Početna Putopisi Saudijska Arabija
Saudijska Arabija PDF Ispis
(23 ocjena, prosjek: 4.17 od 5)
Putopisi
Autor Ogs   
Ponedjeljak, 15 Prosinca 2008 16:21

 

Evo već drugi put u dvije godine posao me odveo u Kraljevinu Saudijsku Arabiju (KSA), i to u njen glavni grad, Ar Rijad. Zemlja je smještena na arapskom poluotoku, i najveća je zemlja regije. Glavni grad je geografski smješten u sredini zemlje, i ponikao je iz grada Dirije čije su ruševine još u blizini Rijada. U Rijadu živi oko 6 milijuna ljudi, a u cijeloj KSA oko 28 milijuna.


Glavninu prihoda zemlji donosi nafta – čak oko 75%. Još jedna zanimljivost, navodno je zemlja abnormalno bogata raznim rudama (bakar, zlato, željezo...), al pošto toliko love imaju od nafte, uopće nisu dirali u rude.
Druge ekonomije nema, osim trgovine. Naime, Arapi apsolutno ništa ne znaju i ne žele raditi, osim vozit se u svom skupom autu po gradu, vikendom poć u Bahrein napit se ili nadrogirat i kurvat. I svi žele biti nekakvi manageri (al nije da je u nas puno drukčije). Kolege su mi pričali o jednom saudijcu (20-ak godina) koji radi u STC-u (Saudi Telecom Company) čiji su roditelji imućniji (mislim da su povezani s kraljevskom obitelji). On ima svoja dva Kineza na poslu koji obavljaju ono što bi on trebao, a on cijeli dan trguje dionicama i zajebava se. Zakon! Tako da je velika većina zaposlenika Ericssona zapravo na ugovoru tamo i nisu Saudijci. Ima ih iz siromašnijih arapskih zemalja (Jordan, Libanon...) i hrpa smeđih (Pakistan, Indija...). Europljana nema puno.
Ženama je zabranjen rad, tako da je nezaposlenost ogromna. Al to su polako počeli shvaćati tako da se počinju otvarati fakulteti za žene po zemlji.
Sve najniže poslove (čistači, posluga) rade Pakistanci, Indijci itd. Zanimljiv mi je način oblačenja tih smeđih, ako rade neki pametniji posao (tipa inženjer, doktor...) – obavezno su u odijelu s kravatom. Jer da nisu, neko bi ih mogao zamijeniti za nekakvog ''običnog'' Pakija pa mu ostavit ključeve da mu parkira auto, ili mu reć ''počisti mi šajbu'' itd...

Turizam je nepostojeć pojam, jer osim činjenice da se nema što vidjeti, ulazak u zemlju je otežan. Naime, za dobiti vizu treba imati pozivno pismo od firme, ili pak navesti da se ide na Hadž ili Umru – dakle treba biti musliman. Druga stvar, žena može ući u zemlju jedino ako je udata (i onda mora ići s mužem) ili s roditeljima. A i kada bi stranci došli, najviše bi bili razočarani konceptom 6 molitvi dnevno – za vrijeme kojih se ništa ne smije raditi, i sve se trgovine zatvaraju. A to Pakiji i Filipinci koji rade u njima obilato koriste – naime na poziv za molitvu (čuje se po cijelom gradu, uredima...) zatvaraju, zatim slijedi 10 min dok molitva ne počne, zatim molitva traje 10-15 min, da bi se na koncu oni lijeno dovukli do kase i počeli radit – cijeli proces zna trajati i do 45 minuta, i nema šanse da ih se požuri. Na svaki pokušaj požurivanja reagiraju ko talijanski nogometaši kad objašnjavaju nešto sucu – naime kod Arapa ta gesta rukom znači ''pomalo, pomalo...''
Arapi se baš i ne vole molit (a i ko bi volio 6 puta svaki dan), i tu upada vjerska policija – Mutawa. Naime, oni ih tjeraju u džamije i provjeravaju da nitko ništa ne radi u gradu. Mutawe se može prepoznati po tome što nose gaće od tri-kvarta (inače svi saudijci nose tradicionalnu odjeću, onu dugu bijelu odoru što gore izgleda kao košulja, a dole kao suknja do poda, plus krpa na glavi s dva crna obruča) i nemaju obruče na onoj krpi na glavi.

Pošto zemlja nema gotovo nikakvu povijest, i sve bitno se počelo odvijati početkom-sredinom 20. stoljeća kad je otkriveno da  je zemlja izuzetno bogata naftom, više ću se koncentrirati na događaje i zbivanja koje sam proživio dok sam bio tamo.
Ono što cijenim kod Arapa je da si uvijek u vrhunskom smještaju i daju ti auto.
Prvi put (ljeto 2006.) sam bio smješten u Marriottu, i hotel je stvarno super, mramor u banji, ogromni krevet sa 6 jastuka, teretana, sauna, parna kupelj, bazen od 20m i jacuzzi kraj bazena iz kojeg sam gledao Svjetsko u Njemačkoj 2006 (stavili su neku plazmu blizu jacuzzija i bazena). Doručak isto prvoklasan, posluga leti čim ih pogledaš.
Drugi put sam bio u kampu gdje su smješteni stranci – Al Hamra (onaj gdje je izvršen bombaški napad 2002. po kojem je snimljen onaj film). Kamp je stvarno dobar, apartmani su veliki (i pomalo minimalistički uređeni, pogotovo u odnosu na Marriott), teretana, bazen, nogometno i košarkaško igralište, tenis tereni... sve je tu. Tri su check-pointa na ulazu u kamp, naoružani čuvari i sl.

Alkohola nema (zabranjen je), nema droge (smrtna kazna za posjedovanje), nema klubova, zabava se doslovce svodi na shopping (svi zaposlenici Ericssona će vam preporučiti Pierre Cardin, na ulici Olaya, gdje je konstantni popust od 75% Cool) i điravanje autom te sjedenje u nekom od mnogih kafića i pijuckanja voćnih sokova (ili popularnog ''Saudi Champagne-a'' – voćni sok s mineralnom Smile ). To điravanje je najpopularnije na Olayi i pogotovo Tahaliji (po Rijadu se nije teško snaći – pošto je grad dosta nov i planski je građen u obliku kvadrata 2x2 km oko kojih je cesta). Tu se navečer nagledaš Rollsova, Ferrarija, Lamborghinija, pa onda smo vidjeli ljubičasti

Cayenne, narančasti Range Rover, a i Hummeri sa spinnerima su jako popularni. Naime Saudijci vole kič, tako da ima dosta auta sa spinnerima (felge čiji se vanjski kraj okreće i dok auto stoji) i, kako smo ih mi prozvali, ''Ben Hur-ice'' – felga sa izbočenim centralnim dijelom kao na onoj kočiji (koja reže kotače drugima) u poznatoj sceni u filmu Ben

Hur. Voze užasno (iako puno bolje nego Egipat) – i po principu vožnje se može lijepo iščitati način razmišljanja – naime uopće ne mogu ništa isplanirati unaprijed. Tako kad dođu na semafor, znaju iz najdesnije (omiljena traka od kolumnista ''b/a'') trake na cesti skretat lijevo ili polukružno se okretat. Naime oni ne mogu razmišljati unaprijed da bi na semaforu koji je 500m udaljen od njih mogli skrenut lijevo, pa da se prestroje u lijevu traku. Kad dođu na križanje, onda razmišljaju gdje i kako dalje. Isto tako ih uopće ne zanima što se događa iza njih – tako da je često unutrašnji retrovizor u autu okrenut prema šoferu (da se on vidi) – vjerojatno misle da to za gledanje samog sebe i služi.

Klasna podjela je jasna – prvi su Arapi, onda bijelci, a ovi smeđi su apsolutno dno dna. Čak i u službenoj Ericssonovoj knjižici za nove zaposlenike u KSA piše ''ako vaš auto arap udari odozada, vi ste svejedno krivi. No ako vi isto tako udarite pakistanca, filipinca i sl., on je kriv''. Dakle, prije sudara pogledat ko vozi!
Možeš se prema konobarima stvarno bahatit kolko hoćeš, ništa ti ne mogu, i na sve odgovaraju sa ''excellent sir!'' i ''yes boss!'' (ovo drugo je moj favorit). Pošto sam dosta uživao u svemu tome, moji kolege su zaključili da sam bio šef smjene/gonič na farmi pamuka na jugu Amerike za vrijeme robovlasništva u prošlom životu. Preporučamo Steakhouse, Waterlemon i Meksički restoran (ovaj zadnji ima tipku na stolu kojom pozivaš konobara – zakon stvar!).

Od zanimljivosti, dok sam bio u Rijadu u studenom ove godine, održavalo se natjecanje ljepote koza. Nažalost, saznao sam iz novina (popularnog Saudi Gazzette) dan iza. Ne sjećam se imena koze pobjednice, ali ima u tekstu u novinama dio o kozi ''Vulkan'' koja je pobijeđivala na proteklim natjecanjima – od njenih potomaka je gazda zaradio oko 12 milijuna kuna, a ne vodi ju više na natjecanje jer je boji uroka. Katarska kraljevska obitelj ju je pokušala kupiti naslijepo bjanko čekom, ali je gazda glatko odbio. I dobar je bio komentar čitatelja dan iza: ''U vrijeme dok zemlje trećeg svijeta kao Indija lansiraju vlastite letjelice u svemir, mi Arapi biramo najljepšu kozu''. Lik je stvarno pogodio srž!

Inače, posjetio sam popularni ''chop-chop square'' – iliti trg gdje se kidaju glave, ruke itd, ovisno o prijestupu. Trg je smješten iza džamije i sam ritual se izvodi petkom iza glavne molitve (njima je petak ko nama nedjelja). Nisam imao hrabrosti to uživo gledati, neki koji su gledali (kao naš šofer Abid) kažu da nisu mogli danima spavati iza. Dakle za one jačeg želuca.
Taj Abid inače nas Hrvate dosta voli, jer mu često kupimo gambelu pepsija ili 7up-a (omiljeno piće šofera). Posebno mu je drag jedan moj kolega (bio u Saudiji triput), kojeg kad vidi, salutira. To me posebno oduševilo! Salutira ti Pakistanac od 40-ak godina kad te vidi!
Inače, kad sam bio u studenom dole, bila je poplava – nije bogzna sto kiše palo, al kako je odvodnja koma, brzo se sve poplavilo. Stavio sam na JubiTo pa koga zanima, utipkajte ''Poplava saudijska''. Ima i glupi komentar nas u autu jer sam iz auta snimao dok smo se vraćali iz ručka.

 

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video

 

Od riječi koje treba znat su naravno ''salam aleikum'' (pozdrav, mir s tobom), na što se odzdravlja s ''aleikum salam''. ''Masalama'' je adio, ''šukran'' je hvala, ''halas'' je dosta (jako korisna riječ, koristi se često – kad treba krenut negdje ili kad ti neko nešto govori, a ti mu želiš dat do znanja da si shvatio, itd.), ''jala'' je brzo, ''kois'' je dobro, ''inšalah'' je ako Bog da, a ''inšalah bukra'' je ako Bog da, sutra (dakle vjerovatno - nikad).

I još jedna anegdota za kraj – u zgradi Ericssona postoje prostori od operatera Mobily – i za ući tamo treba posebna kartica. Kako sam bio prekratko tamo za vaditi karticu, dobio sam na A4 papiru od security managera dopuštenje za ulaz. I dolazim ja u pratnji inženjera koji me uvodi unutra, i čuvar na ulazu nešto piskara. Dam mu ja papir, on pita ''Što je to''. Kažem ja ''dozvola za ulazak''. Pita on ''Odakle si'', ja ''iz Hrvatske'', on ''kolko ostaješ'', ja ''još 10 dana''. On kaže ''aha, aha... znaš li koji je glavni grad Venecuele?''. Kažem ja ''Caracas'', i on reče ''OK, možeš uć'', i upiše Caracas u križaljku koju rješava.

 

 Do slijedećeg putovanja,

 Hrvoje O.

 

 

Posljednja izmjena Petak, 19 Prosinca 2008 18:48
 

Komentari

avatar b/a
0
 
 
još jedan vrhunski putopis. moram priznat da nisam ništa zno o s. arabiji do sad (osim što sam čuo za njihovog ponajboljeg nogometaša u povijesti owairaina(ako se tako piše)). puno zanimljivih i novih informacija
avatar Marin
0
 
 
Svaka cast za "moreplovce" Tutmana i Hrvoja, super putopisi, premda sam cuo manje vise sve od Hrvoja ranije. U iscekivanju smo novih putovanja. Zivjela Saudijska Arabija i bijelci!!!
avatar Hrvoje T.
+1
 
 
Vrhunski putopis. Nadam se da će i ostali putnici dati svoj doprinos, tako da i ova rubrika postane dio standardne ponude na stranicama, zajedno s receptima koje bi kuharski portali držali na naslovnicama da ih samo mogu dobit i vaterpolo komentara koji su nekoliko kopalja iznad bilo čega što se može pročitati u hrvatskim sportskim medijima.
avatar rg
-1
 
 
ukratko J. Lo i Hrvoje O., hehehe
avatar b/a
0
 
 
mislim da bi matete mogo pridonijet kojim putopisom. a kvalitetu pisanja je potvrdio genijalnom pjesmom posvećenoj vlahu ''nostalgična''
a i zambata je bio nedavno u splitu, vjerojatno se i o tome imo štogod za napisat
avatar zeko
0
 
 
mnogo dobro, imenjaci!
avatar Braco
0
 
 
Vrhunski putopis, ovo na kraju sa Caracasom je legendarno
avatar Božinovski
+1
 
 
dobro napisano i sa mnogo humora...vidja mi se kastni poredak gledano naniže... svaka čast ogi
avatar b/a
0
 
 
božinovski odma žestoko. još da znate kojim riječima je počastio šefika u komentarima svojeg glasovanja za vater. godine. morat će se žiri oformit i sastat da vidimo oće li to proć kroz cenzorske nožice
avatar Provokator
0
 
 
Tek sam sad procito, odlicno (iako bi vas HHO ili neka druga slican udruga mogla prozvat zbog rasiza :) .
avatar Divo
0
 
 
Odlican clanak!!!
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo