Po?etna Putopisi
PDF Ispis
(27 ocjena, prosjek: 4.37 od 5)
Putopisi
Autor Nikola   
ÄŚetvrtak, 07 Listopada 2010 09:04
    Ovaj putopis posve?ujem svome pokojnom prijatelju Ivanu Tomi?u koji je nažalost nedugo nakon ovoga putovanja stradao na motoru. Znam koliko je Ivan volio putovanja i motore tako da nisam mogao da ne napišem ovaj putopis sigurno i njemu bi bilo drago da drugi vide gdje smo sve nas trojica «jahali» po brdovitom Balkanu, po?ivao u miru prijatelju.

    Na ovu turu od šest dana uputili smo se Ivan, moj otac Ton?i i ja po?etkom travnja 2007. godine. Plan rute je bio da preko Crne gore do?emo do Prištine na Kosovu ili ti ga po srpskom na Kosmetu koje je tada još bilo u sastavu Srbije te da preko Niša idemo do Sofije i vratimo se preko Makedonije i Albanije doma. .
Otprilike godinu dana iza Kosovo je postala samostalna i neovisna država što su Srbi dosta teško podnijeli, možda teže nego što smo mi primili neodlazak na svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku. Plan puta je skoro u potpunosti ispunjen osim nekih manjih preinaka koje ?u spomenuti u nastavku.
Krenuli smo rano ujutro iz Dubrovnika prema Trebinju gdje smo kroz maglu i ogromnu vlagu preko Lastve ušli u Crnu goru i dalje nastavili do Nikši?a. Nastavljamo odli?nim putem do Podgorice gdje stajemo na kratku pauzu, pijemo kavu i jedemo odli?an sladoled sa nekim mrvljenim mjendulima i komadima kruške po preporuci konobara u jednome kafi?u tik do studija zabavne televizije Pink. Vijugavim kanjonom rijeke Mora?e koji je ina?e prekrasan sa puno kamenih tunela penjemo se dalje prema Kolašinu i granici sa Srbijom i Kosovom jer nam je bio plan da do mraka do?emo u Prištinu.
    Približavamo se Rožaju i granici sa Srbijom, jer za u?i u Kosovo treba prvu pro?i 15-ak kilometara Srbije i tek onda ulazite u Kosovo. Mogli smo i direktno u?i sporednim prijelazom u Kosovo bez da ulazimo u Srbiju ali ovim putem je bliže do?i do Kosovske Mitrovice i  Prištine.
    Tu nastaju i prvi problemi i nesporazumi  prvo sa srpskim policajcima i carinicima koje smo prošli nakon «natezanja» i traženja viza za Srbiju koje nismo imali ali smo im pokušali objasniti da nam nisu ni potrebne, vra?aju nam putovnice i govore da idemo, ali nam nisu udarili pe?at da smo ušli u Srbiju nego su nas samo pustili to se poslije pokazalo kao problem.
    Vozimo tih petnaest kilometara prema Kosovskoj granici dolazimo opet do srpskih carinika koji nas samo puštaju, ali nam drsko zabranjuju slikavati most na akumulacijskom jezeru.
    Sljede?a grani?na patrola su bila dva crnaca zbunjenog pogleda sa plavim kacigama u oklopnom vozilu UN-a vjerovatno ne?e iz Ugande koji i ne znaju gdje se nalaze i koga tu oni uop?e ?uvaju i od koga. Oni nam samo odmahuju da idemo dalje, dolazimo napokon do kosovske policije i carine koji kao i uvijek kad vide da smo Hrvati ne prave nikakve probleme.
    U Kosovu smo i vozimo prema Mitrovici u kojoj živi dosta Srba i u kojoj su me?uetni?ki sukobi dosta ?esti. Na ulazu u grad nas do?ekuje pravo ratno stanje, oklopni transporteri UN-a su bili svuda po putu, zamalo da nas nisu pokupili sa puta na jednom mosti?u. Vojna baza UN-a je u gradu i je ogra?ena bodljikavom žicom, taj kompleks je ogroman i izgleda kao ove?e naselje. Zastajemo da bi se slikali malo sa mirotvorcima i nastavljamo prema Prištini jer nije bilo najsigurnije ostati spavat u Mitrovici.
    Dolazimo u Prištinu u sumrak gdje se osje?amo ugodno i po gradskoj gužvi i kaoti?nom prometu tražimo svoj hotel u kojemu sam unaprijed iz Dubrovnika rezervirao sobu. Nakon lutanja po gradu nalazimo hotel, gazda je jako ljubazan i drago mu je što smo došli. Smještamo motore na parking hotela, vezivamo ih sa sajlom radi dodatne sigurnosti. Hotel je udaljen od centra par ulica, put je cijeli raskopan sve je dosta šporko ali drago nam je da smo tu. Prošetali smo pono?i po ulicama oko hotela i kupili nešto za pojest i popit i pošli le?.
    Ujutro smo se spakovali i plan je bio da krenemo preko Niša i Srbije put Bugarske i Sofije, ali smo samo stigli do granice sa Srbijom jer nas srpski policajci nisu htjeli pustit u Srbiju jer nam je falio pe?at u putovnici kad smo ulazili u Srbiju i Kosovo, mogli su nas i pustiti, ali kako nešto im nismo bili dragi pa je glavni milicijoner dobro naoružan odrješito rekao da se vratimo odakle smo stigli i da u Srbiju ovuda ne?emo u?i, nije se bilo smisla sa njima prepirat  nego se okrenut i opet nazad na Kosovo i na jug preko Makedonije u?i u Bugarsku.  Kad smo opet htjeli u?i u Kosovo iz kojeg smo izašli prije pet minuta nismo mogli u?i jer su nam Kosovari rekli da nemamo osiguranje za motore, nismo rekli da ga nismo imali ni prije ali bez osiguranja nema ulaska u Kosovo. Tada smo se osje?ali kao izme?u dvije vatre na ni?ijoj zemlji i nema druge nego što prije platit osiguranje i gas preko lijepog Kosova put Makedonije.  Žao mi je što nismo pošli vidit Janjevo koje je 12-ak kilometara od Prištine.
    U Makedoniju smo došli dosta brzo i uskoro smo ispred Skoplja, slikavamo se kod table na ulasku u grad i nastavljamo prema Kumanovu i dalje prema Krivoj Palanki i granici sa Bugarskom.
    Makedonija je predivna zemlja sa još boljim ljudima i svakako je treba upoznati, na garanici sa Bugarskom stajemo i objedujemo u makedoskom restoranu, tu sam prvi put jeo pravi doma?i pin?ur koji je bio fenomenalan, malo prepapren ali valjda tako mora biti, spremni smo za ulazak u EU i istraživanje Sofije.
 
Nikola
 
 
 
Posljednja izmjena Utorak, 26 Listopada 2010 17:52
 

Komentari

avatar b/a
0
 
 
"Otprilike godinu dana iza Kosovo je postala samostalna i neovisna država što su Srbi dosta teško podnijeli, možda teže nego što smo mi primili neodlazak na svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku." -kakav provokator ;)))
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo