Početna Škura bura Na Dančama pravila ne vrijede
Na Dančama pravila ne vrijede PDF Ispis
(7 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Škura bura
Autor Marole   
Subota, 23 Srpnja 2016 22:30

Čak i ako promislim da odem na neku drugu plažu, nekom nevidljivom silom nađem se na Dančama. Taj trenutak kada te ta plaža usisa – da ne možeš zamisliti otići nigdje drugo - zvanično si postao Dančar. Kao neka vrsta inicijacije. Ali za razliku od raznih inicijacija, ovdje nema ništa teško i komplicirano, samo čista ljepota ovog mjesta s nevjerojatnim feng shuijem koji kao da je sam Buda konstruirao.

 

Možeš imati najteži mogući dan na poslu, ili neke druge privatne probleme, ali kada se spustiš podno parka Gradac, more i stijene koje se obrušavaju u more, izbrišu ti, poput spužve školsku tablu, sav nagomilani stres i svu negativnu energiju.

Nije mi previše draga svakodnevnica i ponavljanje istih stvari iz dana u dan, ali kao što ni drugi fizički zakoni ne vrijede na Dančama, tako ne vrijedi niti ovo pravilo – mogao bih 365 dana u godini ponavljati isti ritual – doći na Danče, ostaviti šugaman na istom mjestu, pa zapaliti cigaretu prije prvog ulaska u more s uvijek iste stijene, pa opucati na vaterpolski gol na isti način kao i milijun puta do tad, otplivati preko cijele vale po tko zna koji put, odigrati utakmicu malog nogometa i dobiti žulje: i uvijek, koliko god sve te situacije ponavljam iz ljeta u ljeta, uvijek me učine mirnim, sretnim i spokojnim.

Danče su nirvana, izlazak iz začaranog kruga reinkarnacije – čisto prosvjetljenje. Tamo je dovoljno samo 'biti', bez briga i problema o budućnosti, bez straha što će se dogoditi. Čak za to postoji posebno skovani glagol – dančariti. Tamo su svi jednaki – i odvjetnici, i doktori, i pijanci i žderonje, i novinari, i čistači ulica, konobari, kuhari – kada se skinu u kupaće izbišu se sve klasne razlike. Tamo nema nikakvih želja – nema pohlepe, ambicije i nadmetanja - na Dančama ne postoji prošlost, ne postoji budućnost, postoji samo sadašnji trenutak – ovaj prekrasni zalazak sunca, koji je uvijek spektakularan čak i kad sunce dođe zadirkivati izmaglica koja najavljuje promjenu vremena.

Tamo novac ne znači ništa – beskoristan je i bespotreban. Dobro popije se tu i tamo piva, ali i ako nemaš para, netko će ti je velikodušno platiti, jer na Dančama – za razliku od drugih dijelova Dubrovnika – vrijedi pravilo „Meni je jedino dobro, ako je tebi dobro“.

Brišu se i generacijske razlike – nigdje kao na Dančama mladi ne slušaju stare i obratno, a legende s ruba znanosti tvrde da kad Dančar umre, ne ode se javljati svojoj obitelji, nego omiljenom kupalištu. Pa tako kada planet Zemlju napusti Dančar koji je volio igrati mali nogomet, vrati se na isti teren u obliku duha, pa mrda stativu zajebavajući nekadašnje suigrače, koji se ljute da je neka nevidljiva sila začarala gol, a ni ne znaju koliko je to u biti točno, jer nevidljiva sila – naš svježe preminuli Duh sa Danača – mrdanjem stative im poručuje da ne tuguju za njim, da je sve ok, da je on još uvijek tu, iako ne više u materijalnom obliku.

I sve to tako ide, iz dana u dan, iz godine u godinu – stari umiru, mladi stare, djeca odrastaju – ali svih vezuje neraskidiva ljubav prema moru, suncu i hridi, koja ovom kratkom ljudskom životu daje radost i veselje, ali i utjehu u teškim trenucima.

Jedan dan i ja ću umrijeti, a kada mi duša napusti tijelo doći ću zajebavati kupače na Dančama -  prolijevat ću im pivu, mrdat stativu i sakrit kartu od skopuna – a kada mi kažu da prestanem, poslušat ću i nastaviti put na vječna kupališta.

U tom trenutku promislit ću da mi je život baš bio sretan, jer sam njegov dobar dio proveo na Dančama, mjestu gdje uobičajene društvene dogme uopće ne vrijede - novac je beskoristan, strah je nepoznanica, a najobičnije svakodnevno dančarenje doseže status prosvjetljenja.

Čudi me da tako malo budista dolazi na Danče.

Posljednja izmjena Subota, 23 Srpnja 2016 22:32
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo