Početna Putopisi Put u Stockholm - prvi dio
Put u Stockholm - prvi dio PDF Ispis
(9 ocjena, prosjek: 3.78 od 5)
Putopisi
Autor Vlaho Jemin   
Utorak, 25 Svibnja 2010 21:53

 

    Evo par riječi da i ja napišem na www.dance.hr. Moram i ja probit taj led, a najbolje započet pričom iz daleke Švedske. Tamo je ipak sve pod ledom, ali se nijednom nismo prosuli po ledu, a ni zaplivali, a bilo je prilika. Čak smo ih i izazivali. No, najbolje da ja krenem sa pričom, onako po sjećanju, iz dana u dan.

    Krenulo tako slučajno, prijatelj naš Ive (budući sugrađanin, takva mu sudbina Smile, a još i najbolje kotira na kladionici) krenuo trbuhom za kruhom na mjesec dana u Stockholm. Pa nekako se rodila ideja da i mi pođemo za njim. Sad nisam ni siguran je li on nas pozvo ili smo se mi sami pozvali, ali ispalo je tako da smo se mi odlučili krenuti prema sjeveru. Pravac Stockholm. Kako ćemo nego preko Praga. Povratni let 1600kn, sa presjedanjem u Pragu. Pa, gledajući sve zajedno i nije tako loše. U nekim kombinacijama ne možeš tako ni Zagreb-Dubrovnik-Zagreb odradit.
    Krenuli mi u petak, avion u 14:40, sve po protokolu. Pri ukrcaju nas ispratili Paškva sa kćerkom, a i neka zgodna cura koja se navodno pojavljivala na televiziji. Zaboravio sam joj ime, ali radi nje umalo nismo odletili u drugom pravcu. U avionu standard, dvije fete kruha malo nečeg između i sve zajedno taman izvađeno iz frižidera. Sva sreća pa je bilo nekog vina da ubijemo taj loš okus. Neki su doduše morali ga malo više ubijat zbog količine koje su pojeli. Ali nećemo sad o tome, sve je to standard.
    Kad smo sletili u Prag imali smo još 4 ure do leta za Stockholm, taksi vozi pola ure do centra, tako da smo završili u centru Praga. Kratko slikavanje i pravac pivnica. Tamo nas je dočekalo pola patke i komad neke divljači (navodno je bio divlji prasac, ali nisam siguran). Piva je bila jako dobra, tako da je sve u svemu ispunilo naša očekivanja. Taksi je čeko u dogovorenu uru, te smo na vrijeme došli na aerodrom. A na aerodromu, čim smo prošli kontrolu, duty free shop. Ali to nije bio običan duty free shop, nego onakav duty free shop kakav bi trebo bit svuda, sa degustacijom tri vrste viskija Glenfiddich-a, od 12, 15 i 18 godina. Mala koja je služila viski je bila pravi bombon, tako da njezino nagovaranje da moramo probat sve ti vrste, nismo mogli odbit. A za uzvrat smo to isto ponovili još jednom, te smo čak i jednu bocu kupili. Taj dio radnog naslova „For the beginning …“ smo uspješno apsolvirali, no nakon napornih treninga u Ada svakog ljeta ovo je bio mačji kašalj. Kupili smo bocu od 15 godina, koja se pokazala najboljom, te koju iskreno preporučam da isprobate ukoliko budete u mogućnosti. Jedna zanimljivost je da ukoliko putujete u EU onda bocu plaćate 4 eura skuplje, nego da putujete u zemlje koje nisu u EU. Čak se i bacila treseta prije ukrcaja na stolu za stolni nogomet. U avionu za Stockholm slična situacija kao i u prethodnom letu, tako da nije bilo problema sa slijetanjem. Jedino je Klarićeva torba ostala ostala u Pragu. Navodno nisu znali kuda bi s njom, a koje li slučajnosti u njoj se nalazila domaća kobasica i komad sira za našeg gastabajtera Ivu, pa tako ostali mi, a i Klarić bez torbe. Sva sreća, taksist nas je čeko, kako je Klara već prije dogovorio.

    Stan u kojem je bio Ive je u centru Stockholma. Kad nas je ostavio taksist ispred, četiri stvari na prvu su odmah zamijećene. Da je hladno ko svi vrazi, da nije baš oštećen snijeg, tako da se dobar led nakupio, da ima dosta ljudi po ulici, kako je u centru stan tako ima i dosta birtija okolo, te da ima pozamašan broj pijanih koji bauljaju po ulici. Eto, skoro ko na Stradunu kad se zatvore sve birtije, samo što je hladno i ima leda Smile. A u stanu domaćini nas dočekali, Zrinka i Ive, svaka im čast i zahvaljujemo im i ovim putem, i neka oni nama brzo ozakone svoju vezu pred Bogom, što mi svi želimo, samo je nekako Ive nesiguran. A stan od 28 kvadrata, prilično dobar raspored, mali hodnik, još manja banja, mala kuhinja i onoliko koliko je ostalo, dnevni boravak. Taman svakomu svoja dva kvadrata. Švedski stol na sredini boravka, a kao i ostali namještaj, „made in Ikea“. Odmah smo izvadili „domaće“ stvari na stol, te nakon što su se i ostala dva gastarbajtera iz Ericssona priključila, Nikola i Zvone, mogli smo krenut i vanka.

 

 

Posljednja izmjena Nedjelja, 13 Lipnja 2010 00:49
 

Komentari

avatar b/a
0
 
 
da parafraziram hrvoja, *****. čista petica, i prepoznatljivi autorov stil - ne samo tekstualni ;)
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo