnog odnosa prema igri, angažmana i truda, a rezultat će biti onakav kakav na koncu ispadne. Tipičan primjer nepotrebnog opuštanja i nedopustive indolencije u zadnjim odlučujući sekundama igre bila je nedavna utakmica protiv Primorja kada smo nepotrebnim gubitkom boda znatno umanjili šanse za prvo mjesto u Jadranskoj ligi, odnosno sami sebi iznimno otežali put do te titule, a i titule prvaka Hrvatske.

Jug.hr: Kako vidite budućnost Juga? U kojem bi se smjeru trebao razvijati vaterpolo u Dubrovniku?

Jerković: Po meni, dok se god klupska politika oslanja na odgoj svojih vlastitih igrača, a za to postoje svi uvjeti počevši od tradicije, dobrog bazena,kvalitetnih trenera i podrške cijele dubrovačke sportske i ine javnosti, za budućnost Juga nema straha. Naravno, neće se uvijek moći steći okolnosti da se „proizvede“ dostatno izvanserijskih i vrhunskih igrača, no u takvim slučajevima može se posegnuti za jednim (do dva) vrhunska igrača „sa strane“ koji će ne samo svojom kvalitetom nego i činjenicom da naši mladi igrači imaju priliku igrati zajedno s nekom svjetskom veličinom, zasigurno doprinijeti i biti poticaj podizanju kvalitete samih naših igrača. Mene na neki način više zabrinjava opća budućnost vaterpola u svijetu, prvenstveno kao olimpijskog sporta, jer se nekad izuzetno jake reprezentacije poput Rusije, Nizozemske, Njemačke, Grčke i mnogih drugih polako gube sa scene i vaterpolo se sve više koncentrira na uski krug zemalja što će biti apsolutno nedostatno da se zadrži status kakav mi u Dubrovniku mislimo da vaterpolo treba imati.

Posljednja izmjena Nedjelja, 16 Veljače 2014 23:24
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo