Početna Povijest vaterpola 3. RAZVOJ PRAVILA VATERPOLA
3. RAZVOJ PRAVILA VATERPOLA PDF Ispis
(3 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Povijest vaterpola

 

U razvoju vaterpola kao sportske igre pravila su se često morala mijenjati, jer su nerijetko sputavala dinamičnost i brzinu akcija. Važna promjena u tom smislu donesena je 1950. ukidanjem člana pravila, koji je zabranjivao slobodno kretanje igrača u tzv. »mrtvom vremenu«

(igrači su morali ostati na mjestu, gdje su se nalazili u času prekida igre — zvižduka suca). Igra od tada postaje znatno brža i dinamičnija, pa u njoj brzi i pokretljivi igrači naročito dolaze do izražaja. Prema pravilima iz 1961. igra traje 4 x 5 min, s odmorom od 2 min između svake četvrtine igre; dopušta se izmjena igrača poslije pogotka ili za vrijeme odmora, između pojedinih četvrtina igre. Ova je promjena pridonijela bržem tempu kroz čitavo vrijeme trajanja igre, a čestim izmjenama igrača omogućila veći izbor taktičkih varijanti u obrani i napadu. God. 1967. nova pravila umjesto isključenja igrača do pogotka, uvode lične greške. Nakon tri teška prekršaja jedne momčadi izvodi se kazneno bacanje, a igrač sa tri lične greške mora napustiti igru i biva zamijenjen drugim igračem. Igra od tada postaje znatno siromašnija kombinacijama, jer igrači teže iznuđivanju teških prekršaja, umjesto postizavanja pogodaka iz kombinacije igre. Najčešće pobjeđuje ekipa s dobrim vratarom, uvježbanim za obranu kaznenog bacanja i igračem, specijalistom za izvođenje kaznenog bacanja. Time interes gledalaca za vaterpolo opada, pa se 1969. uvode nove promjene u pravilima. Ograničuje se trajanje posjeda lopte kod jedne ekipe na 45 sek i ponovo se za teške prekršaje uvodi kazna isključenja, i to na vrijeme od 1 min, ili do pogotka s bilo koje strane. Ove promjene pravila znatno su utjecale na razvoj taktike u obrani i u napadu igre, a posebno na taktiku igre s igračem više, odn. s igračem manje, što je igru učinilo bržom i zanimljivijom.

 

Pravila vaterpola (od 1.1.1977.) sadrže 23 člana: Organizacija; Igralište; Vratnice; Lopta; Zastavice; Kape; Ekipa; Službene osobe; Vrijeme; Vratari; Početak igre i početak poslije pogotka; Bacanje s vrata, gol-aut; Bacanje iz ugla — korner; Neutralno bacanje; Obični prekršaji; Slobodna bacanja; Teški prekršaji; Lične greške; Kazneno bacanje (četverac); Lopta izvan igrališta — aut; Izlazak iz vode i zamjena igrača; Produženje igre.

 

 

 

 
Slika 4. Igralište za vaterpolo.
 

Igralište (plivalište) ima oblik pravokutnika, dimenzija od 20m X 8 m do 30 m x 20 m; ono mora biti duboko najmanje 1,80 m. Igrališni prostor mora s obje strane imati linije koje obilježavaju vrata, linije 2 m, linije 4 m i linije sredine igrališta. Vrata su široka 3 m, a visoka 90 cm iznad površine vode. Vratnice i prečka izrađene su od drva, kovine ili plastike kvadratičnog presjeka od 7,5 cm. Lopta je nepromočiva, opsega od 68 do 71 cm, težine od 400 do 450 g. Suci imaju 70 cm dugi štap, na čijem se jednom kraju nalazi bijela, a na drugom plava zastavica, veličine 35 cm x 20 cm. Suci na golu imaju jednu bijelu i jednu crvenu zastavicu, istih dimenzija, svaka na posebnom štapu dužine 50 cm. Tajnik utakmice ima jednu bijelu i jednu plavu zastavicu, kojima daje znak za ulazak u igru isključenih igrača. Drugi tajnik ima crvenu zastavicu kojom pokazuje treću ličnu grešku. Igrači jedne ekipe nose bijele, a igrači druge ekipe plave kapice, a vratari crvene. Kapice imaju brojeve od 1 do 11. Ekipa se sastoji od 7 igrača, od kojih jedan mora biti vratar i 4 rezervna igrača, koji mogu ulaziti u igru nakon pogotka ili između pojedinih četvrtina igre. Službene osobe koje sačinjavaju rukovodstvo utakmice jesu: dva glavna suca, dva suca na golu, mjerilac vremena i dva tajnika utakmice, od kojih jedan obavlja dužnost zapisničara. Vrijeme trajanja igre iznosi 4x5 min stvarne igre. Jedna ekipa smije u napadu držati loptu u posjedu najviše 35 sek. Pogodak je postignut, kada lopta cijelim obujmom prede vrata. Prekršaji se dijele na obične i na teške prekršaje. Obični prekršaji jesu: odbijanje igrača od vratnica, nepomičnih naprava ili krajeva igrališta; stajanje ili hodanje po dnu; udaranje lopte stisnutom šakom; prskanje vode u lice protivnika; namjerno smetanje ili ograničavanje slobodnih pokreta protivnika, osim kada drži loptu; dodirivanje lopte istovremeno objema rukama (osim vratara); guranje protivnika (ili se od njega odgurnuti); simuliranje prekršaja; nepropisno izvođenje slobodnih ili kaznenih bacanja; zadržavanje lopte u posjedu duže od 35 sek; vratarevo bacanje lopte preko protivničke linije od 4 m. Takvi prekršaji kažnjavaju se slobodnim bacanjem u korist protivničke ekipe, koje može izvesti bilo koji igrač te ekipe s mjesta gdje je prekršaj načinjen. Teškim prekršajem smatra se: držanje, potapljanje i povlačenje protivnika, koji ne drži loptu, unatrag; udaranje protivnika nogom ili rukom; ustrajanje u izvođenju običnog prekršaja; otkazivanje poslušnosti sucima; nepristojno ponašanje, ometanje izvođenja slobodnog bacanja ili kaznenog bacanja; nepravilno ulaženje isključenog ili rezervnog igrača u igru. Teškim se prekršajem također smatra svaki običan prekršaj učinjen za vrijeme prekida igre. Teški prekršaj se kažnjava slobodnim bacanjem u korist protivničke ekipe, a prekršitelju se upisuje lična greška i biva isključen iz igre na 45 sek ili do pogotka. Osim kazne isključenja na 45 sek postoje i kazne isključenja do kraja utakmice sa ili bez prava zamjene, već prema težini prekršaja. Kada je učinjen teži prekršaj unutar linije 4 m na napadaču, prekršitelju se upisuje lična greška, a protivnička ekipa izvodi kazneno bacanje. Kazneno bacanje izvodi se udarcem na vrata protivnika sa linije od 4 m, a može ga izvesti bilo koji igrač, osim vratara.

 

Slika 5. Vrata.
 

Kada igrač ekipe koja je u posjedu lopte za vrijeme prekida igre učini prekršaj, dosuđuje mu se lična greška, a protivnička ekipa izvodi slobodno bacanje. Pri dosuđivanju slobodnog bacanja suci se služe zastavicama, i to pokazivanjem one boje, u čiju korist je ono dosuđeno. Kada suci istovremeno donesu dvije različite odluke protiv iste ekipe, primjenjuje se teža kazna; ako su odluke sudaca suprotne u odnosu na učinjene prekršaje ekipa. igra se nastavlja neutralnim bacanjem. Suci na golu za početak igre daju znak crvenom zastavicom, bacanje lopte s vrata podizanjem bijele zastavice, a bacanje s ugla, crvenom. Pogodak označuju istovremenim podizanjem bijele i crvene zastavice. Suci moraju imati potpunu kontrolu nad igrom; njihove odluke su konačne i treba da se poštuju za vrijeme igre.

 

Slika 6. Nedozvoljeni zahvat igrača u obrani.
 
 
Posljednja izmjena Ponedjeljak, 12 Siječnja 2009 18:13
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo