GODINE OD DRUGOG SVJETSKOG RATA DO IZGRADNJE BAZENA U GRUŽU Ispis
(27 ocjena, prosjek: 3.70 od 5)
Povijest Vaterpolo kluba Jug
Autor Honks   
Srijeda, 04 Ožujka 2009 09:58
Jugaši na Dančama 1946.
izvor: www.dance-dubrovnik.com
    Nakon razdoblja, između dva svjetska rata, u kojem je Jug bio najuspješnija momčad u državi i u trenucima kada je početak izgradnje zimskog plivališta u Lazaretima došao pred ostvarenje došla je 1941.g, i rat. Danče su zamrle, a tako i Gradska luka.
    Prvo poslijeratno prvenstvo Jugoslavije organizirano je 1945. turnirski u Ljubljani. Na tom prvenstvu se nisu natjecali klubovi nego reprezentacije republika i JNA. Dubrovčana nema u ekipi NR Hrvatske ali su zastupljeni u reprezentaciji JNA: Luka Ciganović, Blago Barbieri, Ante Baica, Vinko Cvjetković, Marojica Miloslavić i Mladen Škero.
    Predratni jači klubovi, osim Juga, mijenjaju ime kluba. Sušačka Viktorija postaje Primorje, splitski Jadran nastupa neko vrijeme pod imenom Hajduk, u Ljubljani nije Ilirija nego Enotnost, a u Zagrebu Mladost, a ne ZPK. I u Dubrovniku je bilo pritisaka da se promjeni ime kluba što naravno nije uspjelo.
    Slijedeće godine 1946.g. ponovno se organizira prvenstvo. Na tom prvenstvu vaterpolisti osvajaju drugo mjesto u sastavu Dinko Fabris, Tonko Kulušić, Jozo Radonić, Ivo Štakula, Teo Dinković, Željko Statinger i Andro Beusan. Isti taj plasman Jug ostvaruje i na slijedeća dva prvenstva. 1947.g. i 1948.g.
    1949.g. vraća se slavlje u Dubrovnik. Jug osvaja prvenstvo bez poraza u sastavu: Dinko Fabris, Branko Stanković, braća Lovro, Ivo i Mato Štakula, Matko Goszl, Vlado Ivković, Luka Ciganović i Željko Statinger. Interesantno je da je te godine bio isti vratar Juga, Dinko Fabris, kao i 1925.g. kada je Jug osvojio svoj prvi naslov. 1950.g. Jug ponovno osvaja naslov. Za razliku od sastava iz godine prije nema Branka Stankovića ni Iva Štakule. Zmjenili su ih Hrvoje Kačić i Ante Kvokal. Ivo Štakula je bio prisiljen preći u Mornar iz Splita koji je tada bio klub pod protekcijom JNA. Nakon što je otkriveno da je nastupio za NDH reprezentaciju za vrijeme drugog svijetskog rata oduzeta mu je putovnica i rečeno mu da će dobiti nazad (te moći igrati za reprezentaciju) ukoliko pređe u Mornar.
    Vaterpolo prvenstvo 1951.g. završeno s prednošću Juga od 3 boda prednosti pred drugoplasiranim Mornarom. Jug je proglašen prvakom, ali tri mjeseca kasnije Skupština plivačkog saveza Jugoslavije u Zagrebu poništila je utakmicu Jug - Mornar koja je završila pobjedom Juga 1:0 jer je Jug zadržavao igru protiv pravila. U to vrijeme nije bilo mjerenja napada. Prvenstvo je službeno završilo bez prvaka, ali u Jugovoj evidenciji ovo se broji kao sedamnaesta titula. Nju su osvojili: Pero i Hrvoje Kačić, Ante Kvokal, Branko Stanković, Matko Goszl, Vlado Ivković,
 
Jugaši na Dančama
izvor: www.dance-dubrovnik.com
Luka Ciganović i Lovro Štakula.
    Slijedeće godine 1952.g. Jug ponovno kreće s ambicijama osvajanja prvenstva. Dva kola prije kraja Jug ima 3 boda prednosti. Predzadnju utakmicu gubi od Jadrana rezultatom 7:5 koju je sudio dugogodišnji član Jadrana. U posljednjoj utakmici protiv Mladosti Jugu je falilo samo 7 sekundi do naslova prvaka kada uslijed krivog dodavanja Jugaša prema svome vrataru igrač Mladosti presjeca loptu i zabija izjednačujući gol. Tako je Mornar postao prvi put prvakom, a Jug je drugi s istim brojem bodova, ali slabijom gol razlikom.
    To razdoblje, od kraja četrdesetih godina pa do 1952.g., Jug ostvaruje dominaciju prije svega zahvaljujući tome što je prvi u Jugoslaviji počeo igrati plivački vaterpolo, gdje svi igrači idu i u napad i u obranu. Taj način igranja vaterpola za Jugom postepeno preuzimaju i drugi klubovi, a i Jugoslavenska reprezentacija.
    1953.g. Jug opet osvaja drugo mjesto. Te godine Jugova momčad je bila bitno slabija, prestali su igrat Luka Ciganović i Lovro Štakula te se pojavljuje novi vratar Pero Katušić, koji će 16 sezona biti u momčadi.
    1954.g. je godina u kojoj se opet prelazi na liga sustav igranja prvenstva (od drugog svjetskog rata se igralo u dva turnira) te se počinje se raditi na idejnom projeku bazena u Gružu. Iste te godine Jug osvaja drugo mjesto u prvenstvu. 1955.g. Jug je skalin niže, osvaja treće mjesto što je u tome trenutku najslabiji plasman Juga od osnutka.
    Slijedećih godina Jug bilježi niže plasmane nego što je navikao. God. 1955. i 1956. je četvrti, zatim će dva puta biti na petom (1957. i 1958.) i jednom na četvrtom (1959.) mjestu, a u sezoni opraštanja od legendarnog Porta (1960.) je treći. Glavni razlog tih slabijih plasmana je u uvjetima u kojima Jug živi i trenira u odnosu na konkurenciju. Jug je od svog osnutka pa do 1961.g. trenirao u moru na Dančama dok je najjača njegova konkurencija prelazila trenirati na izgrađena plivališta. Takvi uvjeti su bili među najslabijima u ligi te izgradnja plivališta postaje imperativ. Osim tog velike su i promjene u sastavu iz godine u godinu pa tako između 1956. i 1960. se izmijenila gotovo kompletna momčad. 1956.g. prvu ekipu Juga su činili: Pero Katušić, Srđ Murvar, Hrvoje Kačić, Vlado Ivković, Matko Goszl, Vlaho Orlić, Mitja Kos, Davor Vukičević i Ante Kvokal. 1960.g. sastav koji je osvojio treće mjesto u prvenstvu bio je: Pero Katušić, Ivo Fabris, Hrvoje Kačić, Lukša Peko, Srđ Murvar, Davor Vukičević, Davor Poković, Đuro Kolić, Frano Nonković, Pavo Dabrović i Davorko Dominiković.
    Interesantno je spomenuti da se, u vremenu treniranja na Dančama, barjak Republike Danača vijorio na Dančama uvijek kad je Jug bio izvan Dubrovnika. Ako bi bio spušten na pola stijega, značilo je da Jug na gostovanju nije imao očekivani uspjeh.
Noćna utakmica u portu
izvor: www.dance-dubrovnik.com
    I u ovom razdoblju Jugaši su imali bitnu ulogu u Jugoslavenskoj reprezentaciji. U Monte Carlu na europskom prvenstvu 1947. u sastavu reprezentacije je Ivo Štakula. Na olimpijadi 1948. u Londonu u vaterpolo momčadi su Luka Ciganović i Ivo Štakula, a i Dubrovčanin Željko Radić član splitskog Jadrana. Luka Ciganović je jedini jugoslavenski sportaš koji je nastupio i na prethodnoj olimpijadi, 12 godina ranije u Berlinu 1936. Luka Ciganović 1950. slavi 20. godišnjicu prvog nastupa za Jug, 1951. igra posljednju utakmicu u reprezentaciji i zadnji puta brani Jugove boje. Europsko prvenstvo u Beču 1950. donosi brončanu medalju Jugašima Hrvoju Kačiću i Matku Goszlu te Ivu Štakuli igraču Mornara. U Helsinkiju na olimpijadi 1952. Vlado Ivković kiti se srebrnom medaljom. Vlado Ivković i Hrvoje Kačić osvajaju 1956. srebrnu medalju na olimpijadi u Melbournu, a u momčadi na europskom prvenstvu 1958. u Budimpešti, koja također osvaja drugo mjesto, su Pero Katušić i Hrvoje Kačić.
    Jedini sudionik olimpijskih igara 1960. bio je Hrvoje Kačić. Ovo je bilo doba u kojem je Hrvoje Kačić dobio najveća priznanja. Izabran je u idealnu vaterpolo momčad svijeta 1956, 1957. i 1960,  a 1957. proglašen najboljim sportašem Hrvatske.
 
Pop
Posljednja izmjena Četvrtak, 12 Ožujka 2009 16:20
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo