Nakon što smo više puta uzduž i poprijeko obišli Albaniju i Makedoniju istok nam se uvukao pod kožu, jednostavno tamo opet želite ići i upoznavati te lijepe zemlje.

    Ovaj puta je plan bio ići albanskom obalom sve uz more, posjetiti na jugu Albanije Butrint stari antički grad pod zaštitom Unesco-a i poći do Grčke na kratki izlet.

    Krenuli smo krajem lipnja 2009. prognoza za sedam dana je bila jaka kiša i mjestimice sunce. Nakon kratkog dogovora uzeli smo kišna odjela spakovali kufere i uputili se prema Crnoj gori.

    Prelazimo trajektom kanal i nastavljamo prema Ulcinju. Malo iza Budve nas je uhvatio strašni pljusak ali na to se ne obaziremo nego nastavljamo prema Albanskoj granici. Uskoro ulazimo u Albaniju gdje se osjećamo kao doma i odmah slijedi objed, naravno bojanski cipoli. Domaćica nam daje posjetnice sa slikom njene obitelji u albanskoj nošnji i mi nastavljamo po laganoj kišici prema Draču. U Draču pijemo kavu i plan je da do sumraka dođemo do Gjirokastra. Slijedi dionica puta sa jako lošim cestama koje vode preko Lušnje i Fiera to je inače kamionska ruta, ali je zato krajolik predivan.

    Među tim brežuljcima uslijed ničega mi se upalila lampica rezerve pa sam morao tankat gorivo na jednoj ne baš sređenoj seoskoj pumpi sa sumnjivom benzinom ali kad se mora nije teško. Pumpjer mi je prelio rezervar i benzina mi je polila pola motora, odmah sam ljutit otrčao po neku bocu vode i oprao motor, pumpjer se ispričao i mi nastavljamo dalje. Usput se slikavamo uz staru naftnu bušotinu i uskoro ulazimo u oblast Gjirokaster. Kasno je popodne i već smo malo ogladnili od balkanskih cesta te stajemo u jednu gostionicu uz put u kojoj jedemo odličnu janjetinu i salatu. Sjedamo na motore i nastavljamo punim gasom jer je sumrak blizu i uskoro ulazimo u grad. Čim smo stali prilazi nam jedan mladić i na dobrom engleskom nam nudi smještaj. Nismo falili pri odabiru jer je ta kuća glavna destinacija svih stranaca koji dođu u ovaj grad i stvarno je odličan smještaj. Gjirokaster je stvarno lijep grad u kojemu se ima što za vidit od muzeja do kulturnih znamenitosti, stari dio grada u kojemu smo i stali je ostatak osmanske kasabe sa lijepo popločanim ulicama. U gradu je rodna kuća albanskog komunističkog vođe Envera Hoxhe i kuća albanskog vladara iz 18.st. Ali Paše koje se mogu obići. Uvečer smo pošli prošetat gradom i iznenadili se kako je sve živo i veselo i mogu reći da je bolja zabava i atmosfera nego u Dubrovniku. Ujutro doručkujemo u motelu u kojemu je bilo dosta Engleza, pozdravljamo se sa gazdom i spuštamo se vijugavim planinskim cestama prema moru i gradu Sarandu. Sarande je jedan mali betonizirani grad uz more sa dosta apartmana i hotela sa lijepim morem i pogledom na Krf.  Pijemo kavu i pitamo ljude kako doći do našeg odredišta Butrinta i malog prekrasnog mjesta Ksamil gdje smo našli smještaj preko interneta.

    Ksamil je desetak minuta udaljen od Saranda i uz pomoć lokalnog mladića koji je uskočio Tonću na motor nalazimo našu kuću Tani's Bar. Gazda Tani je otvorio u svojoj kući kao mali hostel u kojemu žive strani arheolozi i drugi stručnjaci iz cijelog svijeta koji rade na istraživanjima u Butrintu. Tani i njega majka i otac su stvarno gostoljubivi i prekrasni ljudi.  

    Stigli smo u Ksamil i smjestili smo se u Tanijevom hostelu. Popili smo piće sa vlasnikom i odmah uzeli šugamane i krenuli na kupanje. Južna obala albanije je predivna i to je ustvari mediteran kakav je nekad bio, more je čisto i plavo, svuda oko tebe su stoljetne masline i stvarno je predivno. Kada bi išao u Albaniju na odmor ljeti to bi bilo u Ksamil. Druga strana medalje je da ulice nisu čiste, da krave jedu iz kontejnera, betonizacija je uzela maha i grade se ogromni hoteli i apartmani tik uz more. Na plaži tipa kao naše Banje izgrađen je po sredini plaže betonski mul koji ide u more da bi se mogla neka barčica vezat. Albanci ne paze na svoju obalu i more koje je stvarno prekrasno i dogodit će im se da će sve to uništiti, a i njihovo smeće nošeno jugom dolazi do nas i uništava naše plaže.

    Na plaži se nalazi restoran gdje smo redovito jeli ribu (cipoli, ovrate) i mušule i moram reći da je bilo izvrsno i jako povoljno. Nakon kupanja sjedamo na motore i vozimo vijugavim puteljkom  kroz masline prema antičkom gradu Butrintu. Do ulaska u Butrint stižemo za pet minuta kupujemo kartu i ulazimo kroz dvije ogromne mramorne kolone naravno prave i tko zna koliko stare. Butrint ili Pompejii balkana mjesto koje svakako treba posjetiti, to je stari grad koji potječe iz 12.st. pr.Kr. u njemu se nalazi grčki amfiteatar, ostaci rimskih građevina, vodovoda i kupelji, krstionica iz 4. st. sa predivnim mozaikom koji je zatrpan pijeskom da ga ne bi ukrali i još puno toga. U središnjem dijelu se nalazi veliki muzej i tvrđava novije gradnje (site: www.butrint.org).

    Julie Cezar je dao Butrint na korištenje svojim vojnicima i on ga je sam posjećivao. Tu je bila stanica svih rimskih brodova koji su išli u ratove po mediteranu jer bi tu punili vodu.

    Taman kad smo ušli u Butrint aparat za slikavanje nam je počeo otkazivati, mislio sam nemoj mi sad otkazat kad sam došao do ovdje i nije otkazao nekako sam ga osposobio. Na ulazu se nalaze klesane kamene ploče sa imenima najvećih svjetskih državnika, a između tih 5-6 ploča su i dvije sa imenima Stjepana Mesića i Iva Sanadera to govori koliko nas Albanci vole. Nakon detaljnog razgledanja nalazišta i puni dojmova odlazimo u Ksamil na kupanje i odmor. Do Krfa ima dva kilometra tako da se možete i plivajući zaletiti do Grčke.

    U Tanijevom baru upoznavamo arheologe iz cijelog svijeta i sa njima pijemo odličnu mastiku iz Gjirokastra i kosovsku pivu.

    Sutradan ujutro idemo na izlet u obližnju Grčku. Prelazimo sa splavi kanal pokraj Butrinta i kroz polja stižemo do grčke granice za 15-ak minuta. Ovaj granični prijelaz je za lokalne ljude i grčki carinici su se zbunili kad su nas vidili tako da su nas odmah pustili da uđemo. Ušli smo u EU i vrlo brzo smo stigli u Igumenicu glavnu luku za polazak prema Krfu. Razgledavamo malo luku i grad pijemo kavu, kupujemo grčkih maslina i polako se vračamo u Albaniju. Ipak je u Albaniji puno ljepše i bolje nego u Igumenici i EU. Na putu prema Butrintu seljaci su brali poznate albanske dinje, odmah stajemo uz put i kupujemo jednu, a drugu dobivamo za poklon. U Tanija ostajemo tri dana ali trebalo bi tu provesti duži odmor i uživati u ljepotama albanske obale.

    Pakiramo stvari i pozdravljamo se sa Tanijem i njegovim roditeljima. U butizi od njegovog oca kupujemo 5-6 boca mastike koju prelijevamo u plastične boce kako nam se ne bi slomile u kuferu i krećemo po dobroj kiši prema Sarandu. Plan je bio da sve uz obalu idemo do Drača, a dalje put znamo. Kiša samo pojačava, a mi se kroz šume maslina probijamo obale i prekrasnih plaža. Ovaj dio obale između luke Vlore i Saranda je stvarno prekrasan, ima jako puno kilometarskih azurnih plaža, a i zubataca bi bilo jako puno da je ovuda jiggirat, jer Albanci ne ribaju, nemaju tu tradiciju ni znanje. Uskoro dolazimo u Borsh, a pogled se pruža na nepregledne plaže i azurno more. Odjednom put skreće prema planini i uz vijugave serpentine penjemo se visoku u oblake. Odozgo puca lijepi pogled ali ulazimo u gustu maglu tako da nismo vidjeli prst pred nosom i jedva nekako dolazimo do jednog restorana u šumi gdje jedemo domaću janjetinu.

    Spuštamo se do obale i odličnim putem dolazimo do velike albanske luke Vlore. Nastavljamo punim gasom sve do Drača i uskoro stižemo umorni u Skadar gdje smo i prenoćili.

    Ujutro kupujemo koju bocu albanskog maslinovog ulja i ulazimo u Crnu goru. Za par sati smo na našoj granici i u Konavlima. Još jedna balkanska tura je završena, do sljedećeg putopisa vas pozdravljam.