Malta, dan 1 i 2 Ispis
(9 ocjena, prosjek: 4.67 od 5)
Putopisi
Autor rg   
Nedjelja, 26 Travnja 2009 22:14
Neke činjenice o Malti:
    Republika Malta se sastoji od 2 naseljena otoka (Malta i Gozo) i još par manjih nenaseljenih otočića, od kojih je najveći Comino koji se nalazi između Malte i Goza. Otok Malta je veličine kruga promjera otprilike 17 km i na njoj živi oko 370000 ljudi, dok je Gozo veličine kruga promjera 9 km i na njemu živi oko 30000 ljudi, sve skupa oko 400000. Malta je i najgušće naseljena zemlja u EU. Valetta je glavni grad republike i otoka Malte, ako uzmemo da Malta uopće ima gradove. Skoro svi "gradovi" (kojih ima nevjerojatno puno) na Malti imaju funkciju kvartova, jer su stopljeni tako da se ne zna kad jedan počinje, a drugi završava i čine jedan veliki grad. Službeni jezici su malteški i engleski. Za razliku od Iraca kod kojih je irski na pragu izumiranja i služio uglavnom za preseranciju, malteški je živi jezik i dominira, dok je engleski jezik broj 2 i govore ga s vrlo tvrdim akcentom kako bi ga u nas govorili iza brda.

    Nakon slijetanja na Maltu, zahvaljujući Shengenu, smo se samo prošetali preko policije i carine. Moram priznat da se nismo baš snašli u prvi momenat, očekivali smo ona standardna dvoja vrata, jadna s natpisom "EU", a druga s natpisom "ostala stoka".
    Naš prvi susret s fetivim Maltežanima su bila 3 taksista, po kojima smo vidjeli da su Maltežani uglavnom mali, nabijeni i ćelavi, a taj dojam nas nije napuštaosvo preostalo vrijeme boravka na Malti. Na internetu smo pročitali da na aerodromu ima za kupit neki vaučer za taksi, tako da te ne opljačkaju. To kupiš i vrijedi ti kao karta za taksi za relaciju za koju si kupio. I tako smo se s vaučerom ukrcali na taksi za Paceville, kvart St. Julians, hostel Highlander's guest house. Na naše iznenađenje taksist je znao za hostel, ali kolika je Malta to nije bilo neočekivano. Vožnja nas je došla 19 eura praktički s kraja na kraj otoka (cijelih 17 km). Noć je bila standardno vjetrovita i hladna, sve kao i u Bariju. Malta po noći iz taksija nije izgledala ništa spektakularno, ko da prolaziš kroz slamove. Masu kuća bez krovova koje izgledaju kao iz sirotinjskih četvrti zemalja 3. svijeta, nije nas baš impresioniralo, a 5 dana je trebalo provest tu.
    Naš hostel na Malti je u stvari bio pub koji je na katu imao sobe za iznajmljivanje. Izabrali smo ga po kvalitativnom kriteriju najniže cijene po kojem je bio apsolutni rekorder u državi sa cifrom od 63 kn po glavi (ili možda 67, taj iznimno mali broj mi je često prolazio kroz rupe u pamćenju). U izboru je još odlučivalo i to što je Marinova prijateljica Maltežanka rekla da je Paceville centar života na Malti, dok je Valetta samo dobra po danu za razgledanje.
    Na ulazu u hostel dočekala su nas 2 lika za stolom. Jedan je gledo televiziju, dok se drugi klatio na barskoj stolici i frfljo nešto sebi u bradu, tako da smo u prvi mah mislili da je hendikepiran. Unutra nas je dočekala vesela žena u ranim četrdesetima koja se predstavila kao gazdarica, dok joj je hendikepirani muž, koji je bio, kako je rekla, samo "malo pospan" (ustvari mrtav pijan). Marin je na to reko da mu je poznata ta pospanost, pogotovo petkom i subotom. Žena je bila Irkinja, a muž s Jerseya. Jersey je otok u La Mancheu samo 20 km od francuske obale, britanski, ali oni se smatraju nacijom za sebe. Marin, kao jedini prisutni nepristrani džersiolog, nas je obogatio činjenicom da su džersijanci u 2. svjetskom okupili svoje židovsko stanovništvo i svečano predali nacistima. To svoje znanje je ipak odlučio ne podijeliti s gazdama u svrhu što ugodnijeg boravka.
    Žena nas je odvela u sobu na katu, a soba je bila apartman s kuhinjom, zahodom i 4 kreveta (2 i 2 odvojena pregradnim zidom). Matka su ubrzo zatim, kako bi stari Rimljani rekli, pozvali bogovi ili po naški: dobio je trčkavicu. Ostavili smo ga da inkartava, a mi smo malo obišli kvart. Naš kvart je bio pun disko klubova, pubova i restorana, tako da je smještaj bio pun pogodak. Nešto smo pojeli, malo razgledali pojeli u nekom talijanskom restoranu nešto, ne sjećam se više što, i pošli leć.
    Jutro je bilo kišno, vjetrovito i hladno pa smo ga proveli pričajući s gazdaricom uz kafu, gazdu smo malo izbjegavali jer se doimo nekako manijakalan. Prema domaćima došli smo u najhladnije razdoblje što oni pamte. Doručkovali smo u kineskoj zalogajnici koju po danu vodi niko drugi doli – Kinez, dok se uvečer pretvara u obični fast food kojeg vode malteški bračni par. Nakon doručka pošli smo do lokalne butige i tamo sreli, koga drugog doli – Srbina. Lik je bio mlađi čovjek iz okolice Niša koji već 5 godina nije bio doma, malo smo popričali i nastavili obilazak kvarta. U trgovačkom centru u kvartu smo naišli na kiosk koji pravi 3D gravure lica, a u izlogu je bila gravura vlasnice i djeteta i pisalo je "Ana i Lav", mislio sam da su Rusi, a kad ono ... Kaže žena da žive na Malti već par godina, bave se građevinom i drže taj kiosk. Prije su češće išli doma, ali kaže da je zadnjih godina JAT zakazo pa nema više direktnih letova Srbija - Malta. Kasnije smo shvatili da na Malti ima masu Srba koji su doselili iza 2000., čak toliko da u Valetti ima katolička crkva koja ustupa svoj postor jednom sedmično misama Srpskoj pravoslavnoj crkvi – lijepo piše ispred, crno na belo na ćirilici, na srpskom. U to su nas uvjerili i grafiti po Malti na ćirilici i to "Borise Turčine napuši se kurčine", koji nisam uspio slikat i "Grobari Malta".
    Popodne se vrijeme malo stabiliziralo pa smo na savjet gazdarice odlučili poć u Rabat (na malteškom znači predgrađe), bivši glavni grad Malte koji se nalazio na brežuljku u sredini otoka. Reče ona da je lijep pogled otamo na cijelu državu, a u sklopu njega se nalazi i stari utvrđeni grad Mdina. Zanimalo nas je kako to izgleda obuhvatit cijelu državu pogledom s jedne točke pa smo odlučili provjerit. Odma kraj našeg hostela je bila dosta važna autobusna stanica preko koje je vodio direktni bus do Rabata. Cijena busa po Malti je bila prava sitnica. Postoje samo 2 tarife, jedna je oko 40 centi eura, a druga 1.2 eura. Logika po kojoj su ih naplaćivali mi je bila nejasna i uglavnom su naplaćivali ovu manju, veću smo platili samo do Rabata i nazad. Autobusi na Malti su neke stare engleske karkašine i turistička su atrakcija. Od amortizera nemaju ni a, svaki je personaliziran ovisno o vozaču koji ga vozi, a jedan je čak vozio kanarinca sa sobom u busu. Kad smo se ukrcali u bus, ispred nas je sjedila neka baba koju je Marin usred vožnje odlučio pitat koliko još do Rabata riječima "Do you speak english", na što mu je ona odgovorila "I'm not speaking your english".
    Nakon 15 min vožnje stigli smo u Rabat. Nebo se opasno naoblačilo pa smo napravili jedan brzinski obilazak. U Mdini se nalazi velika crkva Sv. Pavla, koja iz daljine izgleda stvarno impozantno, a možete je vidjeti dole na slikama. Smatra se da se Sv. Pavao nasukao na Maltu, iako neki u nas misle da se nasuko na Mljet. Bilo kako bilo, Mdina je stvarno lijep gradić, zovu je još i tihi grad, možda zato što nismo vidjeli žive duše tamo.
   Kad smo se vratili Matka smo našli gdje smo ga i ostavili, pola na zahodu, a pola na krevetu.
 
 
You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video
 

Posljednja izmjena Subota, 02 Svibnja 2009 22:44
 

Komentari

avatar Hrvoje
0
 
 
Odlican clanak! * * * * *
Ne znam jel povezano, al u svakom arapskom gradu, Mdina (ili Medina) je stari grad, sad ne znam jesu li arapi tu bili...
avatar rg
0
 
 
Da Arapi, kako bi kova reko. Bili su 200 godina pod arapima, a i malteški je arapski (oni više vole reć semitski, a većina ne voli ni to reć)
avatar pavo
0
 
 
meni je najveca fora sto svi imaju engleska imena: james, john, michael... a govore taj polu arapski jezik, a engleski im je, ono, priucen. na cipru govore puno bolje engleski.. tj vise ljudi ima onaj pravi engleski nagalasak.

slika 3, tamo do dna ulice pa na lijevo je bio moj hotel. ova ulica je zakon.. pogotovo petkom i subotom. dodjes kasno s posla, samo ostavis komp u hotelu, i udri po pub crawlingu.. i tako smo isli od birca do birca, dok na kraju nismo zavrsili na hrani u KFC-uij ili nekom slicnom lancu ff-a tamo gore na trgu. inace, nocni zivot mi se cini ok, i trebice nisu za baciti.. a dok sam bio sezona nije ni p od pocela. :)

ovaj veliki toranj (jedini neboder u zemlji) je jeben.. si bio gore u lounge baru? jebeno je gore. siminkica ekipa, kokteli od 150 kn, casa vina 90kn!!!! ali dok se zavalis u one fotelje, i bacis pogled na nocnu rasjvetu valette i ostalih desetak gradova koji su se spojili u jedan "megapolis" od 250.000 stanovnika, znas sto placas....

ja se nazalost nisam maknuo iz st juliensa i uze okolice la vallette, pa sad po tvojim fokama mogu konacno vidjet na sto to lici van grada :))
jos mi je najvise zao sto nisam stigao vidjet Gozo. kazu da su stijene tamo zakon.
fotke su super, steta sto vam nije vrijeme bilo bolje.

ja sam nazalost samo jedan dan fotkao, i to za vrijeme jednog drive testa:
http://pmirosevic.livejournal.com/1750.html

ajd pozdrav!

i fala djivu sto je stavio link na fejs, inace ne bi ni znao da je ovo objavljeno! :))
avatar Divo
0
 
 
Hmmmm.... mislim da je b/a stvaljao link, ne mogu preuzeti njegove zasluge! :))
avatar rg
0
 
 
nismo isli u toranj, nismo ni znali da se moze, meni se isto cini da je ljeti nocni zivot ludilo, ali kad smo mi bili bilo je samo nesto preko vikenda, ali opet 100x bolje nego u nas. Slijedeci nastavak je Valetta i Marsaxlokk, a onda ide Gozo. Tako da sam skoro siguran da ce se ovaj serijal po traumaticnosti izjednaciti s serijalom od b/a i cobrinim londonom
avatar b/a
0
 
 
odličan tekst rade. je li ovo namjerno ovoliko pauze od prvog dijela da bi ga moro ponovo pročitat pa da konkuriraš najčitanijem putopisu iz izraela? kiks o ne slikavanju natpisa borise TURČINE napuši se k... si ipak donekle ubalžio ovim lijepim grafitom navijača Partizana.
avatar Divo
0
 
 
Ma Grobari su uvek smešni :))
Kokain utoke pederaši ceo svet sada ih se plaši!
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo