Početna Putopisi Firenze (Toscana) i Venezia
Firenze (Toscana) i Venezia PDF Ispis
(19 ocjena, prosjek: 4.74 od 5)
Putopisi
Autor Žone   
Petak, 16 Listopada 2009 20:58
    Na ideju odlaska u Italiju odlučio sam se iz razloga što sam talijanski jezik učio i trebalo mi je malo da ga dobro progovorim. pravi način da se tako nešto napravi bio je otići tamo, pa sam preko agencije BHV došalo do škole "Linguaviva" koja ima podružnice po nekoliko talijanskih gradova. Kako mi je velika želja studij arhitekture (koji je i u ovim trenutcima pisanja pod upitnikom (Rade ne smiji se)), odlučio sam se da to bude Firenze, centar humanizma i renesanse, dom ponajvećih stvaralaca toga razdoblja.
    Na put sam krenuo 23.8. prošle godine i to vlakom iz Zagreba. Uspio sam iskamčit neku kartu do Venecije za 111kn, u vagonu drugog razreda koji je bajdvej kokošinjac. Tako su se osim mene ukrcalo hrpe studenata koji su nastavljali putovanja iz jugoistočne Europe i to sve građani bijelog svijeta no ispostavilo se nešto sasvim suprotno. Pored mene je sjela neka Rumunjka koja nije bila čemu natucala je hrvatski i sa to malo riječi je uspjela biti ubibože dosadna i pilila me svih šest sati do Venecije. Ovi takozvani studenti iz Francuske, Amerike, Velike Britanije i tomu sličnog su najobičniji klošari koji spavaju po prolazu vlaka, jedni po drugima, i to bez ručnika za lice ili neke podloge, nego samo legnu ko da su u sebe doma. U Veneciji je ona Rumunjka konačno otišla te sam uzeo kartu za Firenze koja me je stajala nešto više od 30€. Vlakovi istog razreda uopće nisu usporedivi u nas i tamo, jer njihov izgleda ko avion iznutra, ima klimu i priključke za internet i struju. Putovanje je trajalo tri sata te nakon sveukupnih 10 sati došao sam na kolodvor Santa Maria Novella u Firenci.
    Obitelj kod koje sam se smjetio imala je stančugu u centru Firenze od nekakvih cca 250 kvadratnih metara. Bilo je to dvoje staraca sa dvije pretile mačke, koji su živjeli osim od penzije od udomljivanja studenata iz škole. Po slobodnom proračunu uzimali bi 4000€ čiste zarade kad se odbije hrana i slično. U stanu je bilo zanimljivih likova, Kostarikanac, Kolumbijka, Turkinja, Ruskinja, Japanac i dva Meksikanca od kojih je jedan bio dizajner i homoseksualac pa sam bio primoran zaključavati vrata od sobe dvaput. Večeravali bi skupa uz Telegiornale koji se vrtio na RAI1 svaki dan. Ždera je bila vrhunska, prvo tradicionalna pasta ili s pomadorama ili nekim umakom, zatim glavno jelo i slatko na kraju.
    Do škole je trebalo 10 minuta busom, a prvi dan se pisao nekakav inicijalni za provjeru znanja. Klasificirali su me u grupi u kojoj je bilo nas 14 s tim da je bilo sedmoro Japanaca, šestoro Latinosa i ja jedini Balkanac. Nastava se sastojala od 2 sata gramatike i 2 sata konverzacije te riječi. Japanci su uglavnom radili svoj posao i šutili te bili perfektni u gramatici, no dok je došao izgovor bilo je svega. U grupi je također bila i neka Brazilka koja bi usred sata izvadila namaz i krekera te počela jest, a nekoliko puta je uzela grickalicu i strickala nokte. Sprijateljio sam se sa Kolumbijkom iz stana, i dvoje iz Venezuele, tako da bi obično poslije škole išli na ručak, pa na izlete koji su bili u sklopu škole. Firenze za izać uvečer je savršen grad, ima stvarno svega i svačega, od skupih mjesta, do klošarskih, pa i tamo gdje sam izašo sa dvije cure, a bio je Ladies Night no u ovom slučaju sam ja bio jedini Lady po nazorima ostatka ekipe u klubu te smo se vrlo brzo izgubili odatle. Vrijedi spomenuti jedan klub kao mjesto koje je stvarno top, to je Central park. Ogroman otvoren klub, vrlo dobro sređen, sa nevjerojatnom koncentracijom .....(lijepih žena) na jednom mjestu, rekao bih 85% njih je bilo stvarno vrhunskih. Stol do nas jedan dan bio je i nogometaš u problemima Adrian Mutu, a kod njega na kauču s jedne strane dvije, a s druge strane 3 manekenke. Težak je njemu život.     
    Možda najkvalitetnija stvar bili su izleti u okolicu Firenze. Prvi izlet bio je u par manjih gradića u Toscani, Montepulciano i Pienzu. Prizor prolaska kroz Toskanu u rujnu je fascinantan jer se od zemlje digne prašina skroz u zrak tako da se ne vidi dalje od 1.5km da ne govorim o suncu. Montepulciano je maleni gradić čije se postojanje spominje još od 3-4.st prije Krista, u vrijeme renesanse bio je sienska provincija. Zanimljivog je oblika, smješten je na većem brdu te je okružen zidinama koje izgledaju gotovo kao pravilna kružnica. Toskana je inače poznata po sorti vina Chianti, pa smo protražili negdje prodavaonice istoga. Našli smo najjeftiniju bocu Chiantija za otprilike 20€ u trgovini a imalo je okus kao Ribar, pa sam zaključio da je bolje pit T'gu za jug ili Plavac bez obzira na renome. Kasnije u 16.st Montepulciano postaje saveznik Firenze u prepirkama sa Sienom i ostalim susjednim gradovima. Od kulturne baštine toga gradića vrijedi istaknuti arhitekte i slikare Antonia Sangalla i Jacopa Barozzija.
    Tih nekoliko dana u Pienzi je bila Fiera del Cacio, Cacio je njihov sir kojim igraju igru sličnu balotama u nas i onda ga poslije jedu. Zbilja zanimljivi pacijenti, cijelo selo je u to uključeno i navijaju zbilja iz petnih žila. Od kultunih znamenja treba spomenuti da je grad pod zaštitom Unesca, kao i ikona grada samostan Sant'Anna in Camprena koju je utemeljio Tolomei za Benediktince. Osim što je i pilarska alka kudikamo zanimljivija od sirnih balota, bio je i neki sajam starina, od SS-ovskih šljemova, slika Duce-a, starog novca i ostalih predmeta iz drugog svjetskog rata.    
    Za Vikend se išlo u Veneciju, rano ujutro busom. Pošto smo se iskrcali iz busa, ukrcali smo se u vaporetto te došli na obalu Canal Grande-a. Crnaca sa torbicama i satovima ima svugdje i kažu:"buy it only 50€ for you my friend, it's original copy!!". Sam grad proteže se na 118 malih otoka povezanih venecijanskom lagunom. Sam grad uglavnom se drži na potpornjim stupovima izrađenima uglavnom od drva i kamena te tone godinama. Kao sila proširila se u 12.stoljeću te ubrzo dominirala Jadranom i Mediteranom, a svoju afirmaciju doživila je od 13. do 17. stoljeća. Venecija je osim arhitektonski poznata i po glazbenoj, posebice opernoj povijesti a iz tog prodručja dolazi i veliki skladatelj Antonio Vivaldi. Šetnjom po Veneciji prošli smo kroz Arsenale, koje su u jednom momentu mogli primiti 30 ratnih brodova, zatim Piazza San Marco sa crkvom sv. Marka i duždevom palačom, te vijećnicom. sam trg prepun je golubova i zbilja velik, otprilike malo veći od bana Jelačića. Crkva sv. Marka tipično je zdanje Bizantske arhitekture kao i slikarstva. Bizantski stil tada je bio vrlo raširen te utjecajan do sjevene Italije. Polukupolasti ulazi odmah otkrivaju stil jer su izrađeni od pozlaćenog mozaika sa iskrenutom perspektivom, kao i većina slika u crkvi. Vrijenda stvar u crkvi jest ogroman komad zlata od cca 5x3 metra debeo 10 cm, koji na sebi ima urezanu kartu Venecije u najvećem rasponu moći sa kotama gradova izrađenim od dragulja. Izašavši iz crkve krenuli smo na vožnju vaporettom te nažalost samo prošli pokraj Ca'd'Oro, ili kuće od zlata koja je rađena u gotičkom stilu iznutra ispunjena zlatnim mozaicima i slikama. Po povraktu u Firenze razmišljao sam o tome kako kod nas perspektiva Venecije izgleda gotovo jednaka Dubrovačkoj. No vjerujte vidjevši ono, i vidjevši što sve ima unutar mira razmišljajući objektivno neusporedivo je manje i siromašnije. I na kraju Venecija jest bila daleko premoćnija nad Dubrovnikom u ono vrijeme.
    Fiesole su malo više brdo iznad Firence koje je zapravo preteča samog grada, koji je bio naseljen etruščanima. Na vrhu se nalazi franjevački samostan iz srednjeg vijeka zanimljive arhitekture. Ušavši u samostan dobio sam dojam da je građen za liliputance, za uć sam se morao sagnut podosta, a za uć u ćelije redovnika treba gotovo napola sagnut tijelo. ćelije su potpuni minimalizam sa malim prozorom i krevetom od 180 cm. Samostan je veličine samostana Male Braće u Dubrovniku i ima zbilja lijep klaustar kojega održavaju franjevci, dok je samostan izgrađen u romaničkom stilu.
    Firenze je po meni najlijepši talijanski grad te mi se svidio u tolikoj mjeri da bih isti čas pošao tamo živjet kad bih dobio priliku. Grad je smješten na obalama rijeke Arno te je poznat po svojem utjecaju u svijetskoj renesansnoj i srednjovjekovnoj kulturi, posebice slikarstvu i arhitekturi. Rodno je mjesto Talijanske renesanse ali i europske općenito, te je često nazivan i Atenom srednjeg vijeka. Firenca je osnovao Julije Cezar u 1.st prije Krista kao naseobinu za ratne veterane. Rađen je u stilu rimskog vojnog kampa Castruma, strogog pravilnog oblika sa ortogonalnim ulicama, glavnima cardom (sjever-jug) i decumanusom (istok-zapad) koje se presjecaju na glavnom trgu Piazza della Republica. Usponu grada najviše su doprinijeli obitelj Medici koji su bili bankari te veliki mecene umjetnosti, posebice Cosimo i Lorenzo za kojeg su radili Michelangelo, Leonardo i Botticelli. Najpoznatija građevina u gradu sigurno je Il Duomo katedrala Santa Maria del Fiore, sa svojom kupolom za ono vrijeme gigantskih raspona koju je projektirao vrhunski arhitekt Filippo Brunelleschi. Tada su to bili neshvatljivi razmjetri kupole i visine koja je značila prestiž, pogotovo u nadmetanjima gradova koji su samostalno funkcionirali. Do katedrale nalazi se Giottov toranj koji je također djelo gotičke arhitekture, te je danas nakon 600 godina najveći toranj izgrađen od kamena te koji služi kao kula za top. Za popeti se na toranj treba 414 skala i prizor je zbilja fascinantan. Pored toga nalazi se još i osmerokutna građevina Battisterio (krstionica) koja je poznata po ulazim vratima izrađenim od zlata još jednog velikog umjetnika Ghibertija.     
    U gradu od poznatih trgova treba spomenuti Piazza della Signoria sa Ammantijevoj Neptunovom fontanom koja je remek djelo izvedeno u mramoru, a počiva na još uvijek funkcionalnom rimskom akveduktu. Još jedan highlight Firenze jest Ponte Vecchio, koji je poseban po velikoj količini trgovina izgrađenih po rubovima mosta, redom različitih stilova. Crkva San Lorenzo  sa Capelle Medici te Santo Spirito, Ospedalle degli Innocenti i Piazza Santissima Annunziatta glavna su dijela ponajvećeg arhitektonskog protagonista toga razdoblja, te su vrhunski primjeri renesansne arhitekture. Galerija Uffizi, odnosno "uredi" te Galleria dell' Arte sadrže mnoštvo poznatih slika redom vrhunskih majstora poput Rafaela, Michelangela, Leonarda, Fillippija, Botticellija i ostalih. Od svjetovnih građevina tu je tipična gradnja talijanskih palača, pravokutnog oblika i monumentalnog izgleda poput Pallazzo Vecchio, Strozzi-projektirao Michelozzo koji je riješio i pitanje Minčete te palače Sponze, Rucellai, Pitti i Davanzati. Veličina grada je oko 400,000 ljudi što je u biti sarvšena mjera po čovjeka, nema velikih gužva, klima je mediteranska, vrlo topla.     
    Jeo sam pretežno u kebabdžinicama ili sličnim mjestima, jer za pojest malo paste u restoranu treba izdvojiti oko 13-15€ što je za moje neradničke uvjete te duljinu boravka bilo previše, a sam grad je općenito preskup za hrvatske uvjete, a činilo mi se i za njihove. Od cijelog posjeta žalim što nisam otišao gledat svoju Signoru Vecchiu, jer su igrali jedan tjedan u Firenzi sa Fiorentinom. Karte su se rasprodale u roku od dva sata, a tamo ne smiješ spomenuti da si Juventino jer ko što u Zagrebu misle da si tovar ili obratno purger nemogu te nacrtanog. Da istog kretenizma zbog toga za koje seljake sa loptama navijaš ima saznao sam kad su u poslovnici počeli neugodnim tonovima raspravljati između sebe te sam se brže bolje izgubio odatle. Cijela regija poznata je po negostoljubivosti i neugodnosti radnika uslužnih djelatnosti, što sam i osjetio u nekim restoranima. Arapa, crnaca i drugih nižih klasa ima posvuda čak su neke četvrti prilično opasne noću. Ima i Šiptara posvuda, prepoznaju se po fizionomijama glave i "talijankama" te malo zanose aljbanski kad pričaju, uglavnom su džepari i sitni kriminalci koliko sam objektivno, naglašavam objektivno vidio. Iznenadilo me i kad sam se vraćao s bazena prošao Mercedes cabrio a iz njega "glavobolja od vina, a nigde aspirina".
    Napustiti takav grad zbilja je bilo teško, ruta je bila ista, a Zagreb me nakon tri tjedna sunca dočekao kišom i dosadnim taksistom.
 
 

 
 
Posljednja izmjena Četvrtak, 12 Studenog 2009 13:13
 

Komentari

avatar Sergej Arshavin
0
 
 
Pricas da nemas para, a po zagrebu se voztas taksijem
avatar Hrvoje
0
 
 
"Arapa, crnaca i drugih nižih klasa" - kako te nije sram ?!?!
avatar sergey Arshavin
0
 
 
Znas sto dijeli ljude od zivotinja ?
avatar sergey Arshavin
0
 
 
Znas sto dijeli ljude od zivotinja ?
avatar Božinovski
0
 
 
sto me ima bit sram? kad oni to jesu, ja iznosim činjenice,,,
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo