Jutro nakon dolaska je počelo doručkom u hotelu Maršal. Po imenu, a i izgledu očito jedna od starijih građevina na Bjelašnici. Sam doručak nije bio tako loš, tako da nitko nije ostao gladan, barem oni što su mogli jesti . Bilo je zanimljivo gledat sva ta napaćena i neispavana lica izmorena cjelodnevnim pijanstvom i putem. Ipak, svi koliko god bili umorni, su se pojavili spremni za prvu aktivnost tj. paintball. Iako je bilo najavljeno da će okršaj biti između Palacea i Štikovica, Vođa je poveo i Osječane, treće sudionike vaterpolo turnira koji je bio i razlog ovog putovanja. Nije da su mi ljudi smetali, dapače, ali kao i dosta stvari to nije bilo najavljeno.

 

    Nakon „dramatičnog“ prijelaza granice atmosfera u autobusu se ponovno počela podizat, a količina alkohola kupljena u Neumu bila je dovoljna za put do Tbilisija, a ne Bjelašnice. To je odmah dalo naslutit da će opet doći do sukoba između par partibrejkera i ostatka autobusa.

    Čitajući putopise na dance.hr shvatio sam da su im većini zajedničke dvije stvari. Prva je to da su svi napisani dosta poslije putovanja, a druga da su pisani u više dijelova. Ne želeći kršiti ta nepisana pravila i ja sam se odlučio na isto. Od putovanja Palacea u Sarajevo prošlo je nešto više od mjesec dana i baš je nekako sazrelo vrijeme da napišem prvi dio.

Dolazimo u Ohrid gdje „Biljana platno beleše“ kako ide stara makedonska narodna pjesma. Ohrid je prekrasan grad koji svakako treba vidjeti, to je jedan od najstarijih gradova na Balkanu i u prošlosti je bio središtem širenja kršćanstva među Slavenima. Ohrid je prepun arheoloških nalazišta i manastira koje treba vidjeti,  Sv. Naum,  Sv. Kliment, antički amfiteatar i dr. U jednom od obilazaka crkvi slučajno smo vidjeli pravoslavno vjenčanje, mladenka i mladoženja okrunjeni zlatnim krunama obredno ispijaju vino iz kaleža, to je bio zanimljiv prizor.