Dance.hr na treningu sa Sandrom Perković Ispis
(23 ocjena, prosjek: 4.48 od 5)
Škura bura
Autor Marole, photos by Jasmin Krpan   
Utorak, 17 Srpnja 2012 11:11

Posljednji intervju pred odlazak u London dala je Maroletu, a svi znamo da je jučer Sandra Perković postala olimpijska pobjednica sa novim hrvatskim rekordom 69,11 metara. Nakon Nikolaja Pešalova to je tek drugo pojedinačno zlato Hrvatske na ljetnim olimpijskim igrama i od srca čestitamo Sandri.

 

Atletski stadion na Sveticama pun je kao šipak. Trči se, skače, baca, leti. Sve je puno vriske, graje. Traju nadmetanja mlađih kategorija. Treneri viču i daju savjete, mališani vade zadnje atome snage kako bi dosegnuli personal best. Pogledom tražimo bacalište za disk – jedva ga uočavamo – zbog prilično niske zaštitne ograde koja u slučaju lošeg pokušaja hica spriječava možebitne ozljede publike ili sudionika na stadionu. Nije valjda da Sandra Perković ovdje baca disk – ubit će nekog kadeta. Bacalište je u očajnom stanju, zahtijeva potpunu rekonstrukciju, Kukuriku je u svom programu obnove škola, mogao uvrstiti i u ovu sitnicu na Sveticama. Gledamo natjecatelja u krugu – to je lokva duboka dvadesetak centimetara koja, kako izgleda, uopće ne misli bacati - pa potom i probušenu zaštitnu ogradu. Ako Sandra ovdje baca, već imamo eksluzivni naslov. Uvjeti su gori od rada u cvjećarnici (iz) Alana Forda.

Prošlo je 15 minuta od našeg dogovora, a aktualne europske prvakinje nema nigdje. Možda kasni. Ma ne, to ne može biti istina. Šampionke ne kasne na trening, jer da kasne, ne bi bile šampionke. Ako je nešto logično i tako kako jest – onda je to. Možda smo mi krivo shvatili vrijeme dogovora, možda je Sandra rekla da je trening u Sesvetama, a mi shvatili na Sveticama. Pomalo nervozni šetamo se stadionom, gledamo u nebo ne bi li uočili kakav leteći tanjur. Ali nema ni ILO-a, ni Sandre. Skoro da odustajemo, sigurno je nastao kakav šum u SMS komunikacijskom kanalu, više sreće drugi put.

Kad odjedanput – Sandra. Tek krenula sa zagrijavanjem. Lagano se istiže, izgleda kao kakav rekreativac početnik. Grč joj na licu, puše kao nekakav depresivni mešetar s burze kojega je pad dionica raznih tvornica odveo do mnoštva bolnica kako bi čuo second, third, a bogami i fourth opinion. Htjeli smo joj pomoći, pokazati koju vježbu, reći 'Pa Sandra nije ti se tako teško istegnuti, evo ja znam nekoliko vježbi koje s mojim pajdašima prakticiram u našem malonogometnom klubu Đuturum', ali kako ćeš savjetovati ženu koja je na mitingu u Vraždinu prošle godine hitnula disk kako ga nije bacio nitko u posljednjih 12 godina, nije li to zaista glupo? To svejedno ne mijenja percepciju da se Sandri ne da, da joj je teško.

-Da ona ima imalo motiva na treningu, prebacila bi Atlantik – govori nam njezin trener Ivan Ivančić – Da sam ja imao njezinu tehniku i bogomdan talent, zaista ne znam gdje bi mi bio kraj. Samo često joj se ne da.

Ovdje ćemo zastati na trenutak da ne bi bilo zabune. Uvod reportaže je naravno izmišljen, ali fiktivan je upravo iz razloga što trener Sandre Perković zaista misli da bi ona mogla biti puno bolja, samo da joj se da malo više trenirati. Zato smo i došli na njezin trening – da vidimo kako se jedna od najvećih kandidatkinja za olimpijsko odličje sprema za ono najsjajnije.

Sandra se u realitetu naravno opako zagrijala i sad kreće prema bacalištu. Srećom po one najmlađe, nedaleko od zapadne tribine maksimirskog stadiona postoji drugo bacalište gdje je krug bez lokve i gdje je zaštitna ograda poprilično visoka, a nema ni rupa. Danas ne vježba s diskom već baca kugle i šipke. Tehnika je naravno ista kao u bacanju diska, ali težina bacajućeg objekta nije. Ženski disk teži jedan kilogram, dok kugle i šipke imaju dva, odnosno tri kilograma. Bacajući težu spravu od uobičajene, objašnjava Sandra, dobiva se lakoća izbačaja. Slične vježbe postoje i u nekim drugim sportovima. Recimo u tenisu i stolnom tenisu postoje treninzi u kojima se vježba sa suprotnom rukom od one s kojom se igra kako bi se povećala sigurnost kada se reket 'vrati materi'. Sandra i te kugle i šipke baca poprilično daleko. Gledamo sa strane proticanje treninga jer ne želimo je zanovijetati i propitkivati tijekom treninga i na taj joj način remetiti koncentraciju. Ne d'o Bog da u Londonu nešto pođe po krivom, pekla bi nas savjest da smo smetajući na treningu i mi malo doprinijeli tom neuspjehu. Ali Sandra ne može bez govorancije i dok trenira, zaista je zahvalan sugovornik. Iskrena je, nema tu skrivenih poruka - jednom rječju prava mlada vesela djevojka. Ali umjesto da u štiklama noću luta gradom u potrazi za zabavom, ona dvaput dnevno odrađuje vježbe izdržljivosti, snage, tehnike, bacanja.

-Osim nedjeljom, tad je odmor – smije se kao da ga jedva priželjkuje.

Ali daleko je ona od lijenosti, bez obzira na mišljenje trenera o motivaciji. Prije samo nekoliko dana došla je iz Šangaja u Zagreb i odmah brzo kreće prema Americi. Bez obzira na promjenu vremenske zone djeluje svježe i odmorno.

-Ne smeta mi promjena vremenskih zona – priča nam u pauzi između dva bacanja – puno teže mi padne taj dugi put avionom. Sjedala su uska, sva se ukočim, evo sada su me kada sam se vraćala iz Šangaja tako zabolila leđa da mi je masaža bila i više nego potrebna, ali nažalost nije me imao tko izmasirati.
(upitnik)

-Da, ozbiljno – nastavlja Sandra – problem je što nemam stalnog masera na raspolaganju. Sportske masaže su zahtijevne, ne zna to previše ljudi raditi, a oni što znaju, često mi nisu na raspolaganju, jer im je financijski neisplativo biti na nekakvom stand byu kad meni treba, odnosno kada sam u Hrvatskoj. Meni bi netko trebao biti na raspolaganju 24 sata.

-Kako je moguće da potencijalna olimpijska prvakinja nema stalnog masera? Zar ga ne bi trebao omogućiti Hrvatski olimpijski odbor ili atletski savez?

-Eto sad je situacija takva, nadam se da će se promijeniti – kaže Sandra i hitne šipku prema treneru Ivančiću koji joj nakon svakog izbačaja sugerira neke sitnice na koje mora obratiti pažnju.

Perković i Ivančić još uvijek nemaju nekog jakog sponzora iza sebe, iako nam Sandra kaže da će se uskoro ta situacija promijeniti, jer sponzorima nije bila atraktivna dok je pauzirala zbog šestomjesečne kazne za uzimanje nedozvoljenih sredstava. Ali opet zvuči nevjerojatno da trenutno vodeća diskašica Dijamantne lige ima probleme s masažama i maserima. Gledajući je kako trenira razmišljamo kako se Ivančić šali s njezinom trening motivacijom (iako je više puta ponovio da on to zaista misli): Sandra je koncentrirana, svako bacanje izgleda kao šesta serija finala olimpijskih igara gdje kao da lovi petnaestek centimetara manjka za Kubankom Barrios ili Njemicom Mueller.

-Danas je odličan dan za trening – kao da se pravda – Nije vruće, bez vlage je, idealno.

Odmah potom dodaje.

-Najgore mi je trenirati kada je vlaga i južina. Većini ljudi loše vrijeme smeta, tako i meni. Evo kad po takvim prilikama ovdje bacam, stalno zuji sirena Hitne pomoći koja vozi prema Rebru.

-Ali Sandra nisi li po kišnim uvjetima u Šangaju postigla svoj najbolji rezultat u karijeri? Bacila si disk 68,24?

-Istina – smije se. – Naravno da je po kiši teže bacati, jer je sklisko zaletište, ali često po lošim vremenskim uvjetima bacim jako daleko. Ne bi bilo loše ni da u Londonu bude kiša, tamo često pada.

Njoj kao da ništa ne smeta. Ni vrijeme, ni uvjeti teninga u Hrvatskoj, ni neimanje masera. Nema čak ni nutricionistu.

-Imam, kako nemam – ispravlja nas – To je moja baka Ruža. Spravlja mi sve živo: pastu, rižu, piletinu, puretinu, povrće, crveno meso, ribu.

To je valjda hrvatska stvarnost – da je u 21. stoljeću jednoj od, već se sada to može reći, najvećih sportašica u hrvatskoj povijesti, prvi i jedini masterchef – njezina baka. Zamišljamo je kako surfa internetom, ukucava u Google 'prehrana vrhunskih sportaša', pa potom miksa savjete poznatih svjetskih nutricionista s tradicijom koju je naučila od svoje bake. Ne sumnjamo da je gospođa Ruža maherica u kuhinji, isto kao što je njena unuka na stadionu, ali zar ne bi bilo logično da vrhunska natjecateljica u Kraljici sportova ima, ako ništa drugo, masera i nutricionistu? Sigurno i Usain Bolt žica po susjedstvu na Jamajci da mu netko skuha nešto proteinsko. Ali Perkovićku ove stvari ne zabrinjavaju – ona ima svoj cilj, misiju – i sitnice poput ovih koje bi nekoga izludjele, njoj ne smetaju. Dok je gledamo kako trenira, iza njenih leđa u oči nam upada sjeverna tribina maksimirskog stadiona ili u prijevodu na kulturno-umjetnički jezik - spomenik hrvatskoj privatizaciji. Koliki su se milijuni eura ulupali u maksimirsko ruglo, u nešto što samo stvara propuh gledateljima i raznim proračunima, a Sandri Perković, atletičarki koja je možda i svjetska rekorderka u bacanju diska, a da toga nije ni svjesna (najbolje rezultate u povijesti ove discipline imaju Istočne Njemice što sugerira da nisu prirodni), ne može se omogućiti nekoliko pišljivih desetaka tisuća kuna kako bi njezina baka mogla uživati u penziji, a ne surfati internetom u potrazi za najboljim sportskim jelima.

-Zašto lijepo ne ostaviš Lijepu Našu i odeš nastupati za neku zemlju gdje bi imala kraljevske uvjete? – pitamo je.

-Ne mogu ja to učiniti. Razumijem hrvatske sportaše koji to naprave, ali ja bez obzira na sve probleme, uvijek ću nastupati pod hrvatskom zastavom – odgovara.

Udar kugle u neravnu travu kao da potvrđuje njezine riječi. Iako ovo bacalište na Sveticama zaista ne djeluje kao slatki dom svjetske atletske zvijezde.

-Šire, šire ruku – upozorava je Ivančić.
Sandra namiguje.

-Više fizike ima u bacanju diska, nego u cijeloj srednjoj školi.

Bez obzira što će trener Ivančić bez pardona nabrojat puno njezinih mana, zna da u rukama ima pravi atletski dragulj. Kaže da će Sandra sigurno jednom baciti svjetski rekord, možda i puno prije nego li se atletska javnost tome nada. Što ona misli o ulasku u društvo besmrtnika, interesira nas.

-Razmišljala sam da bih svjetski rekord mogla baciti za jedno 5 godina – kaže iskreno, iako je Ivančić uvjeren da bi to moglo biti puno prije. Opet dodaje, samo ako Sandra to bude htjela.

Inače, svjetski rekord je u vlasništvu Istočne Njemice Gabriele Reinsch i iznosi 76,80 metara. Njemica je nadulji hitac u povijesti bacila prije 24 godine. Trener Ivančić na spomen svjetskog rekorda odmahuje rukom.

-Naravno da je bila na nečemu – kaže, a prema govoru tijela i lica, vidimo da se s njim slaže i Sandra.

– No bez obzira na to, prebacit ćemo je.

Čim smo se uhvatili priče 'na čemu si ti', koja se eto priča, sjetit ćete se, i u Hrvatskom saboru, moramo se vratiti na neugodnu epizodu iz prošlosti. Sandra je prošle godine upravo na mitingu Dijamantne lige u Šangaju bila pozitivna na metilheksanamin koji se nalazi u korijenu biljke geranamin, a koji je u organizam unijela putem energetskog napitka. Ta se supstanca zabranila tek početkom prošle godine.

-Ma to je neka bezvezna supstanca za koju mi uopće nismo mogli znati da je ima u tom dodatku prehrani. Na kutiji je pisalo da je jedan od sastojaka korijen biljke geranamin. Kako mi možemo znati koje se sve supstance nalaze u pojedinim korijenima, pa nismo botaničari – naglašava Ivančić koji dodaje da su naučili lekciju i da su sada puno pažljiviji. U to vrijeme strašno su ga ljutili napisi u medijima.

-Stalno se spominjala riječ doping, droga i slično. Ta supstanca jest zabranjena, ali velika je razlika je li netko uzima amfetamine, efedrine, ili je slučajno uzeo metilheksanamin ni ne znajući da se nalazi u tom pripravku.
To je isto kao što hrvatski zakoni propisuju da je korištenje normabela bez liječničkog recepta zloupotreba opojne droge. Znači isto kao heroin, ali priznat ćete da ima razlike između žutog i žute tabletice normabela od dva miligrama.

-Od tog nesretnog metilheksanamina ni nema neke velike koristi, ali eto opet je zabranjen. Struja koja je na čelu Međunarodnog olimpijskog odbora htjela bi zabraniti skoro sve. Prije nekog vremena razmatrali su zabranu kofeina što znači da vrhunskim sportašima ne bi bilo više ni kave, ni Coca-cole.
Pitamo Sandru smeta li joj još uvijek ta mrlja koja će se s vremena na vrijeme pojavljivat kraj njenog imena.

-U početku mi je strašno smetalo, ali sad više ne. Svi normalni ljudi razumiju što se dogodilo, pa se s time više ne opterećujem.

Priča nam kako su je i pojedine suparnice gledale kao narkomanku. Kaže nam da među atletičarkama i nema nekog prevelikog prijateljstva. S nekima si u boljim odnosima, a s nekim nisi. Kad je puno toga zabranjeno zanima nas što uzima kada je bolesna, kad joj curi nos, kad ima temperaturu?

-Andol C i kapi Aqua maris za nos. To bi bilo otprilike sve. Na sve drugo moram paziti pogotovo na kapi za nos. Ovo što uzimam za lakše disanje ustvari je čisto more.

Razgovarajući o raznim fizičkim nepogodama napamet mi je pao jedan moj prijatelj, inače strastveni kladioničar. Jednom zgodom pitao sam ga za savjet oko tenisa: Isplati li se igrati na Azarenku (dok još nije bila svjetski top) protiv tamo neke, da oprosti, nebitne? Stari, rekao mi je, da je situacija 'normalna', isplatilo bi se. Ali mislim da ti Azarenka ovaj tjedan ima stvari. Ne znam odakle mu taj podatak, ali poslušao sam ga i Azarenka je zaista izgubila. Kao posvetu mom prijatelju, ali s obzirom da je pitanje samo po sebi zanimljivo, zamolili smo Sandru da nam kaže kako se bori s onim danima u mjesecu, odnosno odgađa li menstruaciju?

-Ne, uopće se ne obazirem na to. Kad dođe, dođe. Nekad me malo više boli, nekad malo manje, ali stisnem zube i ne stvara mi problem.

-Znači li to da si teoretski može dogoditi u finalu olimpijskih igara?

-Da, iako ja se nadam da neće – kaže opušteno.
Ivančić uljeće u razgovor.

-To ti njoj ne stvara nikakav problem, uh kad se sjetim... – prekine trener izlaganje iako je jasno što je htio reći. Vjerojatno s mnogim svojim štićenicama uopće nije mogao izaći na kraj u te neugodne dane.

Sad smo u teretani. Nakon bacanja, slijede vježbe snage. Sandra slaže utege na šipku, jedan za drugim. Ja kad odem u teretanu uvijek mislim da ti veliki, teški kolutovi služe za ukras. Ali sad mi je jasno da s njima netko i vježba. Što bi tek radila da ima motiva, prolaze mi kroz glavu Ivančićeve riječi dok sjedam kraj njega.

-Moram je malo pokuditi po medijima – iskreno će trener – što su moje izjave oštrije, jače trenira. Kada je pohvalim, opusti se. Iako ona zna da ja to ne govorim sa zlom namjerom.

-Bi li bili zadovoljni sa broncom na Olimpijadi?

-Bi, ako bi daleko bacila. Inače ne.

Morat će Sandra prije odlaska u olimpijski ring svratiti do neke londonske crkve i ispovjediti sedmi smrtni grijeh – lijenost. Više bi vježbi na treningu napravio lijenjivac iz obližnjeg zoološkog vrta, nego Sandra Perković.

Sve ovo govorimo zbog Ivančićeve teorije o medijima i kuđenju, ali naravno da joj želimo samo jedno – zlatnu olimpijsku medalju.

Rekla bi moja stara, u trenucima kada bih ja skupa s Ivaniševićem ili nekim drugim hrvatskim sportašem igrao po mom kauču i grizao se zbog rezultata – 'što se nerviraš ni u džep, ni iz džepa' - ali uspjeh Perkovićke, Vlašićke, Ivaniševića ili nekog četvrtog je dokaz da se radom i predanošću može doći do cilja, ostvariti san mjerljivim rezultatom koji nije apstraktan i varljiv poput virtualnih dionica tvornica i do njega se ne dolazi (privatizacijskim) malverzacijama - 'ja tebi, ti meni', rođima, sucima, fratrima, policajcima - valjda zato za njih toliko navijamo bez obzira na propuh u džepu – jer su i oni kao i mi imali tu nesreću da se rode u ovoj vukojebini gdje bez obrira na svoju izvanrednost nemaš ni masera, ni nutricionistu, ni uvjete za trening...

Kibicam sjevernu tribinu Maksimira, a njena orunulost presijava se na proljetnom suncu. Ni sunce, ni silni milijuni eura nikada joj neće dati sjaj.

Jer nije zlato sve što sija.

Zlato je najviša stepenica pobjedničkog postolja gdje si došao zbog odricanja, truda, upornosti a ne zbog toga što su ti prijatelji suci, fratri, policajci, jer su rođaci u istoj stranci, ista banda koje je trebalo u umobolnice prije nego što su sjebali maksimirsku tribinu, bolnice, dionice, tvornice...

Zato ti Sandra sretno u Londonu!

Posljednja izmjena Ponedjeljak, 13 Kolovoza 2012 16:05
 

Komentari

avatar b/a
0
 
 
vrhunski marole
avatar Lapade moj
+1
 
 
Čitam dance.hr od samog početka, i do sada ste imali izvrsnih članaka i interview-a ali ovo je vrhunski. Bravo i nastavite tako.
avatar administrator
0
 
 
hvala lapade, i u ime dance.hr-a i maroleta
avatar Zebra
0
 
 
super, samo nemoj mi po maksimiru....:)
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo