U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna: tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad prostranstvima. Bog onda stvori svjetlost koju rastavi sa noću. Bog bješe zadovoljan. Tako završi dan prvi.

Drugog dana sredi Bog vode i more kako bi Hrvatska punila proračun od turizma i imala privid da neće bankrotirati. Bog vidje da je dobro.

Iza toga riješi zelenilo i travnjake na stadionima. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan treći.

Četvrtog dana na nebo postavi sunce i zvijezde s grba Lige prvaka. Opet bijaše zadovoljan.

Petog dana stvorio je živa bića, a šestog - u subotu - čovjeka. Bog bješe nevjerojatno zadovoljan svojim stvaralaštvom.

ARHITEKTURA  - umjetnost gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazličitijih objekata sa različitim funkcijama: za življenje, odmor, rekreaciju, obrazovanje, radne djelatnosti i brojne druge aktivnosti. Međutim, nogometna arhitektura je nešto sasvim drugo – to je umjetnost zaduživanja zemlje na tržištu kapitala kako bi se gradili novi stadioni čiji se rok završetka uvijek premaši uz brojne ljudske žrtve. Prema statistikama, na gradnji novih nogometnih stadiona, život izgubi više ljudi nego u poplavama.

Gledajući iz današnje perspektive, kao da je riječ o drugom sportu. Uzmimo za primjer reprezentaciju Argentine iz 1994. godine – u napadu su igrali Gabriel Batistuta, Abel Balbo i Claudio Caniggia. Danas je ekipa s trojicom klasičnih napadača posve nemoguća. Pridodamo li toj reprezentaciji Diega Armanda Maradonu jasno nam je da se tadašnji nogomet nije sastojao od bogzna kakve trke. Međutim, u tadašnjoj reprezentaciji, vjerojatno najboljoj u čitavoj argentinskoj povijesti – iako nije osvojen svjetski naslov, zbog Maradoninog doping skandala za koji se ni dandanas ne zna je li namješten – iskakao je jedan mladić. Zvao se Diego, ali to nije bio Maradona, već Pablo Simeone, a njegova igra bila je drugačija od one njegovih suigrača.

Dobar dio vas, dragih čitatelja, sigurno nije čuo za Tsutomua Yamaguchija, a čak i ako jest, ne zna da se dotični tako zove. Naime, riječ je o jedinom čovjeku na svijetu koji je preživio oba dvije bačene atomske bombe na Japan tijekom Drugog svjetskog rata.

Yamaguchi je bio žitelj Nagasakija, ali se 6. kolovoza 1945. našao zbog posla u Hiroshimi (bio je zaposlenik Mitsubishija), doživio bacanje atomske bombe, preživio i privremeno oslijepio na lijevo oko. Sutra se uputio kući u Nagasaki, a Yamaguchi ne bi bio Japanac, nego Hrvat, da se umjesto odlaska na posao odlučio na bolovanje. Upravo ga je u Mitsubishiju zadesilo novo bacanje atomske bombe, ali ovog puta, ne samo da se Yamaguchi izvukao živ, nego nije ni ranjen.