Po?etna Putopisi Napolitansko stanje uma i srca
Napolitansko stanje uma i srca PDF Ispis
(20 ocjena, prosjek: 4.60 od 5)
Putopisi
Autor Mirko Ba?ani   
Nedjelja, 04 Srpnja 2010 22:02

1. More is different


     Sje?am se one šaljive pri?e koja kaže „Ma?ka je jako sli?na životinja psu, ali ne laje. Ptica je jako sli?na životinja psu ali ne laje. Ribe su jako sli?ne životinje psu ali ne laju.“ Doista, sve su te životinje sli?ne psu. Hobotnica naprotiv nije baš sli?na psu, a nisu ni crvi. Sli?no je i s Napuljom.
     Napulj je grad sli?an svim drugim europskim gradovima svoje veli?ine, koji su svi tako?er me?usobno sli?ni. Imaju ulice i trgove, povijesnu jezgru, dvorce, pala?e, crkve, parkove, nebodere, sportske objekte. Ve?e zgrade u središtu grada su muzeji, kazališta, sjedišta raznih institucija ili trgova?kih društava. Zdanja u povijesnoj jezgri imaju o?ekivana arhitektonska obilježja, iz nekog od o?ekivanih umjetni?kih razdoblja. Napulj konkretno karakterizira barokni stil te brojnost kazališta. No, to nije razlikovno svojstvo Napulja jer se kazališta i barokna zdanja nalaze i u svim drugim europskim gradovima. Dakle, arhitekturom je Napulj zapravo jako sli?an svemu što ste ve? vidjeli. No, što je druga?ije u Napulju; koje je to razlikovno svojstvo Napulja koje se ne uo?ava na prvi pogled?
     Ljudi. Ljudi su to po ?emu se Napulj razlikuje od ostalih europskih gradova. I zato Napulj jest zanimljiv grad, jer bi ljudi uvijek trebali biti onaj klju?ni element koji grad ?ini lijepim ili ružnim. Imali smo više sre?e negoli pameti kad smo odabrali odsjesti u jeftinom, neekskluzivnom hotelu. Ovdje je sve bilo jednostavno i neposredno, i autenti?no napolitanski. Na primjer, poslužili su nam doru?ak unato? tome što smo sat vremena prekora?ili najkasnije vrijeme posluživanja doru?ka. Valjda nas im je bilo žao da ostanemo gladni. Nismo ni slutili da ?e nam taj hotel biti ulaznica koja ?e nam omogu?iti da istinski osjetimo Napulj. Družili smo se dosta s recepcionarom Giuseppeom. Iako nitko od nas ne govori dobro talijanski, a Giuseppe pri?a samo talijanski, to nas nije sprije?ilo da uživamo u druženju s njim. Kad se ne bismo razumjeli, služili bismo se rukama, španjolskim, francuskim, njema?kim, YouTubeom, Wikipedijom, i uvijek bismo se skužili.
     Giuseppeu nije bilo nimalo neugodno što ne zna ni jedan strani jezik, a radi na recepciji hotela. A i zašto bi mu bilo neugodno. Znam previše ljudi koji se optere?uju neznanjem stranih jezika kao da je njihovo poznavanje uvjet za razvijanje dobre komunikacije. Tada se redovito sjetim Nirvanine pjesme „Even in his youth“, gdje Kurt Cobain kaže „Even in his youth he was nothing. Kept his body clean, going nowhere.“. Pa naravno da ne može ne znam kakvo pripremanje za izlazak nadomjestiti izlazak. Isto tako, ne može poznavanje stranog jezika odstraniti ni dosadu niti vlastiti strah od komunikacije s ljudima, te onda omogu?iti tu komunikaciju. Camus je okarakterizirao Parižane s „bludni?e i ?itaju novine“, a današnjeg ?ovjeka bi se moglo okarakterizirati s: pere se i u?i strane jezike. Današnjeg ?ovjeka, ali ne i našeg Giuseppea. Ne Napolitance. Oni nisu podlegli degeneraciji.
     Giuseppe nam je pri?ao o Napulju, o duhu grada kojeg neizmjerno voli, pri?ao nam je o znamenitostima koje bismo trebali i?i posjetiti, pri?ao nam je o mjestima gdje se dobro jede, pri?ao nam je o raznim specijalitetima napolitanske kuhinje koje bismo trebali kušati. Ali važnije od toga o ?emu nam je pri?ao jest sam na?in na koji nam je pri?ao, kao i sama ?injenica da je to pri?ao s velikim žarom njemu nepoznatim gostima hotela, koji su još k tome i stranci. Baš nam je bio pružio ljubav. Koje je prepun. No, svi Napolitanci su puni ljubavi. Puniji ljubavi od stanovnika bilo kojeg drugog grada u kojem sam bio. I to u tolikoj mjeri puniji da ta kvantitativna razlika postaje i kvalitativnom – „More is different.“. Stoga su Napolitanci ti koji ?ine Napulj druga?ijim od drugih gradova Smile

2. Madonna di Maradona


     Posebno zanimljive su bile Giuseppeove pri?e o razdoblju slave nogometnog kluba Napoli (1985.-1991.), kad je u njemu igrao Diego Armando Maradona. Giuseppe je kao mladi? to razdoblje aktivno živio i oblikovao. Tada je cijeli grad disao za svaku utakmicu. Kipovima u gradu (Dante, Garibaldi,…) su u ruke stavljane zastave Napolija, a pri osvajanju trofeja (Prvenstvo Italije 1987. i 1990., Kup Italije 1987., Superkup Italije 1991., Kup UEFA 1989.) su kipove obojili u nebesko plavu boju – tako da su izgledali kao da nose majice Napolija. Napulj, koji je i ina?e životan više od drugih gradova, tada je bio živ više negoli ikad.
     Napolitanci, koji su uvijek bili marginalizirani od ostatka Italije, znali su te dane ponosa i slave do?ekati i proživjeti s posebnom radoš?u. Dobar primjer marginalizacije Napulja i Napolitanaca tako?er dolazi iz nogometa. Na doma?im ogledima je bilo posve uobi?ajeno vidjeti navija?e suparni?ke ekipe kako ga?aju navija?e Napolija sapunima i vi?u im neka se operu. Tako?er je bilo uobi?ajeno da u ogledu dva kluba, od kojih nijedan nije Napoli, navija?i jedni drugima vi?u da su Napolitanci, žele?i tako ultimativno uvrijediti protivnika. Navija?i Napolija su u dobrim odnosima samo s navija?ima kluba Palermo i s navija?ima kluba Genoa, s kojima su u posebno prijateljskim odnosima. Najve?i rivalitet Napoli ima s klubovima Juventus, Roma i Hellas Verona. No, Juventus je skoro svakom klubu najve?i rival. Dok je rivalitet s Romom više sportskog tipa, onaj s Veronom je zbog razlike u mentalitetima - i to baš one stereotipne razlike izme?u Sjeverne i Južne Italije. Ne iznena?uje stoga ?injenica da je u Veroni najja?a politi?ka stranka Lega Nord (te da je baš Verona ujedno i njeno najja?e uporište), okosnica ?ijeg politi?kog programa je zalaganje za odcjepljenje razvijenog i ulju?enog sjevera od primitivnog neradni?kog juga.
     Uspjesi koje je postizao Napoli, a za koje je bio najzaslužniji Maradona, su Napolitancima neizmjerno zna?ili. Istinski su zavoljeli Maradonu, tako da su mu ?ak napravili i oltar!! Cijela južna Italija je snažno prožeta katoli?kom vjerom. Ljudi žive svoju vjeru, ona im nije samo jedan od segmenata života nego ulazi u sve segmente života. U tome treba tražiti i razlog zašto su se Napolitanci Maradoni odužili baš oltarom. Maradonin oltar se nalazi u ulici Spaccanapoli - glavnoj ulici najstarijeg dijela Napulja, u onom njenom dijelu koji se službeno zove Via San Biagio dei Librai, to?no preko puta kipa boga Nila na malenom trgu Piazzetta Nilo, kojim tako?er prolazi Spaccanapoli. Oltar se sastoji od Maradonine slike, jedne vlasi njegove kose, slike Gospe, i monstrance sa suzama Napolitanaca iz 1991., godine Maradoninog odlaska iz Napulja u Sevilleu.
     Ovisi kada nai?ete, oltar se nekad nalazi na zidu na ulici, a nekad unutar kafi?a. U potonjem slu?aju o?ekuje se da popijete kavu u kafi?u ako razgledavate ili fotografirate oltar. Kava se u Napulju servira u staklenim ?ašama, što je još jedna specifi?nost. Ina?e, postoje dva oltara posve?ena Maradoni, od kojih je barem jedan uvijek unutar kafi?a, gdje se nalaze još i slika pape Ivana Pavla II, te jedna sveta?ka slika Fabia Cannavara – slavnog nogometaša, Napolitanca. Za mene je Maradonin oltar klju?na turisti?ka znamenitost Napulja jer govori o duhu Napulja i Napolitanaca. A budu?i da Maradona ima i hrvatske krvi (Djed Maradonine majke ro?en je u Kor?uli. Maradoninu majku su u spomen na Dalmaciju nazvali Dalma, a tako se zove i Maradonina starija k?i.), dužnost je Hrvata koji posjete Napulj da obi?u i ovaj oltar Smile.


3. Pizza


     Još jedna stvar koju Hrvati vole ima veze s Napuljom. To je pizza. Pizza je nastala u Napulju, u ?ast talijanske kraljice Margherite prilikom njenog posjeta Napulju 1889. Neke varijante pizze postojale su i prije, no tada je prvi put kako sastojak dodan sir – mozzarella. Time je napravljeno jelo u bojama talijanske zastave – zelena boja od bosiljka, bijela od mozzarelle i crvena od raj?ice. Evo, Talijani u svemu skloni estetici. Kao što znamo, i danas se ta osnovna vrsta pizze naziva margherita.
     Giuseppe nas je uputio u drugu najbolju pizzeriju u Napulju – Il figlio del presidente. U najboljoj je navodno uvijek tolika gužva da pokvari užitak jela. Mi smo u Il figlio del presidente pojeli stvarno odli?nu pizzu, popili super vino iz okolice Napulja, na kraju još pojeli pizzu s Nutellom, i genijalno se proveli. A s konobarom smo pri?ali njema?ki Smile. Još jedan dokaz da poznavanje jezika nije preduvjet za dobar doživljaj. U Napulju se ina?e jako dobro jede. I jeftino. A ni ne smije biti skupo jer su Napolitanci siromašni. Regija Kampanija, koje je Napulj glavni grad, je najsiromašnija regija Italije – ima najmanji GDP per capita, i on je upola manji od istog u Lombardiji ili Venetu – najbogatijim regijama Italije. A baš je pizza nekada bila tipi?no jelo siromaha.


4. Ponos, predrasude i ljubav


     No, baš zato što su siromašni, Napolitanci su dobri ljudi. Zašto? Pa zato jer im ništa drugo ne preostaje. Osim one iskonske ljudske dobrote. Koju je ?esto teško razlikovati od kurtoazije i udvornosti. Svi mi neke nadre?ene nam ljude pozdravljamo s ugodnim „Dobar dan!“ zato jer su nam dragi, a neke zato jer ih se bojimo – jer se bojimo da bi nam, ako ih oneraspoložimo, mogli zasmetati na putu našeg uspjeha.
     Napolitanci se ne zamaraju time kako udovoljiti drugima, oni nisu konformisti. Ne teže primarno ugledu i uspjehu nego se oduševljavaju stvarima koje stvarno mogu oduševiti, poput osmijeha, prijateljstva, dobre hrane, dobrog pi?a, dobrog društva, prirodnih ljepota… Žive radi sebe i radi onih ljudi koje doista vole. Ali ne radi se tu uop?e o ponosnim ljudima. Nego o hrabrima. Ponos guši, ?esto se isprije?i na putu ljubavi. Ako ga tada ne možemo srušiti, ponos je - just another brick in the Wall.
     Napolitanci nisu ponosni ljudi. Oni se ne stide svojih razbijenih automobila. Gotovo svi auti u Napulju su ogrebeni i natu?eni ili im nedostaje retrovizor, što je sve posljedica preležerne vožnje, koju sjevernjaci pogrešno smatraju agresivnom. Napolitanci se ne stide svog prljavog grada, ni svojih izljeva emocija koji bi se mogli smatrati nepristojnima u uštogljenim sredinama. Napolitanci nisu ponosni ljudi. Zato su spremniji primiti i pružiti ljubav. I mi smo se u to uvjerili više puta. Spomenut ?u ovdje samo najreprezentativnije slu?ajeve.

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video

     Prve ve?eri smo po centru Napulja tražili neku vrevu, neko dobro mjesto za izlazak. Neuspješno. Tada još nismo znali da su glavna mjesta za izlazak Mergellina, Riviera di Chiaia, Via Vittorio Imbriani, koja su nekoliko kilometara zapadnije od strogog centra. Najživlje što smo tada našli je bio neki jamaj?anski bar, pa smo ušli. Unutra svi stoned, a namještaj minimalisti?ki, kao da smo u gulagu. Ali na šanku zato prebogata ponuda pi?a. Rijetko kad sam se osje?ao tako strano kao tada. People are strange when you're a stranger.
     Gazda, koji je zapravo više li?io na Camorrinog agenta koji brine za sigurnost lokala (to je uobi?ajeni na?in reketarenja obrtnika od strane Camorre), je ubrzo shvatio da smo mi stranci koji bismo popili po koju, pa nam je poslao nekog ljubaznog tipa koji je s nama pri?ao engleski i poslužio nas vinom koje me jako podsjetilo na primoštenski Babi?. Sve u svemu, ubrzo smo invertirali svoj prvotni doživljaj lokala, i baš se fino opustili! Zasvirala je i Karmacoma, moja najdraža stvar od Massive Attack, koju smo nekoliko puta slušali toga dana u autu, na putu za Napulj. Sve se nekako lijepo posložilo – i vino i ljudi i glazba. Mislim da sam se tada prvi put zaljubio u Napulj.

     Na Final4 je Jug prvog dana turnira igrao utakmicu s Primorcem iz Kotora. Bila je to druga utakmica dana, nakon one izme?u Pro Recca iz Genove i Partizana iz Beograda. U pauzi izme?u dviju utakmica do naše novinarske ekipe na tribini Juga (Andrija, Hrvoje, Marin i Mirko) su došla dva ?ovjeka iz vaterpolo kluba Salerno, iz grada Salerna, drugog najve?eg u Kampaniji. Ina?e, nije sasvim jasno zašto su od svih ljudi na tribini došli baš do nas, no vjerojatno prate vaterpolo stranicu www.dance.hr, pa su prepoznali Andriju Wink. Uglavnom, jedan od tih Salernitanca je po?eo živo pri?ati, spominjati njihovog trenera Boža Vuleti?a, bivšeg igra?a Juga, pa zatim ?anija Pecoti?a i Gorana Sukna, za kojeg je rekao da je najbolji igra? koji je ikad igrao u Salernu. Salernitanac nam je htio re?i koliko je oduševljen da vidi nas - navija?e Juga!
    I mi smo bili oduševljeni njegovim postupkom, pa smo se slikali s njim, i s klincima iz pomlatka kluba koji su tako?er došli na Final4. Budu?i da su i Božo Vuleti? i Goran Sukno bili prvotimci Juga 1980., kad je Jug osvojio prvi naslov prvaka Europe, poželjeli smo da ovaj dolazak Salernitanaca bude znak da ?emo osvojiti novi naslov prvaka. Šteta što na kraju nismo. Baš bi bilo prikladno da u južnja?kom Napulju naslov osvoji Jug.
    Prvog dana turnira nas je na tribinama napala skupina Grobara – navija?a Partizana, te nam pokušala oteti transparent Juga, u ?emu nije uspjela odmah nego tek nakon drugog napada izvan bazena. Ne treba ni spominjati da poslovi?no loša talijanska organizacija natjecanja nije osigurala ni jednog policajca na bazenu Scandone nakon utakmice (Zato su idu?eg dana osim specijalaca doveli i nekoliko detektiva u odijelima koji tamo stvarno nisu imali što tražiti.). Nakon tog napada bojali smo se vratiti u hotel podzemnom, pa smo se s dubrova?kim ?arterašima uputili autobusom da njihovog hotela u centru grada. Dalje smo mislili taksijem, no voza? autobusa se ponudio da ?e nas odbaciti do našeg hotela. Putem do tamo smo ugodno pri?ali s njim, raspitivao se o rezultatima utakmica i hvalio ljepote Hrvatske. Sli?no je bilo i drugog dana. Bio je drugi voza? busa, ali mu isto nije bio problem odbaciti nas do našeg hotela. Tako?er je bio vrlo pri?ljiv, no nikako i nametljiv.
    Nakon otimanja tog jedinog transparenta Juga, bili smo svjesni da na sutrašnjoj utakmici ne?e biti ni jedan transparent kojim bismo bodrili naše igra?e. No, kad smo sutradan došli na tekmu – ?ekalo nas je pravo iznena?enje. Neke cure su tijekom jutra dale sašiti u Napulju novi transparent, u istim bojama, i još ve?i od ukradenog!! Wink. Kakav duh nepokorivosti! Kad je pao prvi Jugov gol razvili smo transparent i uobi?ajeno ga pustili da putuje od dna do vrha tribine. Mislim da smo se svi tada osje?ali pobjedni?ki, bez obzira na to kakav ?e biti rezultat utakmice. Ina?e, Final4 je završio slavljem Pro Recca, naravno s trenerom odjevenim u odijelo u bazenu.

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video

     Druge ve?eri oko ure u no?i smo ogladnili. Giuseppe nam je preporu?io obližnju pizzeriju, u blizini gradskih vrata Porta Capuana. To što se spominjala Capua, i to još u našem ionako mra?nom i šporkom kvartu nije slutilo na dobro, ali je barem sve bilo blizu. Doti?na pizzerija je izgledala vrlo provizorno, uop?e nije imala interijer ve? samo terasu. Nije imala ni menije, nego samo one male flajere što ih dobivamo u poštanske sandu?i?e. Kad samo sjeli, konobar nam ih je ležerno bacio na stol. Ležerno, ali ne i nepristojno, ve? s osmjehom na licu. Kad sam krenuo fotkati Marina, Hrvoja i Andriju, konobar je samoinicijativno dotr?ao do nas da nas on slika, tako da i ja mogu biti na zajedni?koj fotki. Na kraju smo se još i šalili te fotkali s njime. Netko bi takvo ponašanje mogao okarakterizirati kao nepristojno, jer šta nam se on unosio i zašto nas nije pustio na miru. Nama je naravno bilo drago što nas nije pustio na miru. Jer da jest – uživali bismo samo u pizzi, dok smo ovako imali prilike uživati i u Napolitancima. Andrija je stalno ponavljao „Koji lik!!“, kao uostalom i za skoro sve Napolitance koje je susreo.
     Sjedimo mi tako na terasi u toj pizzeriji, bilo je ve? oko dva i pol, kad odjednom netko iz zgrade pokraj po?inje bacati nešto kroz balkon na ulicu. Kroz razdoblje od petnaestak minuta bi povremeno frknuo neki predmet iz tog stana, vjerojatno neko sme?e. ?ula se i vika. ?inilo mi se tad da je bolje da ?ovjek izbaci frustraciju iz sebe bacaju?i stvari kroz balkon negoli da umjesto toga namlati uku?ane ili da zatomi osje?aje pa da za desetak godina, kad se nagomila dovoljno zatomljenih frustracija, oboli od raka.


5. Život na licu mjesta


     Giuseppe, koji je završio medicinsku višu školu, i pokazuje zavidnu razinu op?e kulture, a sada zbog velike nezaposlenosti radi kao recepcioner, nije nesretan ?ovjek. Naravno da bi htio raditi u struci i imati ve?u pla?u; pokazivao nam je kako sudjeluje u prosvjedima zbog masovnog zatvaranja radnih mjesta u Kampaniji. Ali njegova situacija nije razlog da on bude permanentno nesretan ili melankoli?an.
     Giuseppe se raduje malim i svakodnevnim stvarima. Sretan je što živi u Napulju, što može dobro jesti za malo novca, što ima prijatelje, obitelj, posao, što se Napoli dobro plasirao ove godine, i što svaki put kad igra Napoli može birati izme?u dva komentatora od kojih jedan uvijek navija za Napoli. Ponosan je na sina koji je brucoš na elektrotehnici i vatreni navija? Napolija. Ne putuje puno, no ni nema neku veliku želju. Kaže proputovao je cijelu Italiju kao navija? Napolija. Kaže u Pisi je Kosi toranj predivan, ali se nema što drugo doživjeti. U Milanu pogled na katedralu oduzima dah, ali se ništa drugo ne može vidjeti. Sigurno nije u pravu kad tako govori o Pisi i Milanu. Ali ne treba insistirati na ispravnosti. Samo na ljubavi. A toga kod Giuseppea ima i više nego dovoljno Smile.
     Giuseppe bi bio u boljoj materijalnoj situaciji da, poput mnogih ljudi s juga, ode raditi u Sjevernu Italiju gdje ima posla. Ali on to ne želi. Uvijek je lijepo vidjeti bi?e koje nije samo materijalno nastrojeno. O?ito je za sre?u potreban balans sli?an onom o kojem Manu Chao govori u pjesmi „A cosa“ - jedinoj svojoj pjesmi na talijanskom: O ?emu sanjate, ali i ?ega ste se spremni odre?i da biste imali to o ?emu sanjate? A majici Juga koju smo mu bili poklonili na rastanku Giuseppe se obradovao kao malo dijete. Nevjerojatno. Ne znam zapravo jel se on obradovao samo našem postupku kojim smo mu htjeli pokazati koliko nam se svidio, ili se stvarno obradovao i majici, ali mislim da se stvarno obradovao i majici Smile.

     John Lennon je rekao „Život je ono što ti se doga?a dok si ti zauzet izradom planova za život.“. Napolitanci manje planiraju. I zato manje propuštaju stvarni život. U Napulju se živi na licu mjesta. Napulj je grad sretnih ljudi. To?nije - Napulj je grad u kojem žive ljudi koji su dovoljno hrabri da budu sretni. Jebeno!



p.s. Više fotografija vezanih uz ovaj ?lanak možete pogledati na Facebook profilu korisnika Mirko Ba?ani (za pregledavanje tih fotografija nije potrebno imati Facebook account): link na galeriju
Posljednja izmjena Subota, 10 Srpnja 2010 20:06
 

Komentari

avatar Marin
+1
 
 
Ovo sto je Giuseppe rekao za Milano i Pisu je vrlo vjerojatno tocno, za Milano mogu i sam potvrditi, osim katedrale Il Duomo i oktogona (kopiju u puno manjoj verziji imate u Zagrebu) koji je odmah do katedrale, nema se sto vidjeti. Osim za ljubitelje nogometa pa podju i na San Siro. A Pisa je puno manji grad tako da je i to vjerojatno ista pasta.
avatar mirko
0
 
 
eee, Marine, vidim da to iz tebe progovara pravi Napolitanac!! ;-)
avatar b/a
0
 
 
Giuseppe se hvalio kako je napoli ove godine opet bio dobar i da su izborili europsku ligu. raspitivo se za naš nogmet i jako ga je iznenadilo to što hajduk kao drugi ne ide u kvalifikacije lige prvaka :) mislio je da imamo bolji koeficijent.

najja?e od svega mi je bilo kako bi nam giuseppe nešto objašnjavo. naravno reko bi nam na talijanskom, onda bi se mi izme?u sebe gledali, pa bi nas on gledo 5 sekundi, pa bi opet ponovi isto i opet na talijanskom i tako sve dok mi ne bi skontali bar nešto, i onda bi krenula potpitanja, naj?eš?e marina na španjolskom
avatar Marin
0
 
 
Moram se jos malo nadovezati, drago mi je da si opisao ovo s Veronom i politikom, nisam imao pojma o tome, ali je to vjerojatno jedan od razloga zasto Giuseppe ne voli Veronu. Najjace mi je bilo ono kad je pricao koga ne voli: "Sampdoria fuj, Fiorentina fuj, Verona...mamma mia (naravno u negativnom smislu i facu je slozio s toliko gadjenja)". Sve u svemu Giuseppe je totalni kralj, a i ti Mirko s ovim putopisima, za klasu si bolji od Gorana Milica, koji samo ide po pjacama i pita koliko kostaju patate i pomadore.
avatar roberto
0
 
 
Fenomenalan tekst! E da, postoji prica da je posle jeodnog osvajanja trofeja sa Maradonom (ili prvaka Italije ili UEFA) u Napulju tolika ludnica bila a na groblju je neko ispisao grafit "nemate pojma sto ste propustili".
avatar Marin
0
 
 
Ako je to istina onda je to najjaci grafit za koji sam cuo. Koje legende
avatar mirko
0
 
 
"nemate pojma sto ste propustili" - kako su genijalni! :-D
avatar pero79
+1
 
 
stvarno odli?an tekst, kao i prvi nastavak. ne znam koliko ?e ovaj putopis imat nastavaka, nadam se što više.

"današnjeg ?ovjeka bi se moglo okarakterizirati s: pere se i u?i strane jezike. Današnjeg ?ovjeka, ali ne i našeg Giuseppea. Ne Napolitance. Oni nisu podlegli degeneraciji."
"navija?e suparni?ke ekipe kako ga?aju navija?e Napolija sapunima i vi?u im neka se operu. Tako?er je bilo uobi?ajeno da u ogledu dva kluba, od kojih nijedan nije Napoli, navija?i jedni drugima vi?u da su Napolitanci," - izgleda da su napolitanci dobro šporki ;)
avatar Marin
0
 
 
Giuseppe nam je rekao da njih nitko ne voli u Italiji pa samim time ni oni nikoga. Kao sto je napisao Mirko, navijace Palerma podnose, a s navijacima Genove su u super odnosima. Bilo mu je drago kad sam mu pokazao filmic Torcidinih nereda u Genovi protiv Sampdorije.
avatar mirko
0
 
 
aha, sje?am se s kolikim žarom u o?ima je Giuseppe gledao klip koji si mu pokazao!
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo