Početna Psycho Killer Što ti je život
Što ti je život PDF Ispis
(14 ocjena, prosjek: 4.71 od 5)
Psycho Killer
Autor bata Jolex   
Petak, 13 Veljače 2009 10:34
KAZIVANJA B.P.-a
 
   Ovo je nešto kao dubrovački “pandan” knjizi “Tako je govorio Zaratustra” od Nietzschea. Zaratustra je bio iranski filozof, a naš je iz Konavala, po motu “bitno je da je Istok”. U svakom slučaju, i Zaratustra i B.P. su ljudi iskusni, pa je red  da neka iskustva prenesu i običnim smrtnicima, koji će tako uštedjeti vrijeme i živce. I o čemu pametnom može govoriti naš domaći Zaratustra, nego o životu?!

1.    PITANJE SMISLA ŽIVOTA

   Prvo pitanje koje svatko sam sebi treba postaviti kad postane ka' svjestan sebe jest: ima li smisla živjeti? Odgovor je jednostavan: ako niste rođeni kao teški degenerik, ako nemate rak ili AIDS, ili neku sličnu tešku boleštinu, jasno da se isplati živjeti. To što je na makro-nivou sve besmisleno, nije razlog da se ubijete. Jest, Zemlja će se pretvoriti u rumenog diva, a onda u hladnog patuljka, a ionako puno prije toga neće biti ni vode, ni kisika, ni ničega što bi omogućavalo život. A dotad vi lijepo živite, jer vas za buduće kataklizme realno boli đon.
   Ali usporedite se s likovima oko vas i shvatit ćete da ima barem nekoliko stotina ljudi koje dobro poznajete, koji bi se trebali ubiti u N situacija prije vas, a ne pada im na pamet da se ubiju. Ako ništa, zbog smisla evolucije i Charlesa Darwina dobro je da odlučite nastaviti živjeti.
   Jasno, u starosti, ako vam je život stvarno teško mučenje, samoubojstvo je dobro rješenje, povremeno vrlo preporučljivo. Ako ništa drugo, da spriječimo kvazi-intelektualce da u “Latinicama” raspravljaju o eutanaziji.
   Neki se ubijaju zbog nesretne ljubavi: e, takvi stvarno i trebaju umrijeti, jer su realno teški krebili. Samo razmislite, dragi nesretni zaljubljenici. Ionako bi vam data cura ili momak dosadili prije ili kasnije, ili bi se deformirali u odvratne babosome ili krebile. Svatko dosadi vremenom, bio to Brad Pit, Robert de Niro, Beyonce Knowles, Naomi Campbell…
   To, što ćete se vi ubiti, nikome ne znači baš ništa. Ljudi će vas zaboraviti, čak i oni koji su vas najviše voljeli, jer znaju: bez svakoga se može. A neki će se i zlobno radovati, u stilu “neka mu ga neka” ili “jedan manje”. A zašto im priuštiti da se raduju ?!

2.    PITANJE OPSTOJNOSTI PRIJATELJSTVA

   Lijepo je imati najboljeg prijatelja, makar to bio i pas. Još ljepše je imati više prijatelja, makar to bio i čopor pasa. Nekad u životu očajavate jer nemate pravih prijatelja, ili su vas prijatelji iznevjerili, pa su vas recimo ogovarali ili vam preoteli curu. To vam, dragi moji, nije nikakav razlog za žalopojke. Ovako vam to sve ide, u prosjeku: u ranom djetinjstvu nemate uopće prijatelja, pa se igrate sami, do oko tri-četiri godine. Onda lagano prikupljate kakve-takve prijatelje, sve više i više, po različitim osnovama, i sakupite ih masu, posebno u pubertetu, srednjoj školi, na faksu. Pa se polako ta družina osipa, ako niste teški ovisnik o ljudima, koji u svakoj prilici sa svakim nastoji uspostaviti prijateljske kontakte, a to se onda vremenom svede na isprazna ispijanja kavica s ljudima s kojima imate malo zajedničkog, ili ih želite imati «pri ruci» kad vam ustrebaju.
   Vremenom se ljudi mijenjaju. Dok su još u studentsko doba ljudi još nedefinirani, a imaju dovoljno životne energije, pa rijetko možete razmišljati «za ovog nema nade», i situacija izgleda idilično. Kasnije se ljudi jasnije definiraju, bolje reći deformiraju, pa postaju jasni snobovi, alternativci, propaliteti, pijanci, biznismeni… A kako se i čovjek sam jasnije određuje, postaje vidljivo da s malim brojem ljudi uistinu imate puno toga zajedničkog. A budući da s tim samoodređenjem ljudi paralelno dolazi i proces u kojem ljudi realno imaju malo vremena, jer se zapošljavaju, imaju svoje zanimacije, ljubavne partnere i partnerice, obitelji i slično, otpadaju i ljudi koji nisu spremni izdvajati vrijeme na prijatelje, ili barem ne na neke vrste prijatelja.
   Kroz ovaj proces vremenom u najboljem slučaju možete imati najviše par prijatelja, super bi bilo imati barem jednog. Kasnije u životu, prijatelji lijepo pomru i vi ostajete posve sami. I umrete k'o pašče. Prije toga je zgodno šetati malo uz more.

3.    OBITELJ I RODBINA

   Obitelj je kao osnovna jedinica društva. Ja ipak više vjerujem da je atom osnovna jedinica. Naime, lijepo je kad vam još u dječjoj dobi mama ili tata osiguraju preživljavanje, pa još i kad su vam podrška u školovanju, kad čak strpljivo čekaju da nađete posao, i još vam daju neke inicijalne pare ili nekretnine. A vi im onda pomažete u starosti, i račun skoro bude izravnat.
   Imate i braću i sestre, neki od vas. I tetke, rođake, itd. Neki se od tih bliskih rođaka intenzivno druže i kontaktiraju, neki su pomalo stranci, neki se čak i mrze i ne razgovaraju. Netko ulaže puno napora u očuvanje obitelji, nekoga boli đon. Pravo svakog je da za sebe odluči kako će se odnositi prema članovima obitelji, čak i kad je netko očigledno vrlo nezahvalan, a netko opet dopušta da mu totalno članovi obitelji diktiraju život. Odnosi članova obitelji su dvosmjerni i stosmjerni, pa ako jedan ulaže napor u intenzivnije kontakte, ne znači da će to raditi i drugi. Takav je život.
   U starosti nemate pravo očekivati da će netko brinuti o vama, iz obitelji. Lijepo je ako se to dogodi, ali nemate pravo prozivati nikoga, tko sad ima svoj život. Uostalom, loš je osjećaj biti nekome na teret. Sretna smrt je ideal svakog normalnog čovjeka. Kres! I nestane te.

4.    LJUBAV I BRAK

   Ljubav je zgodan smisao života. To je vrlo zgodan kemijski spoj, koji vremenom izgubi egzotično djelovanje, i ostaje misao «kako da je (ga) se riješim?». Neki ostaju u toj prosječnosti izblijedjelih čuvstava, pod motom «dok ne nađem bolju».
   Psiholozi definiraju ljubav kao «trajni osjećaj intenzivne privrženosti»… Ma kome oni to pričaju ?! Ljubav je kao kratkotrajno homogenizirano pasterizirano sterilizirano mlijeko. Jer sve što je lijepo, kratko traje. Katkad i nešto ružno kratko traje, ali ovo nije odlomak u kojem se raspravlja o odnosu lijepog i ružnog (takve stvari su za kvazi-intelektualce). U stvari, postoji samo zaljubljenost, a ne nekakva trajna ljubav, a sve drugo su kalkulacije na kub.
   Najljepše su ljubavi iz vrtića: jednostavno si zadivljen samo tebi vidljivom ljepotom neke djevojčice, ništa s njom posebno ne želiš, i osjećaš se dobro. Onda se zaljubljuješ na bazi hormona, a to brale nema veze s ljubavlju, nego vidiš nekoga kakav nije ili kakav bi mogao možda biti, a u međuvremenu bi se s takvim bićem pregalački bavio seksom, u stilu «kasnije ćemo razmisliti što ćemo». Pa si nesretan ako si odbačen, ali to opet nema veze s osobom koja te odbacila, nego sumnjaš da si općenito nepoželjan, i nabijaš sam sebi komplekse k'o krebil.
   E, kad stvarno stekneš samopouzdanje i možeš procijeniti svoju pravu cijenu na ljubavnom tržištu, vjerojatno je da si već sam prošao sito i rešeto, ili su to prošle dame koje upoznaješ u uglednim kafanama tipa «SMEČ», ili oboje, pa ništa od onog divnog osjećaja kad vitez koji je prošao tisuću bitaka naiđe na djevu dotad zatočenu u čudesnom zamku, koji sad zajedno, očarani jedno drugim, jašu u suton…
   A kad bi se tako nešto i dogodilo, svatko dosadi vremenom, pa je bolje dokinuti tu zajednicu, i vjerovati u ljubav i dalje, kao Oliver Dragojević. Da bi sačuvao ljubav, trebaš odbaciti objekt ljubavi, kad ljubav prestane, to je formula vjere u ljubav, a ne alkohol.
   Brak je institucija koju su ljudi smislili da bi se osigurao fizički opstanak djece, koja mogu proizaći iz ozakonjene ljubavne veze dvaju ljudi, bića ili pojava. Strašna definicija. Alimentacija je smišljena da bi teorijski djeca ipak imala što jesti, kad brak propadne. I u svijetu životinja partneri su zajedno dok ne podignu potomstvo, a nekad ni toliko.

5.    GDJE I KAKO ŽIVJETI ?

   Svatko može živjeti svugdje. Međutim, zgodno je da ljudi žive tamo gdje im trenutno paše. Na primjer, očekivanja ljudi u Gradu (Dubrovnik, a ne predio oko Cvjetnog trga ili Doma Stjepan Radić), jesu otprilike: završiti faks u 24-oj, vojsku u 25-oj, zaposliti se, naći na tržištu neku ženku ili mužjaka, proizvesti brak i djecu, imati ambicije sukladne statusu, profesiji i dobi. Dakle, ako si završio fakultet, nema izlazaka navečer iza 30-e za muške, a iznad 25-e za ženske, poslije te dobi smije se voditi kvazi-intelektualne razgovore popodne u «Trubadura». Ako vam to paše, i ako niste morali naći partnera ili partnericu samo zbog drugih na Zelenoj tržnici ili na brzaka, nego ste stvarno s nekim «hodali» pa je to rezultiralo brakom, a nemate drugih zanimacija, možete zgodno i ugodno živjeti u Gradu. Ako volite izlazit u «SMEČ» na granici 40-tih, igrati nogomet za N momčadi, imati par društava, volite umjetnost pa pišete stvari kao ovaj članak, a istovremeno mrzite kvazi-intelektualizam, možete neko vrijeme živjeti u Zagrebu, dok ste subjektivno mladi.
   Jasno, neki će možda htjeti i više, pa će poželjeti život na sjeveru. E, pa neka idu u Švedsku, ili na Aljasku, tko im brani ?! E, a dobro je umrijeti uz more, po mogućnosti u zavičaju, da se krug zaokruži (za romantičare), a ujedno se drugi mogu radovati jer ste umrli nakon nekih krebila koji su vas maltretirali u osnovnoj ili srednjoj školi. Ili možete reći: «Gledajte ih na što sad sliče!» To je osobito zgodno primijetiti kod likova koji su bili teški frajeri ili frajerice u osnovnoj ili srednjoj školi, pa su vas smatrali marginalcem.

   Ovdje se kazivanja ne završavaju. Ovo je samo početak, luđaci. Kad vi budete mojih godina, shvatit ćete što je život. A za neke od vas će bit zauvijek kasno. Srećom.
Posljednja izmjena Četvrtak, 19 Veljače 2009 17:25
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo