Početna Putopisi Dubrovnik - Istanbul
Dubrovnik - Istanbul PDF Ispis
(11 ocjena, prosjek: 4.55 od 5)
Putopisi
Autor Nikola   
Četvrtak, 06 Ožujka 2014 21:45

 

Nakon dosta putovanja motorom po susjednim balkanskim zemljama došlo je vrijeme da se pođe i na malo dalji put i to opet put istoka, ali ovaj put u Tursku. Cilj je bio za prvi put naravno vječni grad Istanbul. Ovog puta je sa mnom išla moja sadašnja bolja polovica i čestitam joj na hrabrosti i snazi jer nije baš tek tako uputiti se na tako dalek put motorom, sami bez pratnje. U motor sam imamo puno povjerenje, sad je trebalo isplanirati rutu i spakirati kofere sa samo nužnim stvarima i sa što manje robe. Plan je bio da se ide preko BIH-a, kroz Srbiju i Bugarsku, a da se vratimo uz more preko Grčke, Albanije i Crne gore. Iako ovaj put uz more na karti izgleda kraći pokazalo se suprotno bio je duži preko 200 km, ali se isplatilo vozit tuda jer se ne vraćate kroz iste zemlje i vidite nešto novo. Isprintali smo karte, spakirali se i u zoru 19.5. 2012. cijeli uzbuđeni krećemo prema Istanbulu.

 

1. dan

Prelazimo granicu na Brgatu i preko Trebinja i Bileće se penjemo prema Čemernom i Tjentištu. Iako je bio 5. mjesec počinjemo osjećati dosta jaku hladnoću jer se nismo obukli za zimske uvjete, a ako želite doživjeti zimu onda u Čemernom to sigurno hoćete. Tu stajemo na visokoj nadmorskoj visini i promrzli oblačimo sve sto smo stigli na sebe. Sreća da je dan bio sunčan pa smo se brzo ugrijali. Stižemo na Sutjesku i nastavljamo uz zelenu Drinu prema Foči i Goraždama. Plan nam je bio za prvi dan ući u Srbiju i tamo spavati. Iza Goražda slijede bezbrojni tuneli u koje sam htio što prije proći,a put vodi put grada Višegrada. Napokon vidimo stari most i tu pravimo pauzu uz sok i kafu. Granica sa Srbijom je jako blizu i nju prelazimo bez problema, uskoro stižemo u Mokru Goru. Krajolik je prekrasan, šume crnogorice, planine, brda sve u svemu prekrasna priroda. Ulazimo u Užice i već pomalo umorni krećemo prema Čačku. Cilj nam je bio da prođemo dnevno što više kilometara kako bismo mogli više uživati u Istanbulu. Uz rijeku Moravu stižemo u Šumadiju i Čačak. Put uz Moravu je stvarno prekrasan i krajolik nas je stvarno očarao. Već dosta umorni ipak odlučujemo da probamo doći do Vrnjačkih Banja gdje bi nešto dobro pojeli i našli smještaj. Pred Vrnajčkim Banjama nas je uhvatila jaka kiša i morali smo obući kišna odjela. U tako lošoj vidljivosti i već malo mokri ulazimo u Banje i tražimo smještaj. U prvom hotelu nitko je nije pojavio na recepciji nekih 10-ak min. tako da odlazimo u centar mjesta i nalazimo privatno smještaj. Domaćini su bili stvarno ljubazni i gostoljubivi, spremamo i vezivamo motor, skidamo moto opremu i krećemo u obilazak mjesta. Vrnjačka Banja nas je oduševila, to je staro lječilište sa izvorima ljekovite vode. Grad je pun velikih uređenih parkova i šetališta i stvarno nam je bio ugodno tamo boravit. U Srbiji se na svakom koraku vidi da je standard dosta nizak i cijene su dosta niže nego kod nas. Sjedamo u jedan restoran i uživamo u izvrsnoj hrani i vinu, ali smo to i zaslužili nakon cca 400 km i cjelodnevne vožnje.

 

Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!

 

2. dan

Ujutro je kiša stala, pakujemo stvari i nakon kave na trgu u centru mjesta krećemo po suncu lokalnim putem prema Kruševcu i Čićevcu gdje se uključujemo na autoput za Niš. Auto put je jako dobar i ne naplaćuje se. Zaobilazimo Niš i jurimo prema Pirotu i Dimitrovgradu na samoj granici s Bugarskom. Jug Srbije je stvarno lijep. Stajemo u Dimitrovgardu na miješano meso i zaječarsku pivu te krećemo prema Bugarskoj granici. Polja uz put su bila potpuno poplavljena vodom jer je prije samo par dana padala ogromna kiša koja je trajala danima, sva sreća da se tad nismo uputili na put. Vrijeme nas je služilo odlično, niti vruće ni hladno idealno za vožnju. Ulazimo u Bugarsku i vrlo brzo smo bili u predgrađu Sofije. Tu nastaje prometni kaos, kolone kamiona i auta, loš put pun rupa. Zaobilazimo Sofiju i idemo prama jugu tj. Plovdivu i gradiću Svilengradu na granici s Turskom. Na početku je put bio katastrofa, udubljen od silnih šlepera, pun rupa tako da sam morao voziti kao Ivica Kostelić slalom. Naravno nisam uvijek uspio izbjeći rupu ali zato je tu BMW Dakar koji je to lakoćom podnosio. Jug kao i u Srbiji je prekrasan, nepregledna polja žita, prekrasna priroda. Nakon cca 600 km vožnje dolazimo u gradić Svilengrad na granici s Turskom. U Albaniji sam bio dosta puta ali Albanija je za ovo Tokio. Grad izgleda stvarno očajno. Srećom nalazimo dobar privatni smještaj, novoopremljeni apartman u centru i nakon malog odmora odlazimo u mjesto nešto pojest. U mjestu nema ništa, tuga i bijeda, nalazimo neku staru limenu trafiku-butigu gdje kupujemo banane, jogurt i neke kekse i to je bila večera.

 

Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!

 

3. dan

Ujutro osedlavamo motor i pravac Turska i grad Edirne. Turski granični prijelaz je stvarno impozantan, kolone naplatnih kučica sve je ogromno i prostrano, nekako se snalazimo i napokon ulazimo u Tursku. Na ulasku u autoput nismo dobili nikakvu kartu, nego nam jedan kamionđija pokaziva rukom da samo vozimo, jer je za motore besplatno. Auto put je odličan, prolazimo Edirne i uskoro stajemo u jedan restoranu uz put da nešto pojedemo. Naravno svuđe rade samo muškarci nigdje nema žene kao konobarice i sl. Tu jedemo tradicionalnu njihovu hranu, neke sarmice i toćeve od mesa i povrća s puno začina i ljute paprike. Turci su spretni trgovci i treba ih se dobro otvorit oči pri naručivanju i plaćanju. Nastavljamo auto putem i nailazimo da nepreglednu kolonu vojnih đipova punih vojske, vjerovatno idu na granice sa Iranom i Sirijom ipak je Turska ogromna zemlja, a problema u susjednim zemljama ne manjka. Dolazimo do kraja autoputa gdje nas čekaju naplatne kućice. Čovjek u kućici nam bezobrazno traži oko 50 eura da nas pusti dalje. Kažem mu da je autoput besplatan ali to nije pomoglo, dajem mu 5 eura jer se nisam htio sa njim natezat i bez razgovora prolazim pokraj rampe i njega i nastavljamo dalje. Nastavljamo punim gasom prema Istanbulu i nakon nekog vremena dolazimo u neki grad sa ogromnim kolonama auta, promet se jedva miće, svi idu lijevo desno voze kao ludi, ali sreća je da se ja baš nisam dao prepast pa se i ja isto tako guram i probijam kao i oni. Kad smo pitali jednog vozača gdje je Istanbul on nam kaže pa u Istanbulu ste.

Istanbul je ogroman, a to je bilo predgrađe, sad samo treba naći stari dio grada i motel u centru, ništa lakše. Bez GPS-a i uz pomoć karte i suvozača Vikice, pomalo ali sigurno smo došli u stari dio Istanbula Sultanahmet i gle čuda skrenuli smo u jednu ulicu kad tamo naš motel. To je bila velika sreća jer da smo zalutali u labitintu Sultanahmeta sa motorom ne znam kako bi se izvukli. Oko podne dolazimo u motel, na vratima nas čeka ljubazni vlasnik, ni on nije mogao vjerovat da smo za dva dana i 12 sati stigli iz Dubrovnika, on nas je očekivao tek sutradan. Motor spremamo na čuvani parking blizu motela, smještamo se u sobu i krećemo u obilazak Sultanhameta. Do Istanbula nam je trebalo 1360 km. Za prvi dolazak u Istanbul svakako preporučam smještaj u samom starom centru tj. Sultanahmetu jer možete sve znamenitosti obići pješke, sve vam je jako blizu. Taj stari dio grada nema veze sa modernim dijelom Istanbula u koji se ide preko Galata mosta, ali za početak treba vam par dana da pregledate stare znamenitosti. Naravno najznačajnije su Plava džamija, bivša bizantska crkva sada džamija-muzej AjaSofija, Topkapi palača, Bazar, Bazilika cisterna, brojni muzeji, plovidba Bosporom itd… U obilazak smo krenuli sa Plavom džamijom ili Sultan Ahmetovom džamijom jer ju je on dao izgradit od 1609. – 1616. god. Džamija ima šest minareta i stvarno je prekrasna. Plava se naziva zbog plavih ručno slikanih pločica koje je iznutra ukrašavaju. Ispred Plave džamije nalazi se veliki egipatski obelisk koji je prvo iz Egipta bio odnesen u Rim, a bizantski car Teodizije ga postavlja u 4. stoljeću na mjesto gdje se nalazi i danas. Nakon obilazaka malih i većih ulica starog dijela grada, odlučili smo popiti kafu, ali to je bila nemoguća misija. Kafe u Istanbulu skoro pa da i nema, a to je turistički grad. Svi piju indiski čaj u velikim prozirnim kupicama pa smo tako i mi zaboravili na kafu na neko vrijeme. Istanbul je pun ljudi, restorana, svi nešto prodaju, puno je nervoznih taxija koji stalno trube, promet je kaotičan ali jako je interesantno sve to vidjeti Nakon Plave džamije odlučujemo se posjetit Topkapi palaču, to je mjesto ako ste u Istanbulu mora vidjet. Topkapi palaču je dao izgraditi 1459. sultan Mehmed II i 400 godina je bila glavna rezidencija osmanskih sultana. Danas je to muzej-riznica sa svim blagom i osobnim starima sultana, jer kad bi sultan umro njegove stvari, blago, dijamanti, zlato sve je to pripalo državi i do danas se sve te stvari čuvaju u jako osiguranoj Topkapi palači. Na ulazu su naoružani čuvari i zatim kroz velika vrata ulazite u taj zidom ograđeni kompleks parkova, sultanovih rezidencija, muzeja i tih vitrina sa svim tim blagom, zabranjeno je slikavanje blaga. Mi smo imali sreće jer nije bilo puno turista pa smo samo 15-ak minuta čekali za ulazak u sve te prostore. Tu se može provesti i cijeli dan, ali mi smo nakon 3-4 sata odlučili ipak poći u hotel na zasluženi odmor.

 

Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!

 

4. dan

Buđenje i nakon doručka u motelu krećemo u nastavak razgledavanja starog dijela Istanbula. Na redu je Veliki Bazar i brojne uličice oko Bazara. Moram priznat da je lijepo vidjet Bazar i taj ogroman labirint butiga i štandova, sve je kičasto, puno boja i šarenila. Ima za kupit svega, ali tu nismo kupili ništa osim malo začina, Bazar je postalo turističko mjesto gdje kupuju naivni turisti. Prave butike i štandovi su u uličicama oko Bazara gdje kupuju lokalci. Na Bazaru i oko njega vlada pravi kaos, sve je puno turista, štandova sa svim i svačim, ako mislite nešto kupit treba se sa njima cjenkati jer cijene variraju od štanda do štanda. Mi smo u ulici do bazara našli butigu začina tri puta jeftinije nego na bazaru i odmah smo uzeli par kila svakakvih mirodija. Baklava i tradicionalnih kolača ima u izobilju sve je lijepo složeno i od silne ponude i boja jako se teško odlučit što ćete kupit. Također u ponudi ima sireva, maslina, mesa i naravno janjećih i pilećih kebaba na svakom koraku i sve je jako ukusno. Nakon velikog Bazara spuštamo se ulicom do Egipatskog Bazara koji je poznat po začinima i hrani. Kad smo obišli sve te šarene i mirisne štandove dolazimo do luke i Galata mosta koji spaja stari i moderni dio Istanbula.

Galata most je pun ribara koji danonoćno sa štapovima na grmjelice love male širune i cipole. Doslovno je šuma ribarskih štapova stalno na mostu i svako malo netko nešto ulovi. Ribari stavljaju ribu u kante i boce sa morem tako da ih možete odmah freške kupit i nosit doma. Ispod mosta su restorani i kafići, gdje smo napokon popili pivu, jer u starom dijelu alkohola baš i nema niti ga itko pije. U luci smo vidili dvije šarene barke sa zmajevim glavama i puno ljudi oko njih kako nešto kupuju, došli smo i mi da vidimo što se događa. Na tim barkama se isto danonoćno peću vrnuti i lokarde koje serviraju u dvije fete kruha s freškim isjeckanim kupusom, okolo baraka su kolone ljudi i sve je vazda puno. Izgleda da je to jako popularno jelo, šteta što mi nemamo takvu ponudu u starom Portu ili Gružu. Uzeli smo i mi ta dva sendviča i bili su jako ukusni. Galata most i novi dio grada smo ostavili za posjetit sutra, a sad krećemo pješke prema Aja Sofiji. Blizu Aja Sofije nalazi se Cisterna bazilika ili potopljena palača.

Cisterna bazilika je izgrađena u 6. st. u Bizantu kako bi tada Konstantinopol imao zalihe pitke vode. Ulaz je kroz jednu malu kuću i skalinima se spuštate ispod zemlje u unutrašnjost Cisterne bazilike. Sastoji se od 336 kamenih kolona koje drže krov od cigla, a postolje za dvije kolone su u obliku glave meduze. Oko vas su plitki bazeni sa vodom, sve je jako lijepo osvijetljeno i stvarno je prekrasno, svakako se isplati posjetiti ovo mjesto. Izlazimo iz tog labirinta kolona i bazena i krećemo prema Aji Sofiji koja je samo 200-ak metara udaljena od nas.

Aja Sofija je sagrađena u razdoblju od 532. do 537 g. u doba vladavine cara Justinijana i smatra je jednim od najvećih dostignuća graditeljstva u povijesti. U vrijeme Bizanta bila je crkva ali nakon osvajanja osmanlija pretvorena je u džamiju i dodana su joj četiri minareta. Mustafa Kemal Ataturk je 1935. godine Aju Sofiju pretvorio u muzej, tako da kad ulazite u nju ne morate poštivati pravila kao u džamiji. Redovi turista čekaju na ulazu ali dosta brzo ulazimo, unutrašnjost je fascinantna. Iako ima dosta islamske kaligrafije, poviše bivšeg oltara ostao je sačuvan mozaik Bogorodice i Isusa, brojni mozaici i freske su pokriveni ili uništeni u turskom osvajanju. Stvarno veličanstvena građevina za koju trebate odvojiti malo više vremena da je razgledate.

 

Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!

 

5. dan

Nakon razgledanja starog dijela Istanbula vrijeme je da pređemo Galata most i da vidimo kako se živi u modernom dijelu. Pješice dolazimo do luke i Galata mosta, opet uzimamo sendviče s ribom i prelazimo most pokraj brojnih ribara koji neumorno potežu svoje štapove. Kad prelazite most u daljini vidite Galata kulu koja je sagređena 1348. godine, nismo se popeli na nju ali kažu da je prekrasan pogled sa njenog vrha. Uskim ulicama se penjemo prema kuli i tu nailazimo na pravi kafić sa pravom kafom, pijemo napokon pravi espresso i uskoro dolazimo na trg u podnožju Galata kule. Tu se skupljaju mladi turci i turkinje, neopterećeni starim običajima i tradiciji kakva se može vidjeti u starom dijelu grada. Tu prvi put vidim da ljudi na ulici piju pivu i to puno ljudi sjedi oko kule i na klupama i svi piju, meni nije bilo teško pa sam popio i ja jednu s njima. Jako blizu tornja počinje glavna ulica zvana Istiklal Kadesi, to je ulica i pješačka zona koja je nepregledno duga sa bezbroj butiga, kafića, restorana i klubova. Stalno srećete ulične svirače i performere. Tuda stalno šeće tisuće i tisuće ljudi i domaćih i turista, po sredini pozi električni tramvaj i osjećaj je skroz drugačiji nego u starom dijelu Istanbula, kao da ste u drugom gradu. Nakon obilazaka butiga već pomalo umorni od šetnje odlučujemo se vratiti preko mosta u stari dio grada. U luci pokraj Galata mosta stalno isplovljavaju turistički brodovi koji prave đir po Bosporu. I mi uzimamo dvije karte i isplovljavamo u sat i po dugu vožnju brodom, a ruta ide uz obalu zatim ispod jednog od mostova koji spaja Europski i Azijski dio grada, uz Azijsku obalu i natrag u luku kraj Galata mosta. Svakako se isplati poći na ovaj izlet jer je stvarno prekrasan pogled na grad sa mora. Puni dojmova iskrcavamo se sa broda i preko Bazara idemo u svoj hostel. Vrijeme je da se polako počnemo pakirati jer ujutro napuštamo ovaj čarobni grad i krećemo na daleki put prema našem Dubrovniku.

 

Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!

 

6. dan

Kako smo bez problema ušli u Istanbul i sa lakoćom našli smještaj u centru grada u tom kaosu prometa, sasvim suprotno smo izašli iz Istanbula. Ujutro smo krenuli smo s ciljem da sto prije izađemo iz centra i nastavimo prema Grčkoj, ali nismo uspjeli naći pravi put za izlazak iz grada. Tu nam je pomogao jedan ljubazan vozač koji nam je sve objasnio i čak je vozio ispred nas dok nismo skoro izašli iz grada. Nastavljamo brzom cestom prema gradovima Tekirdag i Malkara. Plan nam je bio da se ne vraćamo istim putem kojim smo i došli nego da uz more preko Grčke i Albanije i Crne Gore se vratimo doma, iako na karti se čini put kraći pokazalo se da je dosta dulji oko 200 km, ali se isplatilo jer nam je bilo prekrasno iskustvo vidjeti i druge zemlje. Uskoro dolazimo u Kesan i nastavljamo prema Grčkoj granici. U 12 i 15 sa pređenih 268 km ulazimo u Grčku i odmah se spajamo na auto put koji ide uz more prema Solunu. Vrijeme nas služi odlično ugodno je toplo i sunčano. Auto put u Grčkoj je odličan ali problem je taj što nigdje nema pumpe za nalit gorivo, nema nigdje restorana, odmarališta, ničega. Sva sreća da sam u Turskoj nalio gorivo iako je tamo litra benzine bila oko 15 kuna tako da sam morao sa dosta velikom rezervom na BMW-u sigurno doći do prve pumpe. Turci koji stalno tuda putuju nose u autu bidone sa gorivom, a mi smo shvatili da treba izaći sa auto puta i uči u prvo selo i tamo uzeti gorivo, tako smo i učinili. Usput smo stali u neki restoran i uživali u Grčkom gyros koji je duplo bolji nego i jedan kebab u Istanbulu. Nastavljamo punim gasom prema Solunu. U Solun dolazimo oko 3 popodne i već smo dosta umorni od vožnje i pitanje je bilo dali ići u preko Makedonije doma jer je tuda najkraći put ili na jug pa preko Albanije. Kako smo već bili u Makedoniji odlučili smo se za Albaniju, jer jug Albanije je stvarno prekrasan i isplati ga se vidjeti, a tu je i Butrint koji sam svakako htio pokazati Vikici. Vrijeme se pomalo oblači, a mi vozimo u unutrašnjost Grčke prema gradiću Veroja gdje smo planirali i spavati. Ulazimo u grad i tražimo neki hotel ili smještaj ali ne uspijevamo ništa naći jer su svi natpisi na Grčkom tako da ništa ne razumijemo, nisam imao živaca tražiti tu hotel nego izlazimo iz Veroje i punim gasom uz već laganu kišicu dolazimo umorni u pet popodne nakon odvoženih 770 km u gradić Kozani, gdje nekako nalazimo odličan hotel u centru. Napokon skidamo odjela sa sebe i odlazimo u grad naći neki restoran. Nailazimo na lijepo uređeni restoran i skeptično ulazimo jer smo mislili da je preskup. Konobar je jako ljubazan i naručujemo kozletinu, piletinu s narančom i salatu. Restoran je uskoro skroz popunjen domaćim gostima. Hrana je bila fantastična, a gazda ničim izazvan nas časti sa još jednim jelom i desertom. To nas je malo šokiralo jer znaju da smo tu samo u prolazu ali smo vidjeli što je pravi ugostitelj, a ne kao ovi naši „ugostitelji“ što samo gledaju kako bi te opljačkali uz jako lošu hranu, pogotovo u Starom Gradu gdje se ne moraju čak ni trudit za gosta jer im dolaze kao na traci. Plaćamo večeru stvarno pristojni novac i odlazimo u hotel jer smo se umorni od cjelodnevne vožnje kroz lijepu Grčku.

 

Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!

 

7. dan

Ujutro nastavljamo prema gradu Ioannina kojega zaobilazimo jer nam je cilj doći u Igumenicu, lučki grad iz kojeg polaze trajekti prema Krfu, a nama je važan jer je u blizini Albanska granica i antičko nalazište Butrint. Dolazimo u Igumenicu gdje stajemo na kavu. Glavni granični prijelaz za ulazak u Albaniju je bio dosta sjevernije i on vodi prema gradu Gjirokastri koji je također predivan i na spisku je UNESCO-ve zaštićene svjetske baštine kao i Butrint, a i rodni je grad Envera Hoxh-e. Mi smo se odlučili na mali lokalni granični prijelaz blizu Igumenice koji vodi direktno u Butrint i turistički grad Sarande u kojeg su u zadnje vrijeme počeli dolaziti i kruzeri renomiranih svjetskih firmi. Iako sam prelazio ovu granicu već prije sada je nisam mogao naći jer su to mali seoski puteljci i teško se snaći, u pomoć nam uskače jedan grčki motorist na novom Triumph Tigeru i pokaziva nam gdje moramo skrenuti. Dolazimo do graničnog prijelaza gdje carinici baš često ne sreću nikog drugog osim Albanaca tako da nas je carinica malo ispitivala ali smo isto bez problema ušli u Albaniju. A sad prašnjavim i makadamskim putevima put Butrinta. Opet smo falili put jer nije se baš lako snaći po tim malim puteljcima u Albaniji, nailazimo na čovjeka koji nam govori pravi put put i napokon dolazimo do splavi na sajlu koja nas vuče preko morskog kanala i eto nas na ulazu u nacionalni park Butrint. O Butrintu sam već pisao prije par godina kad sam bio tu sa ocem, sad sam ga htio pokazat Vikici jer joj je to i struka i stvarno ga se isplati vidit. Prošli put su tu bile dvije ploče sa imenima Iva Sanadera i Stjepana Mesića kao počasnih građana ili sl. sad ih nije bilo, sram bilo Albance. Kupujemo karte na ulazu i idemo u razgledanje brojnih znamenitosti. Butrint je naselje koje datira još iz prapovijesti, kasnije ga nastanjuju Grci i Rimljani. U sredini mjesta se nalazi grčki amfiteatar i krstionica iz 6.stoljeća na čijem se podu nalazi predivan mozaik koji je zaštićen debelim slojem šodera jer još nije došao na restauraciju. Susrećemo mlade arheologe iz cijelog svijeta koji rade na otkrivanju lokacija, jer da je to u rukama Albanaca teško bi Butrint izgledao ovako kao što danas izgleda. U vrijeme komunizma Albanija je bila potpuno zatvorena zemlja na čelu sa diktatorom Enver Hoxh, u jednom posjetu Albaniji Nikita Khrushchev je predložio da se u Butrintskom jezeru napravi vojna baza za podmornice. Tek početkom 90-ih se Albanija polako otvara prema strancima i svijetu. Obilazimo muzej i druge znamenitosti i krećemo prema malom turističkom mjestu Ksamil-u. Jug Albanije je stvarno prekrasan i to je pravi mediteran kakav je nekad bio, čisto more, obala, plaže, šume maslina jednostavno prekrasno. Samo što je taj krajolik sustavno uništava divljom gradnjom i nebrigom stanovništva za ono što imaju, tako da će to bogatstvo brzo uništiti. Inače Albanija je jako bogata zemlja po prirodnim resursima, nema što nema od vrhunske vode koja ide za Ameriku i Kanadu, planina, ruda, polja, obale, mora, ma kakva Švicarska. U budućnosti će doći do velike ekspanzije te zemlje. U Ksamil-u sam prije bio pa nastavljamo prema Sarande-u gdje stajemo na kavu. Iz Sarande-a vodi krivudavi uski put kroz šume maslina prema netaknutim kilometarskim plažama i azurmo plavom moru u mjesto-regiju Borsh. Te plaže su puste nema kupaća nema pristupnih puteva, a izgledaju fenomenalno. Tu možete kupiti vrhunsko maslinovo ulje jer maslina ima u izobilju. U Borsh-u stajemo na objed. Cesta koja vodi od Sarande-a do velike luke Vlora tj. cesta preko samog juga Albanije je dosta zahtjevna, puna je zavoja i jako je uska, ali priroda i pogled na more je prekrasan. Iz Borsh-a koji je na moru put odjedanput iz neobjašnjenih razloga ide na vrh planine jako visoke i onda se opet spušta serpentinama na more malo prije Vlore. Ne znam zašto ta dionica nije mogla ići uz more neko se penješ i spuštaš nebu pod oblake. Penjanje serpentinama na tu planino dosta je stravično jer su provalije ogromne, a stalno dolaze auti i kamioni na tom uskom i krivudavom putu, ali kad se popenjete na vidikovac pogled oduzima dah. Spuštamo se sa visina i hladnoće kroz crnogoričnu šumu opet na sunce i more i dolazimo u grad po sredini Albanije Vloru. Vlora je druga luka Albanije i veliki je sveučilišni centar, a poznata je i po dobrom noćnom životu. Dolazimo u centar Vlore na veliku pješčanu plažu i nalazimo smještaj. Do našeg hotela brojni su kafići i klubovi, svuda trešti muzika, a aute kao što su tamo parkirani ne možete vidjeti kod nas. To su prerađeni porshe-i, bmw-i, ferrar-ji te parkinge čuvaju uniformirani čuvari. Žene su sređene fantastično, i vidi se da je to neki drugi svijet pun para i glamura. Očito je i naivnom da u Albaniji ima jako puno sumnjivih biznismena i da se jako puno love vrti u nelegalnim poslovima. Jako je popularno sa bjesnim terencem iz kojeg trešti muzika i duboki basevi prolaziti preko pješčanih plaža i turirat aute dok ljudi okolo šetaju. Šetamo se i mi preko plaže, sve je puno ljudi i djece jako je lijepo mjesto. Sjedamo u jedan kafić uz more sa običnim „normalnim“ albanskim pukom i uživamo u zalasku sunca. Kasnije odlazimo na večeru u obližnji restoran i naručujemo ribu i gambore jer u mjestima uz more riba je freška i odlična je, a cijene su popularne. Odlazimo u naš hotel, a cijelu noć je nastavljena zabava po obližnjim luksuznim klubovima.

 

Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!
Kliknite za pregled!

 

8. dan

Ujutro osedlavamo motor i nastavljamo odličnom cestom, skoro auto putem prema Draču i Skadru. Taj dio puta je jako dobar za vozit, naravno ima tu i tamo rupa na koje možete naletit i čestih radova na putu ali nije kao jug Albanije. Do Drača prolazimo kroz Fier, Lusnje i Kavaje. Drač je veliki grad i najveća luka u Albaniji, jako se brzo razvija kao i sve u Albaniji, zgrade u tisuće boja niću kao gljive, stalno se nešto gradi. Probijamo se kroz prašinu i prometnu gužvu i izlazimo na put prema Skadru. Do Skadra je put odličan, prolazimo punim gasom kroz Lac i Lezhe. Malo prije Lezhe-a je skretanje za malo turističko mjesto na moru Shengjin, njega preporučan za vikend izlete iz Dubrovnika za uživanje u freškoj ribi i školjkama kao i prekrasnoj pješčanoj plaži. Napokon nakon duge vožnje dolazimo u Skadar gdje poslovično stajemo u restoran uz rijeku Bojanu na objed, smudut (brancin) ili na albanski levrek je obavezna narudžba.

 

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video

 

Crnogorska granica je 15-ak minuta daleko, tako da pomalo napuštamo Albaniju i ulazimo u Crnu Goru. Preko starog puta spuštamo se u Bar i uz obalu stižemo u Budvu gdje stajemo na kavu. Trajektom prelazimo iz Lepetana u Kamenare i preko Herceg Novog smo napokon na hrvatskoj granici. Sretni smo što ulazimo u našu zemlju i nakon dugog puta puni dojmova sretni dolazimo doma. Nadamo se da će biti još ovakvih lijepih putovanja.

Posljednja izmjena Četvrtak, 06 Ožujka 2014 23:52
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo