Po?etna Putopisi
PDF Ispis
(10 ocjena, prosjek: 4.60 od 5)
Putopisi
Autor Mirko Ba?ani   
ÄŚetvrtak, 08 Srpnja 2010 17:07

1. Kraljevstvo dviju Sicilija


     Nakon našeg relativno kratkog, ali doživljajima prebogatog, boravka u Napulju zanos za otkrivanjem nije nimalo popustio. Omamio nas je okus Juga, i želimo još upijati Južnu Italiju! Stoga smo odlu?ili vratiti se druga?ijim putem od onog kojim smo došli. Hrvoje se ne vra?a s nama, otišao je na službeni put u Nicu. Ali ?ak ni to nije zna?ajno odstupanje jer Nica je ve?i dio svoje povijesti bila talijanska, te postaje formalno francuskom tek 1860. u zamjenu za francusku pomo? pri stvaranju ujedinjenog talijanskog kraljevstva.
     Južna Italija je geografski višezna?an pojam. U jednoj varijanti Južna Italija obuhva?a regije na jugu Apeninskog poluotoka (Kampanija, Basilicata, Kalabrija, Apulija, Molise i Abruzzo), te regije Sicilija i Sardinija. One sve zajedno ?ine tre?inu Italije, i po površini i po udjelu stanovništva. U drugoj varijanti regije Sicilija i Sardinija ne spadaju u Južnu Italiju ve? u Oto?nu Italiju. U tre?oj i najto?nijoj varijanti samo se Sardinija isklju?uje iz pojma Južne Italije. Prostor koji preostaje - kontinentalna južna Italija i Sicilija - poklapa se s teritorijem nekadašnjeg Kraljevstva dvije Sicilije, ?ije je sjedište bilo u Napulju.
     Sardinija se danas iz ekonomskih razloga naj?eš?e smatra dijelom Južne Italije, ali ona kulturološki pripada Srednjoj i Sjevernoj Italiji. Najgrublje re?eno, Sardinija nije selja?ki prostor poput kontinentalne južne Italije i Sicilije, koje ?ine pravu Južnu Italiju. Doduše, puk na Sardiniji se ne razlikuje zna?ajno od puka u Južnoj Italiji, osim što su zatvoreniji od njih. No, na Sardiniji se razvio i etablirao puno brojniji aristokratski sloj, zahvaljuju?i tome što je otok Sardinija bio dio mo?nog Kraljevstva Sardinije (kasnije Kraljevstvo Sardinije i Pijemonta). Sardinija je tijekom povijesti bila pod vlaš?u aragonske, habsburške, bourbonske i savojske dinastije. Aristokratskoj tradiciji doprinijela je i stoljetna povezanost Sardinije sa susjednim, vrlo naprednim i ulju?enim maritimnim republikama Pisom i Genovom. Ta aristokratska tradicija je posebno izražena u sjevernom dijelu Sardinije. Uzevši u obzir te podatke, ne iznena?uje ipak pomalo ?udna ?injenica da je upravo Kraljevina Sardinija bila pokreta? i predvodnik stvaranja ujedinjene Italije. Kraljevi Sardinije postali su kraljevi novostvorene Kraljevine Italije 1861.
     No, cjelokupno to aristokratsko naslije?e u suprotnosti je s obilježjima Južne Italije. Ina?e, slabo naseljena Sardinija - koja danas broji oko 1.600.000 stanovnika spram ukupno 61.000.000 u cijeloj Italiji - dala je ?ak 2 predsjednika Italije od njih ukupno 11. Obojica su porijeklom iz Sassarija – najve?eg grada sjeverne Sardinije. Južna Italija dosada je dala 3 predsjednika, uklju?uju?i i aktualnog. I sva trojica su iz Napulja! Wink. Dakle, mi vodimo Smile. Forza Napoli! A Sardiniji, kad ve? nije u Južnoj Italiji, barem ostaje utjeha da je po prirodnim ljepotama najljepša regija Italije.


2. Idemo na Jadran


     Odlu?ujemo se zaviriti u neturisti?ke dijelove Južne Italije, u podru?ja gdje nas ona ne o?ekuje, ne bismo li je tako - nespremnu za pokazivanje - bolje upoznali Smile. Iako znamo da ?emo teško igdje Južnu Italiju bolje upoznati i više osjetiti negoli u samom Napulju, te da nam se proteklih dana upravo to i ostvarilo, ne odustajemo od našeg voajerskog poriva. Odlu?ujemo prije?i Apeninski poluotok po širini, te izbiti na more. Jadransko more. Da, naše Jadransko more. Ali s druge strane. Malo je to ?udno. Kao kad Alisa odlazi s druge strane zrcala u zemlju ?udesa. Osje?amo se baš pustolovno i ponosno. Okolni put produžit ?e nam vrijeme povratka u Zagreb za 3 i pol sata, na ukupno 15 sati. Premda smo sada samo trojica, pa nas o?ekuje ve?i napor u vožnji, izabiremo povratak Jadranskom autocestom. Uostalom, bez obzira na sve, svaki ?ovjek bi trebao težiti tome da mu bude ljepše, a ne lakše!
     Marin i Andrija su se složili s mojom željom da se s Jadranskim morem susretnemo u gradu Traniju, u Apuliji. Toliko puta sam se divio slikama neobi?ne romani?ke katedrale u Traniju, smještene tik uz more. A sada ?u je za 2-3 sata vidjeti uživo. Ne vjerujem! Sjetio sam se kako je Kraljica rekla Alisi "Kad sam bila tvojih godina ponekad sam povjerovala ?ak u šest nemogu?ih stvari prije doru?ka.“, i shvatio da je za mene odlazak u Trani upravo iz kategorije takvih nemogu?ih stvari. I to ne samo zato što još nisam doru?kovao. Ujutro uzimamo Mazdu iz garaže u Napulju i kre?emo u smjeru Barija, autocestom A16, koja se još naziva i Autocestom dvaju mora jer spaja Tirensko more s Jadranskom. Iako sam ja bio spreman na to da ?e Mazda na sebi kao uspomenu na boravak u Napulju zadržati barem nekoliko friževa, što od ovih iz garaže, što od same vožnje po Napulju – na kraju je eto sve prošlo bez ijedne ogrebotine.
     Hitamo prema Jadranu. Na izlasku iz Napulja kiša se poja?ava, te uskoro prelazi u vrlo jak pljusak. Ne možemo voziti više od 80 km/h po autocesti. Krstarimo po provinciji Avellino, koja je zavi?aj mozzarelle. Kiša još sumanutije pada, kolnik je pun vode, vozimo 50 km/h, još ?e nas i bivoli po?eti prestizati. Kod ?vora Benevento kiša po?inje jenjavati. Pred nama se sada prostiru jarko zelene livade Irpinije, koja je ovdje manje brdovita negoli u okolici Avellina. Mene su te pitome irpinijske livade potpuno osvojile. Ponajviše zato jer su me podsjetile na krajolike Basilicate – talijanske regije koju smatram najljepšom po pitanju autenti?nosti. Koliko sam puta s oduševljenjem gledao sli?ne fotografije Basilicate. Tada sam povjerovao u drugu nemogu?u stvar istog dana – da ?u vidjeti Basilicatu. Bila je to ujedno i posljednja nemogu?a stvar u koju sam povjerovao jer smo ubrzo skrenuli na neko odmorište na doru?ak Wink.


3. Apulija i Basilicata


     Iz Kampanije prelazimo u Apuliju. Prestala je kiša, ali puše jak vjetar. Dobro je to jer zna?i da smo blizu mora! Krajolik je sli?an kao i prije, s livadama ?ija je trava neobi?no intenzivne zelene boje. Skre?emo na odmorište Ofanto na doru?ak. Lijepo se primje?uje kako s približavanjem sjeveru rastu i cijene. Na primjer sfogliatella – ?uveno napolitansko pecivo u obliku školjke, s ricottom – koje u Napulju košta 0.60 – 0.80 €, ovdje u Apuliji je 1.20 €. Još sjevernije, u Markama, je 1.60 €, a kraj Venecije je 2.40 €. Osim hrane, u Ofantu konzumiramo i interakciju s ljubaznim konobarom. ?udi se što ima goste koji mu se obra?aju na engleskom, kaže da to nije baš ?esto. Izvrsno, to nam je znak da smo uspjeli prodrijeti u neturisti?ke dijelove Južne Italije! Nakon doru?ka vra?amo se na autocestu. I… U jednom trenutku na horizontu ugledam planinu. Nema dvojbe – to je ugasli vulkan Monte Vulture, u Basilicati. Izgleda da se mnoge naizgled nemogu?e stvari mogu ostvariti, ako povjerujemo u njih. Naravno, treba hrabrosti kako bi se savladao strah. Ali nas su Napolitanci svojim primjerom pou?ili hrabrosti.
     Basilicata je ruralna i siromašna regija, najslabije razvijena od svih 20 talijanskih regija. No baš zato je ostala sa?uvana, prelijepa i autenti?na. Basilicata, koja obuhva?a prostor nekadašnje rimske provincije Lukanije, površinom je mala, ali je zato iznimno raznolika. Dakle, nešto kao Hrvatska Smile. Ima i izlaz na dva mora: Tirensko i Jonsko. Sada nam je tako blizu ali nemamo vremena razgledavati je budu?i da je put do Zagreba još duga?ak. Obitelj Francisa Forda Coppole, redatelja trilogije „Kum“, potje?e iz Basilicate. Kratak film u kojem Coppola govori o ovoj jedinstvenoj regiji, koja se nalazi izme?u pete (Apulija) i prstiju (Kalabrija) talijanske ?izme, odli?no predstavlja Basilicatu:

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video

     Bližimo se Traniju pra?eni nebrojenim plantažama maslina. More je nadomak. Imam prijatelja u nedalekom Tarantu, pa sam ga bio pitao je li u Apuliji, kao i u Napulju, opasno ostaviti auto stranih tablica na ulici tijekom dana na sat do dva. Giovanni mi je savjetovao da auto svakako ostavim na ?uvanom parkingu s naplatom, i bez ikakvih vidljivih stvari u autu. Dakle, situacija nije baš dobra ni ovdje što se ti?e sigurnosti. Ali kao što je Ranko Marinkovi? parafrazirao poznatog Sicilijanca Arhimeda – „Tijelo uronjeno u strah gubi onoliko od svoje smrtnosti koliko teži istisnuti strah.“, pa smo odlu?ili ugrabiti djeli? svoje besmrtnosti i svejedno po?i u Trani. Prvotno planirano kupanje u Jadranu ne dolazi sada u obzir zbog jakog vjetra i relativno hladnog vremena, iako smo u Amalfiju bili pregrizli to što je more bilo samo 15°C, i svejedno se okupali. Ali to kupanje u Tirenskom moru i cjelokupan posjet Amalfitanskoj obali ostavljam za poseban putopis.
     Ulazimo u Trani. Garmin nas opet krivo vodi - kroz industrijsku zonu, ?ija opustjelost zastrašuje. Ali nam je naravno i drago što vidimo nereprezentativne dijelove grada. Katedrala je doista divna uživo. More je ružno, uop?e se ne može usporediti s našom obalom Jadrana. Ali doživljaj Tranija je velik. Neki dijelovi Tranija podsje?aju na naselja u gr?kom arhipelagu Cikladi. Zatim, neobi?ne su mi ulice u centru grada s po dvije prometne trake, a poplo?ane golemim kamenim plo?ama. Kao da vozimo po rimskom amfiteatru. Baš intenzivno doživljavam ovaj grad. Kao da se nalazim u magi?nom Macondu iz Sto godina samo?e. A gledam Jadran u daljinu, i šiba me vjetar. To?no preko puta, s druge strane Jadrana je Šipan, predivni Šipan, udaljen samo 200 km. Ina?e, na zapadnoj obali Jadrana snijeg nije rijetkost, i padne barem jednom svake godine. Za razliku od naše isto?ne obale, ali i za razliku od isto?ne obale Tirenskog mora. U Napulju je u zadnjih 45 godine snijeg pao samo jednom.
     Nastavljamo put prolaze?i kraj Foggie, tre?eg najve?eg grada u Apuliji. Uskoro se pred nama po?inje nazirati Monte Gargano – visoravan na istoimenom apulijskom poluotoku. Na Monte Garganu, na 565 m nad morem, smjestio se grad San Giovanni Rotondo, koji je jedno od najvažnijih svetišta Južne Italije. Tamo se nalazi svetište Svetog Padre Pia. Kapucin Padre Pio bio je još za života obožavan u narodu. Posebno je bio ?uven po svojim stigmama. Ro?en je u Pietrelcini kraj Beneventa, u Kampaniji, a od 1916. do smrti (1968.) živio je u San Giovanni Rotondo. Tamo je osnovao i bolnicu Casa Sollievo della Sofferenza (Ku?a ublažavanja patnje) koja danas slovi kao jedna od naju?inkovitijih europskih bolnica u izlje?enju bolesnika. Padre Pio je proglašen svetim 2002. godine, a svetište je izgra?eno u San Giovanni Rotondo 2004. godine.
     Osim kao svetac, Padre Pio se uvriježio kod ljudi u Južnoj Italiji i kao simbol južnotalijanskog identiteta. Papa Pavao VI, za ?ijeg je pontifikata Padre Pio umro, o njemu je rekao: „Gledajte koliku je popularnost stekao, koliko je mnoštvo ljudi okupio oko sebe! Zašto? Zar zato što je bio veliki mislilac? Ili možda zato što je bio veliki u?enjak? Ili možda zbog toga što je imao velika sredstva na raspolaganju? Ne!“. Takva karakterizacija je kao naru?ena za Južnu Italiju, gdje se ljudi lako identificiraju s odsustvom osobina mislilaca, u?enjaka ili bogataša. Mnogo puta smo na cestama Južne Italije vidjeli slike Padre Pija na autima, te posebno na kamionima i autobusima. Nismo imali pojma tko je lik na slikama, pa smo pitali Giuseppea da nam objasni. U Apuliji je obožavanje Padre Pia posebno inflatorno. Upalja?i Padre Pio, šilterice Padre Pio, satovi Padre Pio, razni suveniri, ?ak i flaširana voda Padre Pio! Ah, tako tipi?no južnotalijanski.


4. Posjet rodnom gradu Rocca Siffredija


     Nastavljamo vožnju prema sjeveru. Odjednom se pred nama stvore otoci!? Nekoliko sekundi sam bio zbunjen i izgubljen, ali kao ljubitelj i poznavatelj otoka brzo sam se pribrao i skužio da su to Tremiti. Tremiti su prakti?ki jedini talijanski otoci u Jadranu. Oni ?ine arhipelag od 5 otoka, od kojih su dva nastanjena. Ukupan broj stanovnika je oko 370. Taj neo?ekivani susret s Tremitima me baš obradovao! Palagruža je od Tremita udaljena 70 km. Nevjerojatno je koliko smo duboko južno u Italiji, a opet toliko blizu Hrvatskoj!
     Uskoro ulazimo u još jednu od regija Južne Italije – Molise. Znam da ovdje žive Moliški Hrvati, kao autohtona hrvatska manjina. Nije mi nikad bilo jasno što se njima dogodilo i kako su se našli ovdje. Jesu li oni ribali, pa se izgubili, došli na zapadnu obalu Jadrana i ostali ovdje? Sje?am se kad su Delboy i Rodney išli barkom na more ispred Hulla, pa je pala magla i nisu se znali vratiti. Kada su ugledali trajekt koji Hull, u sjevernoj Engleskoj, povezuje s belgijskom lukom Zeebrugge, odlu?ili su ga slijediti. Jesu li tako stigli natrag u Hull? Ne, nego u Zeebrugge Smile. Sve mi se ?ini da je i s Moliškim Hrvatima bila neka sli?na pri?a...
     Molise je mala regija, pa je brzo prelazimo, i ulazimo u Abruzzo – najsjeverniju regiju Južne Italije. Namjerili smo se na grad Ortonu. U WW2 Ortona je bila poprište Bitke za Ortonu - izrazito krvavog sukoba na kraju prosinca 1943. izme?u njema?kih i kandaskih snaga. Kana?ani su pobijedili, ali je zbog žestine borbi, Winston Churchill Ortonu nazvao “Mali Staljingrad”. U gradu postoji veliko kanadsko vojno groblje. Hitler je pred bitku naredio zadržavanje Ortone pod svaku cijenu zbog njene iznimne strateške važnosti. Naime, Ortona je jedna od rijetkih talijanskih isto?nih luka s dubokim morem (druge dvije su Bari i Taranto, koje su znatno južnije).
     Baš u toj luci je od svoje šesnaeste godine radio Rocco Antonio Tano. Ro?en 1964. godine ovdje u Ortoni, na obali Jadranskog mora, Rocco Tano je pod pseudonimom Rocco Siffredi postao vjerojatno najpoznatiji porno-glumac svih vremena. Njegov veliki penis mami ženske uzdahe, a kod muškaraca stvara zavist. Ali nije stvar samo u tome. Rocco zna pristupiti ženi, pristupiti joj s poštovanjem. Rocco se zna diviti ženi, zna je oduševiti. No, i sam je rekao kako žali što u filmskom žanru u kojem on glumi te finese rijetko mogu do?i do punog izražaja. Ali Rocco je u svemu poseban jer je i iz Južne Italije i s Jadrana Wink Smile.
     Mi nastavljamo prema sjeveru. Prolazimo kraj Pescare – najve?eg grada u regiji Abruzzo – te pokraj popularnih ljetovališta Silvi Marina i Pineto. Uskoro iz Abruzza prelazimo u Marke, koje ne spadaju više u Južnu Italiju ve? u Srednju. Zamje?ujemo da krajolici u Markama nisu tako impresivni kao oni južniji. Kraj Pesara, sjeverno od Ancone, tankamo Mazdu. Ja preuzimam volan, kao najodmorniji od nas budu?i da su Marin i Andrija cijelu prethodnu no? slavili s igra?ima Juga! Imamo još oko 640 km do Zagreba, a ve? se lagano mra?i. Vozimo 160 – 170 km/h. Izme?u Riminija i Bolonje su po tri prometne trake u svakom smjeru na autocesti, ali svejedno je velika gužva. No, mi nismo ni najmanje nervozni.


5. Samo je jedna Sicilija!?


     Odlazimo iz Južne Italije prepuni utisaka i dojmova, mnogi od kojih su tako veliki da su još nesre?eni u nama. Vidjeli smo i iskusili mnogo toga. Ali najvrednije je to što smo se mi družili i zbližili. Južna Italije nije bila uzrok tome ve? povod. Zato se mi u Zagreb ne vra?amo tužni što odlazimo iz Južne Italije, nego se osje?amo ushi?eno. Netko u blizini Venecije je to shvatio, pa nam je priredio krasan vatromet baš kad smo prolazili tim krajem Smile.
     Nakon završetka Final4, Andrija me izvijestio da je Pro Recco zakapario organiziranje tri idu?a turnira Final4, te da ?e se 2011. i 2013. oni svakako održati u Italiji, dok ?e 2012. biti ponovno u Rijeci. Andrija je predvidio da bi se nagodinu Final4 mogao organizirati u Rimu ili u Cataniji. Budu?i da je sjedište LEN-e sve do nedavno bilo u Rimu, te da guzice poput Lonzija i Birrija vole putovati na divna mjesta, poput Napulja, ja sam prili?no siguran da ?e Catania biti doma?in. Tim više što nikad nije bila doma?in, dok je Napulj bio tri puta u zadnjih 14 godina, koliko se i igra Final4. Andrija i Marin, znaju?i za moju zalu?enost Sicilijom, tako?er navijaju za doma?instvo Catanije. Jer bismo svi htjeli i dogodine na Final4 biti u istom sastavu, i opet na nekom lijepom mjestu. S ovog Final4 ja sam se vratio ku?i u Zagreb s napolitanskim stanjem uma – vratio sam se ispunjenog srca!
     Dio srca ispunjava i žarka želja za Sicilijom, mada znam da me Sicilija sama po sebi ne može dodatno usre?iti. Bez obzira na to koliko Catania, Acireale, Ragusa, Modica, Noto, Capo Passero, Taormina, Aci Trezza ili Eolski otoci bili zanimljivi. Svi oni postaju lijepi tek onda kad je s tobom netko s kim možeš podijeliti svoje ushi?enje, kao što su to u ovom slu?aju bili Andrija, Marin, Hrvoje i Giuseppe, i s kime možeš nastaviti dijeliti ushi?enje i nakon odlaska s lijepog mjesta. Razumio sam to i prije, ali naš boravak u Napulju mi je sada omogu?io da to i osje?am. Izgleda da je za prelazak s razumijevanja na osje?anje uvijek nužan vlastiti doživljaj.
     Jedva ?ekam da vidim kako ?e Sicilija utjecati na mene! Nakon iskustva Napulja svjestan sam da taj utjecaj ne ovisi puno o Siciliji samoj, nego puno više o tome koliko sam si ja spreman dopustiti njen utjecaj Wink. Tu komponentu ljepote Sicilije, koja nije ništa manje važna od plaže preplavljene mirisom mora i borova, moram dakle ve? donijeti u sebi. Onda sam ja zapravo kao - neka druga Sicilija. Pitam se jesu li južni Talijani oduvijek znali i osje?ali ovu višeslojnost sre?e. I jesu li po njoj, u metafori, svoju državu bili nazvali Kraljevstvo dvije Sicilije Smile. Nemam pojma, ali sam iz ovog izleta u Napulj nau?io da je Južna Italija, unato? svojim prekobrojnim nesre?enostima i manama, danas ipak skladno kraljevstvo upravo takvih dviju Sicilija! Kraljevstvo otvorenih ljudi okruženih prirodnim ljepotama.



p.s. Više fotografija vezanih uz ovaj ?lanak možete pogledati na Facebook profilu korisnika Mirko Ba?ani (za pregledavanje tih fotografija nije potrebno imati Facebook account): link na album.
Posljednja izmjena Utorak, 13 Srpnja 2010 07:50
 

Komentari

avatar b/a
0
 
 
malo pojašnjenje glede idu?eg final4-a. mirko je kao slijede?u najpoželniju destinaciju odabrao siciliju i onda je zaklju?io da bi bilo baš odli?no da idu?e godine u palermu bude final4. ja sam mu odgovorio da je catania izglednija opcija s obzirom na da je tamo klub dosta ja?i... a ovo da je sicilija kandidat za dogodine je samo projekcija želja iz poviše objašnjenog :), ali slažem se da bi to bilo baš odli?no, ako ve? mora bit u italiji.
avatar mirko
0
 
 
hehe... a gledaj, ti si bio rekao da ?e biti u Cataniji ako bude na siciliji, a ja sam samo zanemario taj "AKO" :-D to?no,Final4 na Siciliji je najprije bio samo projekcija mojih želja, a sada je naša zajedni?ka želja :-) Da citiram jednu svoju re?enicu iz gornjeg putopisa - "Izgleda da se mnoge naizgled nemogu?e stvari mogu ostvariti, ako povjerujemo u njih." ;-) Uostalom, znam da ?ete ti i Marin po tom pitanju još ugodno pri?ati s Birrijem na europskom prvenstvu u zagrebu u rujnu :-)))
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo