Početna Turčin Danče IZVJEŠTAJ S UTAKMICE TURČIN – PALACE Nepodnošljiva lakoća nepostojanja
IZVJEŠTAJ S UTAKMICE TURČIN – PALACE Nepodnošljiva lakoća nepostojanja PDF Ispis
(14 ocjena, prosjek: 4.79 od 5)
Turčin Danče
Autor Marole   
Utorak, 08 Kolovoza 2017 15:59

Dube je bila u šoku kad je čula što je bilo

Da nema Turčina, povijest ne bi imala što raditi. Ovako je itekako zaposlena. Štoviše, tuče prekovremene, baš poput dubrovačkog konobara.

U oceanu Turčinovih povijesnih utakmica, došla je još jedna. Povijesna. Ma što obična povijesna utakmica – najpovijesnija moguća, ako je u Turčinovom slučaju uopće moguće imati najpovijesniju, jer on samom svojom lakoćom postojanja neprekidno ispunjava inače besposlenu povijest. Ukratko, Turčin je povijest, povijest je Turčin.

 

Tako smo i ovog ponedjeljka, 7. kolovoza 2017. došli do još jedne najpovijesnije utakmice Turčina. Po prvi puta u historiji čudna družina s Danača sastavljena od Turčinovih opuštenjaka i Špiljinih natjecatelja igra četvrtfinale Divlje lige. Protivnik slavnih Turaka je zloglasni Palace, ukleti hotel gdje konobari umiru u mukama, nakon što su tukli prekovremene, baš poput povijesti u slučaju Turčina.

Kapitalisti bolje otvaraju susret i vode 3-0. Teško povijesno breme utakmice sručilo se na nejaka pleća neiskusnih Turčinovih momaka, od kojih dobar dio nikad nije ni gledao četvrtfinalnu utakmicu Divlje lige, a kamoli u njoj sudjelovao. Uspijevaju Turci teškom mukom nekako zabiti gol, i prva četvrtina završava rezultatom 3-1 za Čile.

Dančari na tribinama sumnjičavo vrte glavom – obistinilo se njihovo pesimistično prognoziranje da će Turčin teško zaustaviti najboljeg igrača Palacea Željana Radulovića zvanog Zambata. Turčinova nadaleko poznata granitna obrana pokušala je sve igrajući aktivnu zonu – dizali su ruke u zrak, kao da su na koncertu Miša Kovača, a ne na Porporeli, izgledalo je da dio njih boluje od radijacije, eto koliko je ruku bilo u zraku, ali maestralnom Zambati ni takva obrana nije predstavljala nikakav problem – Milan Kundera je u vaterpolskom maestru dobio sjajnog suparnika za njegov slavni roman.

Nepodnošljiva lakoća nepostojanja Zambate na Turčinovoj bari bila je sjajan vjetar u spinaker Palacea, a isto tako ogroman uteg za Turčinova nadanja. Da je Sulejman Veličanstveni vodio Zambatu sa sobom u pohod, nikad Turci ne bi vidjeli ni Bospora, a bogami ni Dardanelija, a kamoli predgrađe Beča.

-Nepodnošljivo je gledati njegovo nepostojanje na vratima - komentirao je Rade dodavši da bi njegovi planktoni i amebe koje proučava bili vidljiviji na golu od Zambija.

-Ne samo što je nepodnošljivo, nego ta lakoća nepostojanja doslovno ubija nade Turčina – dodao je Vid žaleći što to vidi.

-Gdje je sad dobri, stari Bile? – prolazila je istovjetna misao kroz sve dančarske glave.

Neke ideje za novog golmana Turčina, glasajte u komentarima

 

Druga četvrtina, ista priča. Palace bježi na 5-2, i svi ga već vide u polufinalu. Nepodnošljiva lakoća nepostojanja Zambate poprima toliki apsurd da bi ga se zajedno sramili Eugene Ionesco i Albert Camus – naime, lako što on na bari ništa ne brani, nego više uopće ni ne podiže ruke iz mora. Na tribinama Dančari bacaju šale na koje se nitko ne smije – pa njemu ni uši, ni oči nisu vani, pa kako će biti ruke?

Možda je Zambata, jebo mater ako to nije najlogičnije objašnjenje, od teškog prekovremenog rada po dubrovačkim hotelima, prestao disati na pluća i prebacio se na škrge. Zato ne izranja iz sigurnosti mora, čak ni po cijenu Turčinovog ulaska u polufinale.

Bez obzira što Zambi sam gazi Turčin, s druge strane Đura, uz Banija i Braca donosi novu dimenziju u igra Turaka. Najbolje da citiramo, uz Kovalda, prvog strijelca Špilje ikada.

-Nema više u Turčina opuštanja i zajebancije, od sada su Turci natjecateljska momčad sa svim stresom koji uz to ide – najavio je Đura svoj nastup, još na dančarskom maratonu, kojeg nije plivao kako bi bio spreman za popodnevnu utakmicu Turčina.

To iskonski igrač Turčina nikad ne bi napravio – on bi ujutro otplivao maraton, ostao zadnji, a u intervalu od plivanja do utakmice, popio bi par piva, tako da bi se u plivalištu poslijepodne topio. Ali tih dana ponosa, slave i utapanja više nema, sada je tu onaj gadni natjecateljski stres koji gura vaterpolista da da više od sto posto svoje snage i da se bori za polufinale Divlje lige, dok ti suigrači jebu mater što sam nisi predriblao obranu Palacea i potkopao parabolu za prolaz dalje. Ili recimo što si nepromišljeno ušao u dva metra kada se utakmica lomi.

Što god mi mislili o prednostima i manama bolikurčinarske opuštenosti, odnosno natjecateljskog stresa, činjenica je da na poluvremenu Turčin još uvijek nije ispao iz natjecanja, iako čitavu utakmicu igra s igračem manje – šteta što ona bova kojom se obilježavao 'Đuro Kolić' nije prijavljena za nastup na Turčina. Sigurna bi skupila više obrana od glavnog lika Kunderinog romana.

Mijenjaju se strane, a to će se pokazati ključnim aspektom ove utakmice. Na Porporeli puše maestral, a vaterpolisti Palacea su toliko plivački nespremni da gotovo u nijednom napadu nisu doplivali do gola Turčina. S klupe se čuju povici (ne lažem i ne izmišljam).

-Turčin nema golmana, pucajte odakle god možete!

Živa je to istina, ali Palace okvir ne može pogoditi, a s druge strane Turčin je u napadu sve bolji. Andro dribla u petercu Palace, protivnički igrač mu uklizava s leđa, i sudac pokazuje na more, što u prijevodu s zastarjelih vaterpolskih pravila znači da je četverac. Ubitačni Đura uzima loptu, ali dolazi do koškanja s igračima Palacea, ima tu svega, čak se Andra guši pod vodom, ali sreća Božja da je Zambata objašnjavao suigraču kako se s nepodnošljivom lakoćom postoji pod morem, pa je sve prošlo bez većih posljedica po Turčin, ali ne i za Palace. Dvoje njihovih igrača isključeno je s pravom zamjene.

-Šteta što Zambata nije bio u blizini koškanja, pa da sudac i njega isključi – komentiraju Dančari na tribinama bojeći se za ishod utakmice.

Igra se gol za gol, čitavo vrijeme je egal, zabije Palace prvo na prazan gol, pa potom se Turčin izmuči da ga smjesti iza vrata Toma Sjekavice, koji briljira. Potom opet Palace na prazan gol – zašto Turčin ne uvede golmana? – pa opet Turčin (sjajni Periša zabija tik uz vratnicu).

Ulazi se u zadnju četvrtinu utakmice - napeto je poput Brenina uda u dobrim, starim vremenima kada su padale mlade tetke s obje strane Željezne zavjese  – Vlaho vrati se proplivava s lijevog krila, Bani ga je uočio, gađa ga u trepavicu, ali Vlaho, kao pravi domorodački Turčinov kadar loše prima na prvu, lopta mu bježi, pa umjesto u prvu vratnicu, okrugli Mikasin objekt leti u suprotnu, što je skroz zbunilo Sjekavicu, koji bi ruku odsjekao da će Vlaho gađati bližu stranu. I Vlaho bi ruku odsjekao da će gađati bližu, ali sreća da s tehnikom nije na ti, inače Turčin ne bi vodio.

8-7 je, a nema još puno do kraja. Samo da ne opucaju Zambati, jer će sigurno zabiti. Sreća pa je maestral, kako popodne odmiče, sve jači, pa Palace ne može uopće preći centar.

Evo Turčina opet u copy-paste taktici. Vlaho, vrati se ponovo uplivava preko lijevog krila, sjajni Turčinov fantasista ga uočava, ali Vlaho ponesen adrenalinom uplivao je u prvo u dva metra, potom je preplivao plutače, pa krenuo prema Banjama, i svetom Jakovu, zaplivao prema Belvederu, jebote život ubit će ga ona jahta s Luisom Figom, ako nastavi plivati prema Cavtatu...

….Vlaho, vrati se……

…..Vlaho, vrati se…., plivaj u obranu, sudac je poništio gol, jer se ne smije uplivati u dva metra. Jasno da Vlaho, kao pravi fetivi Turčinov Indijanac, o tim smiješnim vaterpolskim pravilima nikad nije razmišljao, jer da jest, ne bi igrao ovdje, nego u nekoj ozbiljnoj ekipi. Braco je skroz popizdio, dere se na Vlaha je li normalan što je ovako laički pogriješio – evo onoga natjecateljskog stresa o kojemu je Đura s podsmijehom go

Nikad prežaljeni golman Turčina

vorio, a koji je prvo Bileta natjerao da pobjegne iz Špilje, a potom i sve ostale – Vlaho se pita što njemu treba ovo četvrtfinale, a jest lijepo bilo igrati protiv onih Pasjača, Broca, Kobaša, Debelih i Mršavih Stijena u kvalifikacijama, gdje je sve nepodnošljivo lako i opušteno…

Ali Đura u međuvremenu zabija za konačnih 9-7, pa je i Vlaho sretan, briga ga sad za stres, popit će Normabel drugi put - Turčin je u polufinalu, povijest će ponovo prekovremeno raditi. E sad, veliko je filozofsko pitanje što je ustvari prekovremeni rad – je li to rad više od osam sati ili može čak iznositi i manje od te uobičajene satnice…? Veliki dančarski doktor i guru Mišo Jančić svojedobno je predstavio revolucionarnu znanstvenu tezu po kojoj je svaki sat proveden na poslu prekovremeni sat. I još je u zaključku dodao da bilo kakav rad opasno šteti zdravlju.

Ali Turčin za razliku od rada ne šteti prekovremenoj povijesti, dapače on ju stvara, da njega nema, povijest ne bi što imala raditi ovog tjedna, a povijest je uvijek vrijedna.

Upravo zato će nam za dva dana povijest pokazati hoće li nekoć najbolji igrač Divlje lige Lukša Benić osvojiti ikakvu medalju u životu, a da nije iz matematike. Zamislite kako će njemu jednog dana biti teško pričati unucima da je jedino što je u životu osvojio medalja iz matematike. Kakva sramota, smatrat će ga Benići crnom ovcom u obitelji, ako toj sramotnoj medalji, ne pridoda onu iz Divlje lige.

Nemam mu srca reći da za osvojiti medalju u bilo kojem natjecanju, pa tako i Divljoj ligi, na vratima vaterpolske momčadi mora postojati golman, koji lakoćom postojanja poviše mora drži barem oči i uši, a ponekad ne bi bilo zgoreg da izbaci i ruke. I jasno da diše plućima, a ne škrgama.

Gdje je, u ovom najpovijesnijem mogućem trenutku, dobri stari Bile?

Posljednja izmjena Utorak, 08 Kolovoza 2017 16:13
 

Komentari

avatar vaterpolo je glup sport
0
 
 
Sad ce i Turčin iskusiti kako je bilo Dinamu u Ligi prvaka
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo