All stars momčad veterana EURA Ispis
(8 ocjena, prosjek: 4.38 od 5)
Škura bura
Autor marole   
Subota, 16 Lipnja 2012 23:03

Sastavili smo ekipu od najboljih igrača kojima će nastup u Poljskoj i Ukrajini vjerojatno biti posljednje sudjelovanje na nekom velikom natjecanju u reprezentativnom dresu.

Pregršt priča oko Europskog prvenstva u nogometu već je ispričano, a još će ih se mnoštvo dodati. I Škura bura odlučila je dodati mali obol najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. U našem subjektivnom izboru nastojali smo popisati all stars igrača kojima je nastup na EURU posljednji što se tiče sudjelovanja na velikim smotrama reprezentacija. Rekli smo već, popis je subjektivan, sigurno vi poštovani čitatelji kao vrli nogometni znalci imate svoje teorije tko je tu još trebao biti, a tko ne, ali eto nastojali smo biti što objektivniji. Treba reći da možda dio ovih igrača i neće nastupiti posljednji put, a isto tako da će neki mimo svih očekivanja objesiti reprezentativne kopačke o klin. Recimo jedan primjer iz prošlosti: teško je tko prije Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj 2006. mislio da će to biti posljednje veliko natjecanje za Francesca Tottija, tada 29-godišnjaka. Ali Italija je postala prvak svijeta i Totti se je odlučio posvetiti klupskoj karijeri. Takvih primjera bi moglo biti i ovdje, ali teško je u ovom trenutku predvidjeti od koga i u kojoj reprezentaciji. Isto tako neki igrači zbog jake konkurencije nisu ušli u naš izbor. Recimo veznjak Nizozemske Van Bommel kojemu je ovo sigurno posljednji nastup. Što se Hrvatske tiče, u Brazilu vjerojatno nećemo gledati Ivicu Olića koji je načet s ozljedama i teško će, s obzirom na specifičnost svoje igre koja podrazumijeva trku, uspjeti izboriti mjesto, naravno ako se Hrvatska uopće plasira. Brazil možda neće vidjeti ni Steven Gerrard, Liverpoolov čovjek koji također ima puno problema s ozljedama, a na Mundijalu u Južnoj Americi imao bi 34 godine. No da ne duljimo, evo našeg izbora u formaciji 4-3-1-2 u kojem smo mjesto fantasiste povjerili Antoniju di Nataleu:



 

1. Shay Given (1976.) – Aston Villa

Irski vratar rekorder je po broju nastupa za svoju zemlju (prije početka EURA uknjižio ih je 121). Prvi nastup za Zelene ubilježio je još davne 1996. Karijeru je počeo u Celticu, a proslavio se u Newcastle Unitedu gdje je proveo više od deset godina i dva je puta biran u idealnu momčad Premier lige. Nakon kratke epizode u Manchester Cityju, skrasio se u Aston Villi gdje ima ugovor do 2016. U karijeri se nije okitio s pregrštom trofeja (3 FA Cupa), ali je uvijek bio prvi izbor u svim kombinacijama klubova za koje je nastupao. Ima i jednu zanimljivu crticu iz privatnog života: kada se ženio, blagoslov mu je uputio osobno Ivan Pavao Drugi koji je i sam u mladosti bio vratar. Iako mu ugovor s Aston Villom traje još 4 godine što znači da će biti aktivan i u vrijeme Svjetskog prvenstva u Brazilu, teško da će tamo izboriti nastup. Ne samo što je Irska u jakoj skupini s Njemačkom i Švedskom, već i stoga što Given ima odličnu zamjenu u Sunderlandovom vrataru Westwoodu.

2. Anthony Reveillere (1979.) – Lyon

Desni bek francuske reprezentacije je jedan od onih igrača koje malo vidite, ali koji jako puno daju svojoj momčadi. Upravo zbog toga, a s obzirom da je obrambeni igrač, Reveillere će ostati upamćen po onom lošem. Jedan od takvih slučajeva je i onaj koji će se još dugo vrtiti po raznim špicama i najavama, a plod je nastupa Lyona u Ligi prvaka protiv Rome. Talijani su izbacili Francuze rezultatom 2-0 (bio je to prvi domaći poraz Lyona u Ligi prvaka nakon 5 godina), a Mancini je nezaboravnim biciklom šest puta lomio Reveillerea prije nego li je loptu pospremio u mrežu. No bez obzira na tu neugodu, Reveillere je bio jedan od stupova odličnih nastupa Lyona u Ligi prvaka, kao i francuskom prvenstvu. Ovaj peterostuki osvajač francuskog prvenstva osim Lyona nastupao je za još samo jedan klub – Rennes. Slično poput nekadašnjeg desnog beka Francuske Liliama Thurama, ni Revelleire se nije nazabijao tijekom svoje karijere. Dva je gola postigao za Rennes, dva za Lyon i jedan za Francusku. Sreća da u grupi ne igraju s nama.

3. John O'Shea (1981.) – Sunderland

Lijevi bek Irske najmlađi je čovjek u našem društvu. Razlog radi kojeg smo ga izabrali unatoč 'mladosti' je što se Irska vjerojatno neće kvalificirati na Mundijal u Brazilu. O'Shea je do prelaska u Sunderland 2011. cijelu karijeru proveo u Manchester Unitedu gdje je imao prilično uspona i padova, ali je u momčad Alexa Fergusona ipak utisnuo ogroman pečat. Dokaz tome je da je nekoliko puta i bio kapetan Crvenih Vragova. U finalu Lige prvaka 2009. protiv Barcelone kojeg je Manchester izgubio s 2-0, O'Shea je bio jedan od najboljih igrača gubitničke momčadi. Sve skupa zabilježio je imperivnih 393 nastupa za najtrofejniji engleski klub prošlog desetljeća. O'Shea je zaista polivalentan igrač – može igrati desnog i lijevog beka, lijeva i desna krila, ali i zadnjeg veznog. Zanimljivo je da je prvi nastup za Irsku ubilježio protiv Hrvatske 2001., a do danas je skupio više od sedamdeset nastupa.

4. Joe Šimunić (1978.) – Dinamo Zagreb

Australski Hrvat je na zalasku cjelokupne karijere ne samo reprezentativne. Iako obrambeni igrač, vrlo je vješt s loptom. Njegov suigrač Niko Kranjčar jednom je izjavio da na treningu Šimunić izvodi majstorije kojih se ne bi posramio ni Ronaldinho. Većinu karijere proveo je u Herthi gdje je nekoliko puta biran u idealnu momčad Bundeslige, a prije 4 godine proglašen je najboljim defanzivnim igračem Njemačke. Zanimljivo da u kvalifikacija za Japan i Koreju nije ubilježio nijedan nastup, ali svejedno je otišao na Mundijal i tamo odigrao sve utakmice. Osim toga poznat je kao igrač koji je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj  na jednoj utakmici dobio tri žuta kartona prije nego li je isključen, a sudac Graham Poll na račun te nezgode nikad više nije sudio nijednu ozbiljnu utakmicu. Poslije je u autobiografiji ispričao da je Šimunića zbog australskog engleskog zamijenio za Australca protiv kojih je Hrvatska i igrala.

5. Olof Mellberg (1977.) – Olympiakos

Stameni Šveđanin jedan je od onih koji je prebacio stotku po broju nastupa za nacionalnu momčad (113 prije EURA). Kao igrač afirmirao se u Aston Villi gdje je zbog svoje borbenosti dobio i kapetansku traku. Za vrijeme boravka na Otoku ostao je upamćen po britkim izjavama koje je upućivao gradskom rivalu Aston Ville, Birmingham Cityju. Navijači Ville i dan danas ga jako poštuju i smatraju jednim od najboljih igrača u povijesti njihova kluba. Poslije otoka imao je kratku epizodu u Juvenstusu da bi se sada skrasio u Olympiakosu koji zasigurno odgovara njegovom temperamentu. Gdje god da je igrao zbog svoje borbenosti, navijači su ga obožavali, a tako je i sad u Grčkoj. Nagla narav stajala ga je isključivanja iz reprezentacije tijekom kvalifikacijskog susreta protiv Lihtenštajna. Noć prije utakmice zaružio je skupa s Zlatanom Ibrahimovićem. U karijeri nije osvojio nijedan značajniji trofej, a interesantno je da je kao mali igrao tenis i sanjao o finalu Wimbledona, ali ipak je završio kao nogometni branič.

6. Xavi (1980.) – Barcelona

Sjajni veznjak Barcelona jedan je od najboljih igrača u povijesti nogometa i jedan od rijetkih koji su osvojili sve trofeje koji se mogu osvojiti kako klupske, tako i reprezentativne. Cijelu karijeru proveo je u Barceloni i bio jedan od najzaslužnijih za sve uspjehe koje je ova katalonska momčad ostvarila posljednjih godina. Upisao je preko 100 nastupa za Španjolsku (9 za Kataloniju). Nezasluženo nikad nije osvojio Zlatnu loptu, iako mu je ta laskava titula tijekom karijere trebala barem jednom pripasti. Zašto je uopće na našoj listi kad je još uvijek sjajan? Možda Xavi zaista bude nastupao u Brazilu, ali prema nešm skromnom mišljenju, ipak neće. Zašao je već pomalo u veteranske godine kada će ga ludi tempo važnih utakmica zasigurno sustići. Sa Španjolskom je osvojio sve, tako da bi mu se poslije EURA mogao javiti i manjak motivacije, te bi se mogao odlučiti samo na klupsku karijeru. Ako kojim slučajem i prestane igrati za Španjolsku, ne vjerujemo da će se isto dogoditi i s Katalonijom. Nažalost po Xavija, Katalonija zasigurno još neko vrijeme neće vidjeti veliko natjecanje, pa zbog toga, ni mi Xavija. Iako da UEFA i FIFA dozvole Kataloncima natjecanje sigurno smo da bi Xavi nastavio s reprezentativnim nastupima.

 

7. Frank Lampard (1978.) – Chelsea

Sjajne partije u završnici Lige prvaka pogurale su Lamparda u sastav Engleske za EURO, no to je vjerojatno njegov zadnji nastup na velikom natjecanju. Ovaj sjajni veznjak karijeru je počeo u West Hamu odakle je prešao u Chelsea gdje se zadržao sve do danas. Za Chelsea je u 374 nastuoa zabio impresivnih 126 golova s obzirom da je riječ o igraču sredine terena. Prvi gol koji je postigao za Englesku bio je protiv Hrvatske 2003. Iako je poprilično siguran izvođač kaznenih udaraca, Lamparda vjerojatno još uvijek peče promašaj protiv Portugala u četvrfinalu Mundijala u Njemačkoj. Da na Mundijau nikako nije imao sreće dokazuje i nepriznati gol protiv Njemačke u Južnoj Africi. Iako se uz nogometaše vezuje da su poprilično glupi i neobrazovani, Lampard to demantira. Na testiranju inteligencije, klupski doktor ostao je ugodno iznenađen rezultatom Lamparda. Rekao je da je veznjak Chelsea ostvario jedan od najboljih rezultata u njegovoj profesiji.

 

8. Andrea Pirlo (1979.) – Juventus

Veznjak Juvenstusa je kao vino – što stariji, to bolji. Jedan je od najzaslužnijih što se Stara Dama nakon nekoliko sušnih godina ponovno okitila naslovom prvaka Italije. Pirlo je jedan od nekolicine igrača koji su tijekom karijere nastupali za tri najveća talijanska kluba – Juvenstus, Milan i Inter. Proglašen je najboljim igračem finala njemačkog Mundijala. Zbog svojih sjajnih dugih paseva, suigrači su mu dali nadimak Arhitekt. No nisu samo sjajna dodavanja ono čime plijeni. Tu su i sjajni slobodnjaci, kao i ubitačan šut s distance. I on je jedan od malenog broja igrača koji su u karijeri osvojili gotovo sve. Nedostaje mu samo naslov europskog prvaka s Italijom. Iako bi teoretski mogao nastupiti u Brazilu, i Pirla će vjerojatno manjak motivacije u kombinaciji s godinama 'potjerati' iz reprezentacije. Kako igra, daleko je od toga da je sve rekao u klupskom nogometu. Prvi čovjek Intera Moratti tijekom godina je napravio ogroman broj krivih poteza, ali prodaja Pirla gradskom rivalu Milanu je na samom vrhu te strašne konkurencije.

 

9. Andriy Shevchenko (1976.) – Dinamo Kijev

Najstariji u našem društvu je legendarni ukrajinski napadač koji će se od reprezentativne karijere oprostiti upravo u svojoj matičnoj zemlji. Swhevchenko je jedan od najbolji strijelaca u cjelokupnoj povijesti europskog klupskog nogometa, a najvećio dio tih golova ugradio je igrajući za Milan. Za svoje fantastične nastupe nagrađen je i Zlatnom loptom koju je osvojio 2004. Shevchenko inače potječe iz malenog sela nedaleko Černobila odakle su njegovi roditelji nakon nuklearne katastrofe morali pobjeći. U mladosti se bavio boksom, ali se ipak odlučio za nogomet. Igrajući za razne klubove došao je do fenomenalnog učinka – svaku drugu utakmicu Sheva zabije gol. Iako Sheva na hrvatskom znači to što znači, nadimak je dobio u Italiji zbog toga što na hebrejskom sheva znači broj sedam koji je Shevchenko nosi tijekom karijere. Shevchenko je Milanov drugi najbolji strijelac u povijesti.

 

10. Antonio di Natale (1977.) Udinese

Ovaj sjajni ofenzivni veznjak bi sigurno bio još veći igrač da je barem dio svoje karijere proveo u nekom većem klubu. No on je igrao za samo dva kluba – Empoli i Udinese. Bez obzira na to, dvaput je bio najbolji strijelac talijanske lige omogućivši Udineseu nastup u Ligi prvaka, iako po imenima u momčadi možda i ne spadaju u sam vrh talijanskog nogometa. U reprezentativnoj karijeri također je bio prilično zapostavljen zbog jake konkurencije koja je vladala na njegovom mjestu (Totti, Del Piero). Kada je napokon dobio priliku u Južnoj Africi, Italija je podbacila i on je proglašen jednim od najvećih krivaca, iako sam nije mogao puno pomoći. U karijeri nije osvojio nijedan trofej, ali to ga nije uzbuđivalo da napusti Udine i ode u veći klub. Mnogi sjajni igrači su dolazili i odlazili (posljedni Sanchez) iz Udinesea, jedino je Di Natale bio vjeran. Iako ni za ovaj EURO nije bio u planovima, sjajne igre iz prošle sezone natjerale su Prandellija da zazove ovog sjajnog tehničara i lisca za gol.

11. Miroslav Klose (1978.) Lazio

Dovoljno je reći da je Klose zabio 14 golova na svjetskim prvenstvima i da je na toj listi odmah poslije Ronalda, a jedini je koji je na tri uzastopna Mundijala zabio 4 ili više golova. Dugo su mu predbacivali da zna zabiti samo glavom, iako je Klose više golova tijekom karijere zabio nogom. Za Njemačku je skupio 113 nastupa i zabio 63 gola. Ovaj Nijemac rodom Poljak za sebe voli reći da je Europljanin, a ne Poljak ili Nijemac. Tijekom karijere igrao je za Kaiserlautern, Werder i Bayern, a nije posustao ni kada je došao u Lazio gdje je u gradskom derbiju protiv Rome u sudačkoj nadoknadi zabio za pobjedu što su navijači Lazia proslavili nacističkim transparentima aludirajući na njegovo državljanstvo, iako je Poljak. U kvalifikacijama za EURO u svakoj utakmici na kojoj je nastupao zabio je barem jedan gol. Klose se sigurno neće oprostiti od reprezentativnog dresa. Želio bi ako može srušiti rekord Ronalda po broju postignutih golova na Mundijala. Nažalost po njega, Nijemci su Nijemci, i neće biti mjesta za emocije kad se bude sastavljala momčad za Južnu Ameriku. Klose će tada, nažalost, biti (pre)star, a Njemačka nikad nije imala problema s napadačima, pa će se teško pronaći zrakoplovna karta za ovog sjajnog centarfora.

Posljednja izmjena Nedjelja, 01 Srpnja 2012 12:59
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo