Početna Psycho Killer MASAKR TIMES - kolovoz 2009.
MASAKR TIMES - kolovoz 2009. PDF Ispis
(5 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Psycho Killer
Autor bata Jolex   
Petak, 14 Kolovoza 2009 14:50

 

KVAŠKLAND, CROATIA, EARTH, MILKY  WAY

L(j)eto 2009, 1/2 KOLOZOVA,
recesivna godina s nizom općeneprihvatljivih rebalansa

(nije sve tako crno, ali i malo istinskog sivila bi dobro došlo)

Pijte Red Bull Salzburg !!!

 
UBODNIK

    MASAKR TIMES živi dok država polako tone, ili se uzdiže, ovisno o stranačkim interpretacijama. Samo, dok za potonuće još ima prilično realnih argumenata, onima koji je izdižu uskoro će jedini dokaz biti naša zemlja, koja će «odleteti u vazduh», što bi rekli naše komšije, a sada (opet) najbolji turisti. Ljeto je, a mi smo «kao» «ludi» (barem većina hoće kod nekog stvoriti takav dojam), sve nam je ravno, i opet ćemo slušati isto. Primjerice, kad čujem pitanja tipa «Kak' je bilo na moru?», opet ću čuti odgovor «Super», i tako uvijek. Nula bitova informacija. U Kvašklandu ništa novo, osim što mu se pomalo promijenio fizički izgled (za neke na bolje a za neke na gore) – evo uzmimo kao primjer nešto što je izraslo kao Aja Sofija pored butige, kojoj se također gradi kat s ponudom namještaja, kladionicama, bankama...A da ne govorimo o Korčulanskom mostu, o kojem će biti riječi kasnije. S druge strane, u Kvašklandu ima turista koliko hoćeš, i samo neka netko kaže da je sezona podbacila…
    Subjektivno, u Kvašklandu uvijek ima dio ljudi koje ti je drago vidjeti, dio koji bi najradije izbjegao, dok ti je za većinu svejedno. Kao da si došao na bilo koji dio svijeta. Ali s obzirom da trebam raditi s ljudima, meni je pojam odmora – odmor od ljudi, pa mi elegantno izbjegavanje Ivica Kičmanovića i filozofa iz kafančeta pomalo teško pada. Naime, svi putovi vode do butige, i nema šanse da nekog zaobiđeš. U javnosti sam se pojavljivao češće od 1997. do 2005., i to me sad skupo košta. Živjela anonimnost. Kad bi se našlo kakav filter ili cjediljku za ljude, bilo bi lijepo.

 

WE DON'T NEED NO EDUCATION

    Ovaj kratki odlomak, naprosto ulomak, posvećujemo kafanskim filozofima koji su našli magičnu formulu da ostanu glavni frajeri istim metodama kojima su to uspjeli u sedmom osnovne škole. Imali su nekakvu šminkersku majicu, govorili su prostote, kasnije kupovali automobile i motocikle s opakim brandovima…i bili su ukratko frajeri. I onda su držali govore (tzv. katedra) u kafanama, jer se razumiju u sve, pa ih svi moraju pozorno slušati. A sve je to privlačilo određene djevojčice, djevojke, žene, koje su analogno bliskim metodama postajale frajerice (jedna od jednostavnijih metoda je da budu s tim frajerima), od kojih su se promućurnije kasnije preorijentirale ne financijski prosperitetnije likove: Dikane, Đikane, kvazi-mafijaše i političare. Ili barem u one koji su poslušni,a donose određene jare i pare svaki mjesec doma, a ne troše ih npr. na dodatnu opremu BMW-a. Dakle, ovi kafanski likovi imaju složenu strategiju kako ostati frajer iz sedmog razreda osnovne: treba omalovažiti sve one koji nešto poduzimaju, pa pokreću neki svoj biznis, školuju se (ne daj Bože), planiraju živjeti drugačije… I što je prilično smiješno (ili tužno) u manjim mjestima, pa čak i manjim gradovima, ova strategija postiže puni uspjeh. Naravno, u funkciji odrastanja treba biti malo lukaviji, ali cilj opravdava sredstvo. Evo, baš sam u Kvašklandu primijetio da je dosta bivših frajera to i ostalo, a da mnogi momci koji su obećavali, sada obećavaju puno manje. Političari obećavaju svašta, ali to je već druga priča. A ni oni ne trebaju posebno obrazovanje da bi bili frajeri i imali saborske penzije, koje nisu baš znatnije obuhvaćene rebalansima.

 

RETARDIRANI RONILAC ILI IRACIONALNA BOVA ?

    S obzirom da me je druženje s živim ljudima (bez obzira na pozitivnost ili negativnost sugovornika) malo umorilo, posvetio sam se malo i neživoj prirodi (ne u smislu nekro-makro, kako su možda neki perverznjaci pomislili), pa sam rano ujutro odlučio ribati, kao u dobra stara vremena. U odsjaju jutarnjeg sunca, neposredno uz mul primijetio sam kako netko roni. Nešto čovjek traži, pomislio sam, ali malo je čudno jer većinom stoji na mjestu,a disaljka mu strši. Nakon sat vremena to mi je već bilo opako sumnjivo, pa sam malo bolje pogledao, želeći razriješiti povijesnu dilemu: retardirani ili iracionalna bova ? Naime, neobično mi je bilo da je bova postavljena na manje od metar do obale, pa mi je bilo vjerojatnije da je riječ o roniocu. Da ne duljim, ontološka dilema je bila razriješena: bila je riječ o iracionalnoj bovi.

 

KAKO DA TE NISAM JOŠ VIDJELA ?

    Jednom je Salinger napisao vrlo zgodne retke o jednoj uobičajenoj rečenici „Drago mi je što smo se upoznali“. Njegov junak Holden u „Lovcu u raži“ je komentirao ovu rečenicu u stilu „Moramo reći „drago mi je da smo se upoznali“ ljudima za koje mi uopće nije drago da sam ih upoznao. Ali čovjek mora nekad reći takve stvari ako želi ostati živ.“

    Sjetih se ovih razmišljanja upravo zbog naslovnog pitanja „Kako to da te nisam još vidjela?“, koje sam čuo barem tri puta, koliko se sjećam, u srpnju i početkom kolovoza 2009. Naravno, ovakvo pitanje najčešće si i jedino mogu dozvoliti jedino žene jer je kakvim-takvim muškarcima ispod časti davati sebi pravo implicirati razloge što on mene ili ja njega nisam vidio. Ali ima i dosta pozitivnih žena, pa ovu napomenu možete uzeti s rezervom. Za normalne ljude, pitanje je glupo i suvišno. Naime, niti ja šetam pored nečijih vrata (ne radim kao poštar tijekom godišnjeg odmora), niti očekujem da to netko drugi radi. Uostalom, vrijeme prolazi, i ljudi žive u različitim filmovima: crtanim filmovima, obiteljskim dramama, pornićima, horrorima, komedijama…ali to je njihovo pravo i dužnost. Salingerova rečenica mi je pala na pamet jer mi je kao za inat uistinu bilo drago što sam vidio neke likove tipa „kako te još nisam vidjela“, ali me je nakon takve rečenice i popratnog ponašanja prošla volja od toga da ih ponovno vidim. Naime, normalan odgovor „A gdje bismo se mogli vidjeti ?“ naišao je na buru negodovanja, u stilu „obično sam bio na mulu u Kučištu“…Pa zašto bih ja morao biti tamo, kad sam tamo dolazio svega 3-4 godine, kad sam još imao volje igrati vaterpolo, a godišnje prije i nakon toga budem tamo otprilike 1-2 puta ? Da sam osobno babosom mogao sam primjerice reći da sam tamo dolazio tada kad si imala N1 kilograma a sad imaš N2 kilograma, ili tad kad si bila s tim i tim likom a ne ovim sad. A drugoj sam odgovorio provokativnije ptorupitanjem „Kako ja tebe nisam vidio ?“, a ona je na to rekla: „Dakle, cilj je postignut“, ma što to značilo. Za mene subjektivno to znači da mi neće biti previše drago da je opet vidim, ako je kad opet budem vidio.

 

KVAŠK VATERPOLO VELESILA A NOGOMETA NI ZA LIJEK

    U sklopu megaradova u Kvašklandu obnavlja se i nogometni stadion, a kako je prije 2 godine urednik i novinar MASAKR TIMES-a odlučio da više neće organizirati, već se samo odazivati nogometnim zbivanjima u Kvašklandu, nogometa ni za lijek. Jedina rekreativna utakmica megaveterana Bata Groleta, Bata Joleta te Bota Borisa protiv Good Snake City Boya i njegovih netjaka iz Bundeslige, odigrana je u Orebiću, na terenu DVD Orebić.

    S druge strane, Šale tipa Marko je okupio opet vaterpolo velesilu za Pelješko-korčulansku vaterpolo ligu, ulažući vlastite financije, s obzirom daj e glavni sponzor Podravka-Vegeta u zadnji čas otkazao. Uvidom u derbi odigran u Veloj Luci (KVAŠK pobijedio domaćina 10 -5), iskusni vaterpolo stručnjaci su utvrdili da bi El Rici sam pobijedio većinu momčadi, bez treninga. Drugi pak teoretičari govore da je stvar u treningu i timskom duhu. Treći govore da je riječ o pojačanjima, s obzirom da je više od 80 % igrača iz prve postave iz KPK. Bilo kako bilo, u Trpnju je meč bio još neizvjesniji, te je u dramatičnoj završnici KVAŠK u gostima pobijedio 12-1. Očekuje se osvajanje prvog mjesta i igranje u Kupu europskih poluotočko-otočkih prvaka, gdje bi jedino Apeninski poluotok sa Sicilijom mogao biti ozbiljnija konkurencija, dok će Yukatan s Kubom vjerojatno biti najozbiljniji konkurent za osvajanje Svjetskog poluotočko-otočkog kupa.

 

KORČULANSKI MOST

    Kao konkurencija strateško važnom a zbog recesije privremeno storniranom Pelješkom mostu, na zapadnom dijelu Vignja gradi se antirecesijski Korčulanski most, koji ima jasan cilj: spojiti Pelješac s Korčulom, kako bi se igrala vaterpolo liga Pelješco-Korčule s Lastovom. Ujedno, to bi reduciralo potrebu za suvišnim ribarstvom, u Korčulanskom kanalu kojeg više neće biti. Doduše, zlobnici komentiraju da se Korčulanski most uoće neće graditi i da mu je jedini cilj napraviti privatne parkinge na općem dobru. Ali ja o tome naravno nemam pojma a nije me ni briga: činjenica je da se na zapadnom Vignju povećava udio kopna u odnosu na more.

 

SLAVENSKE IGRE BEZ GRANICA

    Slovenci nisu samo mračni likovi kojima je jedino na umu Piranski zaljev i koji vam neće dati upute gdje je primjerice Cankarjev Dom u Ljubljani, samo zato što niste pitali na slovenskom. Imaju oni i pozitivnih strana: primjerice, znaju se veseliti na difuzne i osmotičke načine, kako su to učinili i krajem srpnja 2009. u kampu Bata Higijenica, koji prerasta u monumentalnu naseobinu, maltene spajajući nespojive pravce, gornju i donju cestu. Naravo da su opalili nezaboravno pijanstvo, uz megažderku, a sve u pratnji tri najbolja zabavljača kvašklandskog podneblja (svaki na svoj način): Bata Isidor, Šale tipa Marko te Bata Grole. Svaki su na svoj način potakli najdublje balkanske strasti ovih zaboravljenih Slavena…koje su za neke produžile zabavu do 9 ujutro.

 

VIGANJSKA NOĆ

    Viganjska noć je opravdala očekivanja, uz svestrani požrtvovni angažman svih mještana (jasno, u različitoj mjeri – jedino bi možda u Rusiji doprinos sviju bio posve jednak). Osim činjenice da u ženskom bućanju pobjeđuje uvijek ista momčad, primijetno je bilo da su se svi dobro zabavili, susreli poznate ljude, a naši su ljudi po običaju potrošlili N-terostruko više od stranaca. Samo neka netko kaže nešto protiv domaćih turista i mještana !!! Bilo je čak i kulturnih događaja (izložba slika u Domu), a stariji su mogli otpisati pokušaj da dohvate pršut nad mulom… U izboru Miss pobijedila je domaća cura Nicky, jedna od starijih na izboru Miss, kojoj je četrnaesta godina. Gadno bih bio nastradao da sam kao manager uspio nagovoriti dvije osjetno starije kandidatkinje, od 17 i 18 godina, koje su po meni bile favoritkinje, ali ne bi imale puno šanse jer bi bile odbačene kao prestare u mlađahnoj konkurenciji. Koliko je prodaja srđela bila uspješna, svjedočili su i Ribar Palunko i Human Rights Marinko, koji su ujedno patentirali novi oblik opijata: dovoljno je peći srđele i bit na njihovom dimu nekoliko sati i pukne te puno više nego crack, koka i slične trivijalnosti. Koliko je zabava bila uspjela, ukazuje podatak da je jedan po Podle Braće, Letimor, poznat po uopćenom zadovoljstvu, uz činjenicu da se napio, javno izjavio da mu je Viganjska noć bila super. A kako onda ne bi bila nama koji smo manje kritični.

 

ALWAYS SIXTEEN

    Dio ljetovalaca (domaći su izgleda puno bolje shvatili da egzistencija ima primat nad glumom) izgleda pokušava fiksirati ono doba kad su bili sretni, kad se pila „Cockta“ i pive pred butigom u Kučištu, kad je čovjek drugi put odletio na Mjesec, a neuspješno planirao poći na Jupiter. Njihova propagandna samoprezentirajuća poruka želi ukazati na isto: „Ljeto je, ludi smo, mi se ne mijenjamo“. Pa lagano sijede kose opet teško mogu sklopiti složeniju rečenicu od pijanstva, neprestano se grle i oduševljavaju ponovnim susretima i događajima čiju draž ja osobno ne zamjećujem… Ali to je dakako njihova privatna stvar. Bez težnje vrednovanja, ja sam subjektivno znatiželjan kako će se ponašati kad konačno shvate da napokon imaju sedamnaest…

 

TRANSFERI

    Ove godine smo zamijetili niz rekordnih transfera zaposlenika, npr. iz „Ponte“ u „Karmelu“ i „K2“, iz „El Fortea“ na Madagaskar. Čime su uvjetovani ovi transferi ? Koje su svote dobili ovi zaposlenici za transfer (spominju se brojke slične onima za transfer Christiana Ronalda) ? Zašto neki upravitelji restorana mijenjaju cjelokupni igrački kadar ? Sve su to teme kojima se bave tabloidi žutog tiska, „Exclusivi“, „Explosivi“, „Red Carpeti“…

 

MASAKR KALENDAR

    Prije deset godina (1999) izvršen je slavni Desant na garažu nekadašnje Kraljice Vina i Benzina, prije 11 godina Bata Midnight je promovirao Tequilu, te Mambo N0 5. Dixie je bila lik koji je punio tabloide, a Profesor je radio isto što i svako ljeto, obilazeći plaže od Orebića do kraja Vignja…Hrvatskoj nije padalo na pamet da uđe u EU, a na Maksimir se moglo ići na utakmicu i navijati za „Hajduk“.

 

ŠTO RADE POZNATI ?

    Bata Grolex većinom svira, nastojeći ljeto završiti u financijskom plusu, dok istovremeno teži tjelesnu masu održati konstatnom. Bata Isidor radi u Perni, ni ga voja ić na ribanje, a povremeno i zasvira: nije postao euforičan. Alex nastoji da se još jedan perivoj na Perni ne nazove njegovim imenom, i u tu svrhu nije se dovezao BMW-om. Bata Midnight udarnički radi a onda ima neobjašnjive dvotjedne pauze koje mu pomažu da regenerira organizam. Bere Berisha je na brodu. Malobrojnima su potonule sve lađe, iako stanje u zemlji mnogima daje sasvim realan povod.

 

IN MEMORIAM

    Umro je naš Kogo, kojeg sam rado viđao godinama, i koji je brao simpatije mnogih svojom prijaznošću. Njegove ekskluzivne slike u trenucima opuštanja u kuhinji Zen Budizma ovjekovječile su sjećanje na jedno ljeto i u MASAKR TIMES-u. Jednostavno, dan prije sam mu mahnuo s bicikle, ujutro ga već nije bilo. Kažu da se nije dovoljno čuvao…kao ni mnogi. Kad bismo mogli birati, on svakako ni izdaleka nije onaj čiji bismo odlazak poželjeli.

 

 

Posljednja izmjena Srijeda, 19 Kolovoza 2009 12:54
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo